18.11.2026.

Mir pod uslovima Moskve: dezinformacije uoči pregovora u Abu Dabiju

 

  1. i 11. novembra, Rusija i Ukrajina su održale mirovne pregovore uz posredovanje SAD-a u Abu Dabiju. Prije sastanka, zvanični Kremlj je izjavio da je zaista spreman za razgovore, ali njegova FIMI mašinerija je radila prekovremeno prije pregovora, nastojeći oblikovati razgovore, čak i prije nego što su počeli. Predstavljajući Evropu kao prepreku miru, nastojeći da je udalji od pregovaračkog stola i predstavljajući zahtjeve Moskve kao nepregovaračke, Rusija je pokušala potkopati pozicije Ukrajine i Evrope i maksimizirati ustupke koje može izvući. Za Kremlj, dezinformacije nisu samo komentar o mirovnom procesu. To je dio njene pregovaračke strategije.

Sigurnost Evrope, bez Evrope

Uoči mirovnih pregovora u Abu Dabiju, ruski zvaničnici su krenuli sa tvrdnjama da Evropu treba držati podalje od pregovora. Ruski zvaničnici i prokremaljski komentatori promoviraju istu poruku:

Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov insistirao je da pregovori trebaju uključivati ​​samo Rusiju, Ukrajinu i SAD kao posrednika, tvrdeći da je stav evropskih vlada „provokativan“ i usmjeren na produženje rata.

Glasnogovornica Ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova izjavila je da evropske zemlje „nemaju šta tražiti“ za pregovaračkim stolom.

Senator Aleksej Puškov tvrdio je da evropski lideri „ne rade apsolutno ništa da bi [pregovori] bili mogući. U stvari, oni rade suprotno”.

Drugi prokremaljski komentatori, također, sugeriraju da bi Evropa samo opstruirala mirovne pregovore i da bi SAD mogle lakše posredovati u postizanju sporazuma između Rusije i Ukrajine bez EU.

Ovo je više od pokušaja diskreditacije evropske diplomatije. Prikazujući Evropu kao prepreku miru, Moskva nastoji oslabiti svoj uticaj na pregovore koji će direktno uticati na evropsku sigurnost. Također, nastoji unijeti razdor između Washingtona i njegovih evropskih partnera, ostavljajući Ukrajinu u slabijoj pregovaračkoj poziciji, a Rusiji veći prostor za promociju svojih zahtjeva.

Prikazivanje Evrope kao ratnog huškača

Ove tvrdnje su dio dugogodišnjeg napora da se Evropa prikaže kao ratni huškač, a ruski rat protiv Ukrajine kao rat Evrope protiv Rusije. Ovo odražava širu karakteristiku svjetonazora Kremlja: Rusija sebe prikazuje kao uključenu u sukob ne samo s Ukrajinom, već i s Evropom i širim Zapadom. U ovom kontekstu, rat protiv Ukrajine postaje jedan front u većem sukobu, dok se evropska podrška Ukrajini predstavlja kao agresija protiv Rusije. U ovoj iskrivljenoj verziji stvarnosti, Ukrajina je samo posrednik za Evropu, koja je navodno odlučna da se bori protiv Rusije "do posljednjeg Ukrajinca". Prokremljski izvori, također, tvrde da kad god Evropa pokuša pregovarati o prekidu vatre između Rusije i Ukrajine, njen pravi cilj je osigurati pauzu koja bi joj omogućila da ponovno naoruža Ukrajinu ili pošalje trupe u zemlju.

Prikaz Evrope kao odlučne da nastavi rat ide ruku pod ruku sa sugestijom da želi razgovore samo zato što gubi. Ova naracija, također, iskrivljuje diskusije o multinacionalnim snagama za zaštitu Ukrajine, sugerirajući da je pravi cilj Evrope slanje trupa, a ne osiguranje trajnog mira. Druga verzija ove naracije tvrdi da bi raspoređivanje zapadnih mirovnih snaga u Ukrajinu predstavljalo njenu okupaciju i gubitak suvereniteta zemlje. Osim što pomažu Moskvi da izgura Evropu iz mirovnih pregovora, ove tvrdnje joj omogućavaju da potkopa sigurnosne garancije za Ukrajinu.

 Posvećena odbijanju

Kremlj tvrdi da je Rusija posvećena mirovnim pregovorima. U stvarnosti, Rusija ima dugu istoriju odbijanja mirovnih prijedloga ili prijedloga o prekidu vatre, bilo da ih direktno odbija ili zahtijeva dodatne uslove.

Obrazac je jasan:

Mart 2025: Ukrajina je pristala na 30-dnevni prekid vatre koji su predložile SAD, ali Rusija je odbila prihvatiti ga bezuslovno.

Maj 2025: Evropski lideri pozvali su na potpuni 30-dnevni prekid vatre. Putin je odbio i umjesto toga predložio razgovore u Istanbulu, što nije donijelo nikakav napredak.

Novembar 2025: Ukrajinski i evropski predstavnici sastali su se u Ženevi kako bi revidirali američki mirovni plan od 28 tačaka. Rusija je odbacila revidirane prijedloge.

Decembar 2025: Ukrajina i SAD podržale su praznični prekid vatre, ali Moskva ga je odbila.

Mart-april 2026: Ukrajina je predložila uskršnje primirje, ali je Kremlj odgovorio skeptično, insistirajući na sveobuhvatnom mirovnom sporazumu, a ne na privremenom primirju. Ruski napadi su se nastavili.

April 2026: Ukrajina je predložila recipročno primirje u energetskom sektoru, nudeći zaustavljanje napada na rusku energetsku infrastrukturu ako Moskva prestane napadati ukrajinske energetske objekte. Prijedlog, prenesen preko američkih posrednika, nije prihvaćen.

Oktobar 2026: Nakon što je S. objavila prekid vatre u energetskom sektoru, ruski napadi su se nastavili, uključujući napad na elektranu u Harkivu.

Oktobar 2026: Ukrajina je predložila 60-dnevno primirje kako bi se omogućilo održavanje predsjedničkih izbora. Rusija ga je odbila, insistirajući da želi dugoročno mirovno rješenje, a ne privremenu pauzu.

Mir pod uslovima Moskve

Kad god Rusija kaže da je spremna za mirovne pregovore, insistira da se oni pozabave onim što Kremlj naziva „korijenskim uzrocima sukoba“ ili „ruskim sigurnosnim interesima“. Iza ovih formulacija kriju se sveobuhvatni zahtjevi: Ukrajina mora predati teritoriju, napustiti svoje NATO ambicije i prihvatiti stroga ograničenja svoje vojske. Moskva i dalje polaže pravo na četiri ukrajinske regije – Donjeck, Lugansk, Herson i Zaporožje – koje je nezakonito proglasila anektiranim 2022. godine, uprkos tome što ih nikada nije u potpunosti kontrolirala. Ove aneksije nemaju validnost prema međunarodnom pravu.

Narativi koje je promovirao prokremaljski FIMI prije pregovora pokušali su prebaciti krivicu za rat s Rusije i omogućiti Kremlju da insistira na povoljnijim uslovima i daljim ustupcima od Ukrajine. Također su imali za cilj poremetiti odnosi između SAD-a i Evrope, slabeći jedinstvo Zapada i podršku Kijevu. Što se tiče samih pregovora, bez ikakve spremnosti na kompromis u vezi sa zahtjevima Rusije, oni nisu ništa više od tekuće PR vježbe.