Može li Putin isključiti internet?

Lako je zamisliti internet kao eterični, nematerijalni fenomen. Dane provodimo povezujući se na bežične mreže i pohranjujući svoje podatke u „oblaku“ pretpostavljajući da su naše informacije sigurne, dok teku iz jednog dijela svijeta u drugi.

Nažalost, većina ovih percepcija je pogrešna. Globalna mreža o kojoj toliko zavisimo je alarmantno fizička i izrazito ranjiva. Prema riječima maršala Edwarda Stringera, bivšeg direktora operacija britanskog Ministarstva odbrane, 95 posto cjelokupnog međunarodnog prometa podataka prolazi kroz mali broj podmorskih kablova. Govorimo o otprilike 200 kablova, svaki debljine baštenskog crijeva,  koji mogu prenijeti oko 200 terabajta u sekundi.

Ova vrlo fizička mreža obrađuje oko 10 triliona dolara vrijednih finansijskih transakcija svaki dan. Kako objašnjava Stringer, Rusija je u posljednjih 20 godina uložila značajna sredstva u sisteme koji su sposobni napasti ovu mrežu podvodnih kablova. Kremlj danas ima flotu sofisticiranih podmornica bez posade dizajniranih posebno za ovu svrhu. Kao i Kina. Široka eskalacija ruskih oružanih sukoba mogla bi uključiti napad na podmorske kablovske sisteme.

Ovo nije neka hipotetička prijetnja. Tako je u oktobru 2022. godine, podmorski kabl koji povezuje Šetlandska ostrva sa ostatkom sveta prekinut na dvije tačke. Nekoliko dana ranije, ruski "naučno-istraživački" brod je otkriven u tom području. Nažalost, nemoguće je dokazati da je Rusija presjekla kabl. Zapravo, većinu vremena, prekidi su posljedica nesreća sa ribarskim čamcima ili seizmičkih događaja na morskom dnu. Uprkos tome, slučajnost je jako zabrinula sigurnosne agencije zapadnih sila, koje su incident shvatile kao upozorenje Kremlja. Drugi relevantan događaj bila je odluka koju su u februaru 2023. godine donijele dvije najveće kineske telekomunikacijske kompanije, koje su se odlučile povući iz međunarodnog konzorcija koji razvija mrežu podmorskih kablova od 19.200 kilometara koja povezuje Jugozapadnu Aziju i Zapadnu Evropu.  

Uticaj koordiniranog napada na ove podmorske kablove bio bi neprocjenjiv. Takav napad bi osakatio globalnu trgovinu, bankarstvo i finansije, rad na daljinu, a da ne spominjemo tehnološku i komunikacijsku industriju u cjelini i vjerovatno bi pokrenuo trenutnu globalnu recesiju. Ali uticaji bi išli daleko dalje od toga. Lanci snabdijevanja u 21. vijeku zavise od stalnog prenosa podataka radi koordinacije isporuke robe i zaliha. Prekid ovog protoka podataka izazvao bi domino efekat kašnjenja i neuspjeha, što bi ograničilo ekonomsku, političku pa čak i kulturnu integraciju različitih geografskih područja.

 

Nadalje, finansijska i ekonomska kriza koju bi ovaj napad izazvao ne bi ni bio najveći problem. „Iskopčavanje“ kablova suparničkih sila dovelo bi do neizdržive krize, posebno ako bi se odgovornost pripisala konkretnom državnom akteru, što bi moglo izazvati sukobe i rekonfigurirati saveze. Zemlje koje se u velikoj mjeri oslanjaju na digitalnu infrastrukturu bile bi najteže pogođene, dok bi one s autonomnim komunikacijskim i tehnološkim mogućnostima stekle strateške prednosti.

 

Ovakve scenarije ne treba zanemariti, pogotovo jer na otvorenom moru vlada anarhija. Postojeći međunarodni ugovori ne pokrivaju na zadovoljavajući način slučaj podmorskih kablova. Ovo je simbol globalnog sistema koji – uprkos tome što je od kritične javne važnosti – nije adekvatno zaštićen ni fizički ni pravno. Do sada su se pomorske sile suzdržavale od napada na podmorsku infrastrukturu u velikim razmjerima. To je zato što bi napad na protivničke kablove i podmorske veze izazvao skupu odmazdu. Ali trenutna ravnoteža je nestabilna i inherentno podložna poremećajima koji bi mogli destabilizirati svjetski sistem preko noći.

 

Kada zamislimo događaje koji bi mogli izazvati eskalaciju između Zapada i njegovih rivala, skloni smo zaboraviti ovu stvarnost. Slično krvi u tijelu, savremena društva ne mogu funkcionirati bez podataka koji kruže internetom, koji trenutno teče kroz infrastrukturu koju je izuzetno teško braniti.

 

Osjećaj neranjivosti Zapada je iluzoran, a njegovi rivali razumiju da su određene infrastrukturne tačke gušenja - poput podmorskih kablova - njegova Ahilova peta. Ova realnost naglašava potrebu održavanja minimalno funkcionalnih odnosa na međunarodnoj sceni.

 

Međuzavisnost između zemalja nije samo koncept koji koriste diplomate. To je realnost koja danas definiše svet. Ovo je svijet u kojem problemi, rizici i prijetnje postaju sve više internacionalni, dok odgovori vlade ostaju pretežno nacionalni. Postoje problemi koje nijedna država ne može riješiti sama. Potreba da koordiniramo naše akcije i kolektivno odgovorimo na prijetnje izazov je za koji svijet nije spreman.