MIŠLJENJE: Iza linija: ruska kampanja 'prisvajanja' u okupiranoj Ukrajini
Moskva ohrabruje prisvajanje ratom opustošenih gradova i regiona u Ukrajini od strane Rusa, dok pokušava izgraditi veze sa okupiranim teritorijama.
Specijalci Murmanskog vodokanala završili su postavljanje vodotornja u selu Kolarovka", navodi se u poruci objavljenoj na prokremaljskom Telegram kanalu.
Izveštaj o vezi između grada u arktičkoj Rusiji i sela u Zaporiškoj oblasti, 3.000 kilometara južno, tipičan je za program ubjeđivanja Rusa da se povežu sa ukrajinskim oblastima koje su napadnute i uništene od strane ruskih snaga.
To je bila taktika koja je prvi put viđena nakon ilegalne aneksije Krima 2014. Tada je guvernerima ruskih regiona naređeno da pomognu praktičnom i finansijskom pomoći 14 okruga i jednom gradu na poluostrvu.
U maju 2022. godine, tri mjeseca nakon invazije na Ukrajinu, Rusija je stvorila "štab za obnovu oslobođenih ukrajinskih teritorija", a najmanje 27 regija Ruske Federacije prijavilo se za program, prema istraživanju medija Important Stories.
Budući da se pomoć osigurava iz regionalnih budžeta, lokalne ruske vlasti uglavnom ne daju novac direktno, već dostavljaju humanitarnu pomoć, osiguravaju transport i građevinsku opremu ili šalju ljude da rade na obnovi puteva, škola i vrtića.
Čuvaška Republika je isporučila građevinski materijal u okupiranu oblast Berdjansk, naprimjer, dok je krovna oprema za restauraciju kuća isporučena u Tokmak, Zaporoška oblast, iz oblasti Penza.
U većini slučajeva nije najvažnija pomoć, već propagandni efekat da se vidi da se pomoć pruža. Većina poruka podvlači da je nešto urađeno unutar Rusije ili kao „sveruski projekat“ kako bi se istaknulo da je okupirani dio Ukrajine dio domovine.
„Kremlj sada mora uložiti dodatne napore kako bi osigurao da ljudi steknu osjećaj da je aneksija ovih regiona nešto dobro, ispravno i neophodno“, rekao je Ivan Fomin, saradnik za demokratiju u CEPA. „Moraju tražiti načine da simbolično pokažu da su ovi okupirani regioni zaista dio ruskog prostora, tako da će ukrajinski regioni biti percipirani kao nešto manje strano.
Takvi sponzorski programi su, također, usmjereni na pridobijanje Ukrajinaca. Kremlj želi da se ljudi na okupiranim teritorijama osjećaju dijelom Rusije i vjeruje da je to vjerojatnije, ako su vezani za određeni ruski region.
Rusifikacija djece je ključna komponenta. Oni se šalju u ruske regije, u ljetne kampove i pozivaju da učestvuju u kulturnim projektima. Naprimjer, oko 500 djece iz okupiranog dijela Zaporoške oblasti provelo je ljeto u Dagestanu, njihovom pobratimljenom regionu. Mladima se nude i ture u Rusiju te posjete muzejima, pozorištima i znamenitostima u ruskim gradovima.
“Ove aktivnosti imaju za cilj stvaranje novih društvenih veza između ukrajinske i ruske djece, ali to nisu samo godišnji odmori, to je ispiranje mozga”, rekao je Jurij Sobolevski, prvi zamjenik šefa ukrajinskog vijeća Hersonske oblasti. “Tjeraju ih da slušaju rusku himnu i stalno drže lekcije iz patriotizma. Sve je usmjereno na pretvaranje djece u zombije.”
Izgradnja veza između regiona u Rusiji i Ukrajini ima još jedan praktičan cilj. Kada lokalni stanovnici na okupiranim teritorijama odbiju sarađivati sa kolonijalnim vlastima, oni su u mogućnosti dovoditi stručnjake iz svojih povezanih ruskih gradova.
Ruski Vrhovni sud najavio je da će sudovi početi sa radom na okupiranim ukrajinskim teritorijama 21. septembra i imenovao je 107 sudija, od kojih su mnogi iz Rusije, za samoproglašenu Narodnu Republiku Donjeck.
“Sudije iz Perma i drugih regiona Rusije su imenovane u okružne sudove Primorski i Zovtnevi u Mariupolju”, kaže Dmitro Zabavin, ukrajinski poslanik u prognanom Gradskom vijeću Mariupolja.
Kao što se često dešava u Rusiji, postoji razlika između slike i stvarnosti. Većina ruskih regija koje su obećale da će obnoviti gradove na okupiranim teritorijama Ukrajinw imaju ozbiljne probleme sa rješavanjem stambenih pitanja i infrastrukture u zajednicama i teško mogu priuštiti pomoć drugima.
Naprimjer, Ingušetija, gdje 30 posto stanovništva živi ispod granice siromaštva, zamijenit će vodovod u gradu Moločansk, u njegovom zbratimljenom okrugu Tokmak.
"Ingušetija ima ozbiljnih problema sa vodosnabdijevanjem, a tokom ljeta ove godine, okrug Malgobek, neka sela okruga Nazranovski i grad Karabulak ostali su bez vode zbog dotrajalih cijevi", rekla je Zarina Sautieva, saradnik u CEPA porijeklom iz Ingušetije.
Vijest da će Ingušetija izdvojiti novac za popravku cijevi na okupiranim teritorijama Ukrajine izaziva zbunjenost i bijes među stanovništvom, koje i samo živi u užasnim uslovima.
“Dva su ključna motiva za program privajanja. Prvo, federalni budžet ne može da podnese sve troškove tekućeg rata i to je način da Moskva prisili osiromašene regije da izdvajaju novac iz svojih budžeta za okupirane teritorije”, kaže Sautieva.
Nažalost, to Kremlju daje način da uvuče šefove regiona u priču o restauraciji, tako da i oni snose odgovornost za rat, što će pomoći da održe njihovu lojalnost režimu Vladimira Putina.
Ukrajinske vlasti su skeptične po pitanju programa, ali razumiju potrebe ljudi na okupiranim teritorijama i priznaju da se većina drži distanci od propagande koja dolazi uz pomoć.
„Ako neko ima potrebu i ne može da preživi na drugi način, onda, naravno, ljudi treba da prihvate ovu pomoć“, rekao je Sobolevski.