MIŠLJENJE: Šta ako Rusija pobedi?

 

Postoje ljudske aktivnosti u kojima obje strane mogu pobijediti. Rat nije jedna od njih. Ili će Ukrajina dobiti ovaj rat ili Rusija. Bivši ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba otvoreno kaže da ćemo, ako se ne promijeni trenutna putanja, "izgubiti ovaj rat".

Da budemo jasni: ovo se još uvijek može izbjeći. Pretpostavimo da otprilike četiri petine ukrajinske teritorije koju još uvijek kontrolira Kijev dobije vojne obveze sa Zapada dovoljno jake da odvrate svaki dalji napredak Rusije, osiguraju velike investicije u ekonomsku obnovu, ohrabre Ukrajince da se vrate iz inozemstva kako bi obnovili svoju zemlju i dozvolili za stabilnu, proevropsku politiku i reforme. Za pet godina zemlja ulazi u EU, a onda pod novom američkom administracijom počinje proces ulaska u NATO. Većina Ukrajine postaje suverena, nezavisna, slobodna zemlja, čvrsto usidrena na zapadu.

Gubitak velike količine teritorije, patnja najmanje 3,5 miliona Ukrajinaca koji žive pod ruskom okupacijom i broj mrtvih, osakaćenih i traumatiziranih iznosili bi strašnu cijenu. Ovo ne bi bila potpuna pobjeda kojoj su se Ukrajinci nadali i zaslužuju; ali bi to ipak bila pobjeda Ukrajine i istorijski poraz Rusije.  

Većina Ukrajinaca bi to mogla vidjeti tako. U anketi koju je ranije sa mnom podijelio Kijevski međunarodni institut za sociologiju (KIIS), Ukrajinci su upitani da li bi da okončaju rat mogli (iako sa poteškoćama) prihvatiti kombinaciju ekonomske rekonstrukcije i članstva u EU i NATO-u za sadašnju teritoriju. U samo posljednjih šest mjeseci, udio onih koji kažu da je skočio sa 47 na 64 posto.

Međutim, da bi se došlo do ovog ishoda sa Donaldom Trumpom u Bijeloj kući bila bi potrebna evropska koalicija voljnih da preuzme sigurnosne obaveze veličine i smjelosti koje do sada nisu viđene.

Među evropskim liderima postoji rastuće razumijevanje za ovo, ali demokratska politika u većini evropskih zemalja je miljama daleko od toga da ih osnaži da to učine. Da bismo pokušali uvjeriti Evropljane da podrže potrebnu politiku, ali i razumjeti posljedice ako – kako se čini najvjerovatnijim – to ne učine na vrijeme, moramo postaviti pitanje: šta ako Rusija pobijedi?

Ako Rusija pobijedi, realno treba očekivati sljedeće posljedice po Ukrajinu, Evropu, Sjedinjene Američke Države i svjetski mir. Ukrajina bi bila poražena, podijeljena, demoralizirana i sa depopulacijom. Novac neće stići za rekonstrukciju zemlje, umjesto toga, drugi talas ljudi bi je napustio. Javnost bi postala ogorčena, sa jakim antizapadnim trendom. Pojavile bi se nove mogućnosti za ruske dezinformacije i političku destabilizaciju. Neophodne reforme bi stale, a time i napredak ka članstvu u EU.

Evropa u cjelini doživjela bi eskalaciju hibridnog rata koji Rusija već vodi protiv nje, a što je još uvijek uglavnom neprimijećeno od strane većine zapadnoevropljana koji nestrpljivo kupuju za Božić.

Ne prođe sedmica bez nekog incidenta: ruski razarač ispali baklju na njemački vojni helikopter, dolazi do eksplozihe DHL paketa, sabotaže na francuskim željeznicama, podmetanja požara na posao u vlasništvu Ukrajine u istočnom Londonu, presječeni su podmorski kablovi u Baltičkom moru, postoji vjerodostojna prijetnja smrću vrhunskom njemačkom proizvođaču oružja. Ne mogu se svi definitivno pratiti do Moskve, ali mnogi mogu.

Hibridni rat punog spektra uključuje miješanje u izbore. U Gruziji su izbori bili namješteni. Na referendumu o EU u Moldaviji oko devet posto glasova direktno je kupila Rusija, kaže predsjednica Maia Sandu. U Rumuniji će se ponovo održati prvi krug predsjedničkih izbora, jer je sud utvrdio kršenje pravila kampanje na TikToku velikih razmjera.

