Mir na Putinov način: Šta lider Kremlja želi "iscijediti" iz Trumpa

Osobenosti Putinove strategije i taktike u vezi sa Trumpom i "mirovnim pregovorima"

Kontradiktorne izjave koje dolaze iz Moskve o spremnosti Rusije za mirovne pregovore i prekid vatre u Ukrajini maksimalno zbunjuju situaciju i čine nejasnim šta Kremlj zapravo želi. Peskov izjavljuje da je Rusija spremna za mirovne pregovore bez preduvjeta, a zatim Lavrov iznosi čitavu listu takvih zahtjeva. Nakon toga, Putin sam objavljuje još jedno "primirje".

U stvari, ne treba izvlačiti neke velike zaključke iz pojedinačnih izjava i postupaka Kremlja. Moramo razumjeti Putinove dugoročne ciljeve i specifičnosti njegove taktičke igre.

Putinov glavni cilj, zbog kojeg je započeo rat protiv Ukrajine, jeste uništenje nezavisnosti ove zemlje, vraćanje ruske kontrole nad Ukrajinom bilo vojnom pobjedom ili prisiljavanjem na "mir" pod ruskim uslovima. I za sada nema razloga vjerovati da su se Putinove namjere prema Ukrajini radikalno promijenile.

Ali nakon što se Trump vratio na vlast u SAD-u i demonstrirao svoje namjere da okonča rat u Ukrajini i poboljša odnose sa Rusijom, ruski diktator imao je novi cilj - sklopiti veliki geopolitički (i geoekonomski) dogovor sa Trumpom i time podijeliti jedinstvo zapadnog svijeta, obnoviti i ojačati globalni uticaj Rusije, a istovremeno smanjiti ovisnost Rusije o Kini. Zapravo, Putin je ranije tražio "Jaltu 2", podjelu sfera uticaja između Zapada i Rusije. A sada, s Trumpovim povratkom u Bijelu kuću, pojavile su se određene prilike za takav scenario.

Namjere gospodara Kremlja u vezi sa Trumpom ni na koji način ne protivrječe njegovoj želji da uništi ili pokori Ukrajinu. Samo što sada to želi učiniti koristeći (otvoreno ili prikriveno) specifičnosti Trumpovog pristupa vanjskoj politici. To jest, ako Trump želi mir, onda mu Putin nudi priliku da okonča rat u Ukrajini, ali uglavnom pod ruskim uvjetima. Kroz navodne "mirovne pregovore", Kremlj želi da Trump izvrši pritisak na Kijev i da ukrajinske vlasti nagovori na mir pod ruskim uslovima. A ako to ne uspije, onda će optužiti Ukrajinu za nespremnost da okonča rat, pritisnite Trumpa da se povuče iz mirovnih pregovora i potpuno zaustavi vojnu podršku Ukrajini. Paralelno sa tim, Putin će nastaviti pregovore sa Bijelom kućom sa ciljem sklapanja "Velikog dogovora" između Rusije i Sjedinjenih Američkih Država, privlačeći Trumpa atraktivnim poslovnim projektima.

Dakle, idealan scenario za Kremlj je da postigne dogovor sa Trumpom i prisili Ukrajinu da sklopi mir pod njegovim uslovima, ili da postigne dogovor sa Trumpom i nastavi rat u Ukrajini.

Da bi realizirao ovaj scenario, Putin koristi odgovarajuća taktička sredstva. Povremeno, Kremlj, i sam ruski diktator lično, uvjeravaju Trumpa da Putin iskreno teži miru, ima vrlo dobar stav prema sadašnjem američkom predsjedniku i želi postići sporazum sa njim o obostrano korisnim uvjetima. U tu svrhu daju se prikladne mirovne izjave (nedavno, o privremenim "primirjima"), laskanja se izlijevaju u bujicama prema Trumpu, slikaju se njegovi portreti, nude se superatraktivni poslovni projekti, a uporno se obrađuje i Trumpov specijalni predstavnik Steve Witkoff. Ali onda, kada počnu konkretni pregovori o okončanju rata, Kremlj počinje postavljati uvjete i zahtijevati jednostrane ustupke od Ukrajine, pa čak i od SAD. Aktivno se koristi taktika odugovlačenja mirovnih pregovora. Za Rusiju, ovo nije cilj, već alat. Kremlj, također, želi da Trump izgubi strpljenje, ali u vezi s Ukrajinom.

Različite taktičke zadatke za Kremlj izvršavaju različiti Putinovi ljudi. Kiril Dmitrijev igra ulogu "dobroćudnog pregovarača" iz SAD-a i "poslovnog zavodnika", a Sergej Lavrov, ruski ministar vanjskih poslova, ulogu "zlog pregovarača". Lavrov je postao svojevrsna "reinkarnacija" Andreja Gromika, bivšeg ministra vanjskih poslova SSSR-a, kojeg su tada na Zapadu nazivali "Mister Ne" zbog njegove ultratvrde pregovaračke pozicije. Prisustvo pregovarača koji obavljaju suprotstavljene zadatke omogućava Putinu manevriranje i primjenu dvostrukih standarda u odnosima sa SAD oko teme mirovnih pregovora.

Neki posmatrači smatraju da Dmitrijev i Lavrov predstavljaju konkurentske grupe u Kremlju.  Dmitrijev predstavlja uslovnu "stranku koja traži sporazum sa Trumpom", a Lavrov - "stranku nastavka rata protiv Ukrajine". Njihova istovremena ili naizmjenična upotreba, također, omogućava Putinu da održi ravnotežu suprotstavljenih interesa u svom okruženju.

Razumijevanje specifičnosti Putinovih taktičkih alata neophodno je kako se ne bi izvlačili preuranjeni i generalizirani zaključci iz pojedinačnih izjava i postupaka zvaničnih predstavnika Kremlja. Važno je ne miješati Putinove taktičke manevre sa njegovom stvarnom politikom. Istovremeno, Ukrajinci, a posebno Amerikanci, moraju uzeti u obzir ove dvostruke trenutne strateške ciljeve Kremlja. Putinov interes za sporazume sa Trumpom može se iskoristiti za vršenje pregovaračkog pritiska na Rusiju. Umjesto da čine ustupke Rusima kako bi ih natjerale da pristanu na prekid vatre, SAD bi trebale postaviti oštar ultimatum Kremlju - ili hitne pregovore i sporazume o prekidu vatre (a tek onda pregovore o drugim pitanjima), ili prekid dogovorenog dijaloga između SAD-a i Rusije. Amerikanci bi trebali zaprijetiti povlačenjem iz pregovora. A istovremeno, sankcije protiv Ruske Federacije mogu biti pojačane. U konačnici, Bijela kuća mora Kremlju pokazati snagu i pregovaračku čvrstinu. I tada će imati potreban efekat.