Gulag 2.0 — Rusija ponovo otvara logore

 

Ruski FSB radi na izgradnji novog gulaga. To je rekreacija, a glasni odjeci staljinističke ere mogli bi označiti trenutak kada će se zemlja vratiti statusu diktature (ako već nije prešla tu sumornu prekretnicu).

Od februara, Državna Duma priprema tri zakona - za koje se očekuje da će biti usvojeni u julu, a stupiti na snagu u januaru - koji bi stvorili novi niz zatvora i pritvorskih jedinica širom Rusije.

Prvi zakon je podnesen u februaru. Omogućit će FSB-u da stvori vlastite pritvorske centre, ili preciznije, zatvore. U ruskom pravnom okviru, oni koji su pritvoreni i uhapšeni drže se u zatvoru, a oni koji su osuđeni šalju se u kaznene kolonije. U stvarnosti, i pritvorenici i osuđenici drže se u zatvoru mjesecima i godinama.

Zašto zakonske promjene? Uostalom, FSB nema manjak zakonskih ovlaštenja. Odgovor je izuzetno zabrinjavajući. FSB predviđa nagli porast represije. U objašnjenju zakona stoji: „S početkom specijalne vojne operacije, broj osumnjičenih i optuženih za izdaju, povjerljivu saradnju sa stranom državom, međunarodnom ili stranom organizacijom i špijunažu značajno se povećao“.

Bio je to dug put za rusku tajnu policiju. Devedesetih godina, kao rezultat Jeljcinovih reformi, FSB, glavni nasljednik KGB-a, izgubio je svoje zatvorsko carstvo, uključujući i svoj krunski dragulj - Lefortovo, stari carski vojni zatvor u istočnoj Moskvi sa pet krila oblikovanih poput slova K.

Zatvor je stekao užasnu reputaciju 1930-ih, kada su se u njegovom podrumu rutinski izvršavala pogubljenja. U poststaljinskoj eri postao je mjesto gdje su držani politički zatvorenici i osumnjičeni za špijunažu. (Ugrađeni zatvor u sjedištu sigurnosne službe u Lubjanki zatvoren je 1960-ih.)

Predsjednik Jeljcin pokušao je oslabiti KGB diva oduzimajući njegovom glavnom nasljedniku i istražna ovlaštenja i kontrolu nad pritvorskim objektima. Svi pritvorski centri KGB-a, uključujući Lefortovo, predati su Ministarstvu unutrašnjih poslova. Ali kada su dva zatvorenika pobjegla iz Lefortova, što je prvi takav incident u historiji zatvora, i objekat  vraćen pod kontrolu FSB-a, FSB je tiho obnovio i svoj istražni odjel.

Godine 1996, kada se Rusija pridružila Vijeću Evrope, Kremlj se obavezao da će "revidirati zakon o saveznim sigurnosnim službama kako bi ga uskladio s principima i standardima Vijeća Evrope u roku od godinu dana od pristupanja".

Konkretno, Rusija je obećala da će FSB-u oduzeti pravo da upravlja pritvorskim centrima. Evropljani su insistirali na razdvajanju istražnih tijela i pritvorskih objekata kako bi se spriječio prekomjeran pritisak na zatvorenike.

FSB se godinama opirao, a još žešće nakon Putinovog dolaska na vlast 2000. godine. Ali u julu 2005. godine, uz veliku pompu, Vladimir Putin je potpisao uredbu o prenošenju svih zatvora FSB-a - uključujući Lefortovo - u nadležnost Ministarstva pravde.

Ali, kao i u sovjetsko vrijeme, privid i stvarnost nisu bili isti. Dekret je bio klasična operacija dezinformacije - nikada nije bio namijenjen da bude proveden. Kako su autori ovog teksta u to vrijeme otkrili, zatvorsko osoblje FSB-a je jednostavno premješteno u kaznenu službu "na privremeni zadatak". Iako su formalno zaposleni u kaznenom sistemu, ostali su podređeni FSB-u - kao takozvani pridruženi tajni policajci. FSB nikada nije ni potvrdio ni demantirao naše izvještavanje.

Vremenom je sistem usavršen do gotovo savršenstva. Policajci koji su služili u Lefortovu rutinski su dodjeljivani iz FSB-a - često iz njegovog Istražnog odjeljenja, koje je zgodno smješteno unutar zatvorskog kompleksa Lefortovo. Tako je i danas: Dmitrij Jelkin, imenovan za šefa Lefortova 2022. godine, prethodno je služio u zloglasnom Prvom odjeljenju Istražnog odjeljenja, koje se bavi slučajevima špijunaže. Drugim riječima, sistem nikada nije predstavljao nikakve stvarne probleme za FSB.

Zatvor Lefortovo, naprimjer, u potpunosti je sačuvao svoju osebujnu atmosferu kao ustanova rezervirana za neprijatelje države - nešto što autori mogu lično posvjedočiti, budući da su tamo više puta ispitivani tokom 2000-ih.

Prema novim planovima, FSB ne želi samo da povrati Lefortovo, već i da uspostavi nove pritvorske centre širom zemlje, uz stvaranje novog i internog logističkog sistema za premještanje pritvorenika između ovih ustanova.

Jedan od zakona predviđa da kaznena služba mora, u koordinaciji sa FSB-om, razviti nacrt rasporeda za posebne vagone koji se mogu priključiti putničkim, poštanskim i prtljažnim vozovima. Također se od kaznene službe zahtijeva da osigura FSB-u plovila i avione za prevoz osuđenika i zatvorenika u pritvoru. Ove zatvorenike bi pratila novoosnovana stražarska služba FSB-a.

Drugi zakon daje FSB-u ovlaštenje da istražuje i kažnjava one koji izazivaju probleme u pritvorskim ustanovama.

Specijalni vagoni, plovila, avioni, ovlaštenje za pratnju osumnjičenih i puno ovlaštenje za discipliniranje i kontrolu zatvorenika - sve smješteno, zaštićeno i nadzirano unutar rastućeg carstva FSB-a - jasno ukazuju na pripreme za represiju u razmjerama koje do sada nismo vidjeli.

Logistički odgovor koji je FSB osmislio je nepogrešivo staljinistički. Tridesetih godina prošlog stoljeća, razmjere represije su potaknule Staljinov NKVD da osnuje odjeljenje za željeznički i vodeni transport, a da ne spominjemo Glavnu direkciju za autoputeve NKVD-a, koja je nadzirala sve autoputeve u ogromnom Sovjetskom Savezu.

Putin možda oklijeva da još više poveća svoje ratne napore, očigledno oprezan zbog torpediranja svoje ekonomije, ali njegova voljena sigurnosna služba ne pokazuje nikakvo oklijevanje u povratku na represiju velikih razmjera. Sada se za to priprema.