“Ah, to je istočna Evropa!” plače samozadovoljni božićni kupac u Madridu, Rimu ili Diseldorfu. No, šef njemačke domaće službe sigurnosti nedavno je upozorio da će Rusija pokušati da se umiješa u opće izbore u Njemačkoj sljedećeg februara, koji teško da su marginalni za budućnost Evrope.

Ove sedmice vidjeli smo Vladimira Putina ponovo izuzetno samouvjerenog na svojoj godišnjoj maratonskoj konferenciji za novinare na kraju godine i telefonskom pozivu, uprkos nedavnom ukrajinskom atentatu na njegovog generala odgovornog za oružje za masovno uništenje. Njegova je sada ratna ekonomija, koja zavisi od vojne proizvodnje za održavanje rasta i diktatura definirana konfrontacijom sa zapadom.

Bilo bi naivno nadati se da diplomatija može postići neki magični trenutak kada će Putinova Rusija odjednom postati "zadovoljna" ishodom u Ukrajini i vratiti se mirnodopskim poslovima, kao i obično. Kada NATO planeri kažu da bismo trebali biti spremni za moguću rusku agresiju na teritoriju NATO-a do 2029. godine, oni ne prodaju samo horor priče kako bi povećali vojne budžete.

Glasači Maga u Sjedinjenim Državama mogu reći „pa, šta nam je sve to? Vi Evropljani pazite na sebe! Moramo da brinemo o Kini.” Ali Rusija sada bliže nego ikada sarađuje sa Kinom, Sjevernom Korejom i Iranom.

 

Putina je možda optužio međunarodni krivični sud, ali on i dalje putuje u polovinu svijeta kao rado viđen gost. I sam je govorio o novoj “globalnoj većini” i “formiranju potpuno novog svjetskog poretka”. U tom novom poretku, rat i teritorijalno osvajanje su potpuno prihvatljivi instrumenti politike, u kontinuitetu sa trovanjem, sabotažama, dezinformacijama i miješanjem u izbore. Pobjeda Rusije u Ukrajini ohrabrit će Kinu da pojača svoj pritisak na Tajvan i Sjevernu Koreju da zbriše Južnu Koreju.

To nas dovodi do najozbiljnije posljedice od svih: nuklearne proliferacije. Sjetite se da je Ukrajina dobrovoljno odustala od svog nuklearnog oružja 1994. godine, u zamjenu za sigurnosna jamstva od SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva i Rusije – a zatim je bila udarena od strane jedne od sila koja joj je obećala sigurnost. U posljednjoj anketi KIIS-a, 73 posto Ukrajinaca podržava Ukrajinu da „obnovi nuklearno oružje“. Zanimljivo je da 46 posto kaže da bi to učinili čak i kada bi Zapad uveo sankcije i zaustavio pomoć.

U stvari, Ukrajinci poručuju Zapadu: ako nas vi nećete braniti, mi ćemo to učiniti sami. Prilikom nedavnih posjeta Ukrajini nekoliko puta su mi rekli: "To je NATO ili nuklearna bomba!"

Ali ne radi se samo o Ukrajini. Ranjive zemlje širom svijeta, također, gledajući šta se dešava na Bliskom istoku, izvući će isti zaključak. Što više zemalja – a možda i nedržavnih aktera – nabavi nuklearno oružje, to je izvjesnije da će ono jednog dana biti upotrijebljeno.

Na njemačkim izborima, kancelar Olaf Scholz besramno i sramotno pokušava iskoristiti strah od nuklearnog rata za izbornu prednost u odnosu na svog glavnog rivala, demokršćana Friedricha Merza. U stvari, upravo posljedice samozastrašivanja Zapada iz straha od ruske nuklearne eskalacije u Ukrajini, koju personificira Scholz, a vješto iskorištava Putin, povećavaju vjerovatnoću nuklearnog širenja, a time i dugoročnu opasnost od nuklearnog rata.  

Zaključak je jasan i depresivno poznat. Nespremnost evropskih demokratija da sada plate visoku cijenu znači da će svijet kasnije platiti još višu cijenu.