MIŠLJENJE: Ukrajina nakon rata: Scenariji, rizici i Evropa

 

Nedavno intenzivirani mirovni pregovori i razna curenja informacija iz medija sugeriraju da je jedna od ključnih tačaka pregovora budućnost Ukrajine unutar međunarodnih saveza.

Najviše pažnje u posljednje vrijeme posvećeno je Evropskoj uniji. Integracija Ukrajine sa blokom ubrzala se nakon 2022. godine. Uprkos ovom približavanju i reformama koje su u toku, skeptični glasovi širom Evrope dovode u pitanje pristupanje Ukrajine EU. Pitanje se pojavljuje i u kontekstu mirovnih planova koji kruže u medijima. Ali situacija je složena - postati punopravna članicca EU zahtijeva ne samo ispunjavanje dugog popisa teških ekonomskih, zakonodavnih, ekoloških i drugih kriterija, već i političku volju.

Na osnovu posljednjih izjava evropskih političara, pristupanje Ukrajine može izgledati nerealno u kratkom roku. Teško je svim državama članicama - svaka sa svojim interesima - govoriti jednim glasom. Belgijski otpor korištenju zamrznute ruske imovine za Ukrajinu je jedan primjer. Lako je zamisliti da zemlje poput Mađarske trenutno kažu čvrsto "ne", dok bi druge mogle uvjetovati svoje odobrenje zadovoljavanjem vlastitih interesa.

Političari u Kijevu često pretpostavljaju da se odluke EU donose uglavnom u Berlinu i Parizu – pogrešna polazna tačka koja otuđuje druge partnere. To je bilo očigledno tokom krize sa žitaricama u Poljskoj, kada su ukrajinski zvaničnici pokušali pregovarati o izvozu i tranzitu ukrajinskog žita u EU zaobilazeći poljske zvaničnike. Ukrajina mora tražiti podršku i održavati dobre odnose doslovno sa svakom državom članicom EU. Politički argumenti i narativ će biti od velike važnosti – i ne bi se trebali oslanjati isključivo na to da su u pravu ili da govore istinu, već na formulisanje argumenata koji imaju odjeka kod partnera. Politika nije uvijek činjenica, često uključuje pojednostavljenja, suprotstavljene interese, narative i asimetrije moći. Moralne pobjede samo zaslađuju poraz.

 

Da li je pristupanje Ukrajine EU moguće?

 

Čak i ako se članstvo danas čini nedostižnim, političke okolnosti se mogu brzo promijeniti. Može se otvoriti prozor mogućnosti – i Ukrajina bi trebala biti spremna ispunjavanjem standarda i zahtjeva. Javna i politička volja ovdje neće biti prepreka. Ukrajinci su više puta pokazali svoju težnju da se pridruže zapadnim strukturama, posebno tokom Euromaidana. Cijela ukrajinska politička klasa trenutno dijeli tu težnju. Ključna riječ je, međutim, "trenutno".

Ne može se odbaciti scenario u kojem Ukrajina izađe iz rata netaknuta, ali ostane izvan zapadnih struktura. Takva situacija mogla bi podstaći osjećaj da su saveznici izdali Ukrajinu. Političari bi mogli iskoristiti ovo ogorčenje i, slijedeći logiku "nekako je prije funkcioniralo pa će funkcionirati opet", promovirati izolacionističku Ukrajinu - antirusku, vezanu za Zapad, ali politički okrenutu prema unutra.

 

Slične emocije mogle bi se pojaviti ako bi članstvo u EU izgledalo previše teško, zahtijevajući žrtve na nacionalnom, ekonomskom ili nivou privatnog interesa. To bi moglo ostaviti Ukrajinu suspendovanom između Istoka i Zapada - interno sukobljenom i politički nestabilnom. Takav scenario bi bio izuzetno nepovoljan i nažalost vjerovatniji od "gruzijskog scenarija", u kojem nominalno prozapadna politička snaga preuzima vlast dok efektivno donosi antizapadne odluke.

Srećom, tri aktera igraju stabilizirajuću ulogu:

1) Evropska unija, koja, kako su pokazali nedavni događaji, može efikasno uticati na Kijev – naprimjer, tokom pokušaja slabljenja nezavisnosti antikorupcijskih tijela NABU i SAPO u augustu 2025. godine.

2) Ukrajinsko društvo, snažno orijentirano prema Zapadu.

3) Ukrajinska duboka država.

Potonja se često podcjenjuje ili kritizira kao korumpirana ili zavisna od oligarha, ali to nije sasvim tačno. Duboka država održava funkcioniranje zemlje od 2014. godine i sprečava kolaps.

Paradoksno, oligarhijski sistem je, također, doprinio: oligarsi su uglavnom stali na stranu Ukrajine i osigurali značajne resurse za podršku opstanku države – uprkos znanju da će izgubiti uticaj i imovinu. I paradoksalno, još jednom, sve je to ojačalo prozapadni kurs Ukrajine.

Još jedan primjer konstruktivnog ponašanja duboke države je efikasan rad institucija poput NABU i SAPO, koje uživaju javnu podršku.

 

Poljski primjer: od "zaboravite" do punopravnog članstva

 

Poljski put ka NATO-u ilustruje kako se političke deklaracije i okolnosti mogu promijeniti. Poljska se pridružila Alijansi 1999. godine, 10 godina nakon demokratske tranzicije. Iako Poljska nije bila u ratu, a Rusija oslabljena nakon raspada SSSR-a, pristupanje je i dalje bilo relativno brz i daleko od očiglednog procesa sredinom 1990-ih. Samo pet do šest godina prije pridruživanja, poljskim diplomatama u Washingtonu je rečeno da "zaborave na to".

Početkom 1990-ih, Poljska je, također, prošla kroz bolne ekonomske reforme koje je dijelom nadgledao Međunarodni monetarni fond. Poljski primjer pokazuje da su, dugoročno gledano, mnoge stvari moguće - pod uslovom da postoji dosljedan napor, utemeljen na širokom političkom i društvenom konsenzusu.

Također je važno zapamtiti da evropski ugovori, ili potreba za njihovim izmjenama, mogu stajati na putu ukrajinskog članstva. Brojni nepredvidivi događaji, također, mogu stvoriti nove mogućnosti. Samo pristupanje može se odvijati na neočekivane načine: može biti djelomično, hibridno ili bez učešća u određenim strukturama kao što je Šengenski prostor.

Neke države, poput Bugarske, pridružile su se Schengenu tek 2025. godine. Bugarska je, također, država članica koja se bori sa političkom nestabilnošću i korupcijom, ali članstvo u EU imalo je stabilizirajući učinak. Opet, politička volja je ključna i otvara prostor za ukrajinsku diplomatiju.

 

Dug put je već iza nas – i težak, ali stvaran cilj pred nama

 

Ukrajina je već prešla dug put, a njen cilj – ma koliko izazovan bio – nije nemoguć. Ono što danas izgleda nerealno, za dvije godine može izgledati sasvim drugačije, jer stvarnost postaje sve nepredvidivija. Ono što ostaje ključno jeste nastavak reformi, održavanje strateškog smjera i čekanje da se stvore prilike. Također je vrijedno zapamtiti da je, u interesu i EU i njenih država članica, mnogo bolje za Ukrajinu da bude integrirana u EU – podložno mehanizmima nadzora Brisela – nego da ostane nestabilan entitet sam po sebi.