Milijarde Kremlja za odbranu Ukrajine: tri načina da Rusija plati čak i tokom rata

Ipak, čak ni postojeći proizvodni kapaciteti ukrajinske odbrambene industrije nisu u potpunosti iskorišteni. Glavni razlog je taj što sposobnost proizvodnje oružja daleko premašuje finansijske kapacitete ukrajinskog budžeta. Prema ministru strateške industrije Hermanu Smetaninu, ukrajinska odbrambena industrija ima potencijal da proizvede robu u vrijednosti od 20 milijardi dolara, ali je prošle godine proizvela samo tri milijarde dolara.

Ako ukrajinski budžet ne može pokriti ove troškove, moraju se tražiti alternativna finansiranja.

Bilo je nekoliko uspješnih priča.

Neki od ukrajinskih partnera, poput Danske i Kanade, bili su nagovoreni da nabave oružje za Oružane snage Ukrajine od ukrajinskih proizvođača, a rad na uključivanju drugih (kao što je Norveška) je u toku. Ali ovo nije jedini potencijalni izvor ulaganja u ukrajinsku odbrambenu industriju.

Prvo i najvažnije, Rusija mora biti primorana platiti.

Danska je, zajedno sa EU, pionir u tom pogledu.

Na osnovu danske inicijative, EU je već dodijelila 400 miliona eura prihoda od zamrznute ruske imovine sektoru odbrane, a novac je potrošen na proizvodnju haubica Bohdana. Ali ove stotine miliona nikako nisu jedina ruska sredstva koja bi se mogla i trebala koristiti za finansiranje odbrane Ukrajine.  

 

Konfiskacija ruske imovine

 

Jedna od najčešće razmatranih opcija u smislu da Rusija plati za svoju agresiju je prebacivanje zamrznute imovine ruske Centralne banke u Ukrajinu. Ova sredstva, u iznosu od oko 300 milijardi američkih dolara, zamrznuta su u zemljama G7 i EU u prvim danima invazije u punom obimu.

Prvi koraci ka tome već su učinjeni, iako je priprema oduzela previše vremena. Prva tranša od 1,5 milijardi eura prihoda od zamrznute ruske imovine generirane 2024. godine dodijeljena je kroz Ukrajinski fond i Evropski mirovni fond (koji pokriva troškove odbrane). Od ovog iznosa 400 miliona eura je iskorišteno za kupovinu ukrajinskih haubica preko danskog mehanizma.

 

Osim toga, zemlje G7 su se politički dogovorile da daju zajmove Ukrajini u ukupnom iznosu od 50 milijardi dolara i trenutno rade na mehanizmima. Predviđaju da će ovaj novac biti vraćen prihodima od zamrznute ruske imovine. Međutim, nije donesena konačna odluka, ni o uslovima kredita, ni o tome ko će ih davati.

Također je nužno razviti mjere zaštite u slučaju da nešto krene po zlu.

Prije svega, ako iz bilo kojeg razloga prestane prihod ostvaren od zamrznute imovine, ovaj kredit ne bi trebao prerasti u dug Ukrajine.

Važno da se ta sredstva koristie posebno za kupovinu oružja ukrajinske proizvodnje.

Ranije, tokom konferencije za novinare sa predsjednicom Evropske komisije Ursulom von der Leyen, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je izjavio da će dio kreditnih sredstava koje je Evropska komisija obećala u okviru ovog mehanizma biti utrošen na ukrajinsko oružje, uključujući dronove dugog dometa i rakete.  

 

Pomoć mora biti drugačija

 

Iako su svi ovi koraci ukrajinskog partnera svakako dobrodošli, ni 1,5 milijardi ni čak 50 milijardi – u eurima ili dolarima – nije dovoljno da se preokrene tok rata.

To su sredstva za preživljavanje. Umjesto toga, neophodno je nastaviti raditi na potpunoj konfiskaciji svih 300 milijardi dolara imovine Centralne banke Rusije kako bi se osigurala pobjeda Ukrajine i nadoknadila šteta uzrokovana ruskom agresijom.

Ranije je objašnjeno zašto su argumenti zapadnih partnera koji se protive potpunoj konfiskaciji neosnovani u smislu pravnih, finansijskih i političkih rizika. Dodatna istraživanja o izgledima žalbe na konfiskaciju pred međunarodnim sudovima sugeriraju da su šanse Rusije male. Štaviše, vrijedno je podsjetiti da je ruska eksproprijacija zapadne poslovne imovine počela mnogo prije nego što su partneri ozbiljno razgovarali o potpunoj konfiskaciji, što znači da će Rusija nastaviti oduzimati zapadnu imovinu, bez obzira na to da li Zapad odluči da preduzme poštene mjere u vezi sa imovinom države agresora.

Ukrajinski partneri često razmatraju pitanje sposobnosti Ukrajine da upravlja tako velikim iznosima u slučaju potpune konfiskacije. Međutim, postoje mehanizmi koji mogu riješiti ove probleme.

Stvoren je poseban mehanizam za obnovu poslijeratne Njemačke – razvojna banka KfW (Kreditanstalt für Wiederaufbau), preko koje su usmjeravana američka sredstva. Prva milijarda dolara iz Marshallovog plana usmjerena je u ovu banku. KfW je odigrao ključnu ulogu u obnavljanju infrastrukture, industrije i malih preduzeća, postavši na kraju jedna od najvećih svjetskih razvojnih banaka, podržavajući projekte kako u Njemačkoj tako i u inostranstvu.

S obzirom na zabrinutost ukrajinskih partnera i nedostatke u trenutnim mehanizmima finansijske podrške Ukrajini, predlaže se osnivanje zasebne razvojne banke.

 

Predloženi radni naziv je Ukrajinska banka za restituciju i rekonstrukciju.

Neposredni ciljevi banke mogli bi uključivati: pružanje finansijske kompenzacije žrtvama ruske agresije na osnovu međunarodnog mehanizma kompenzacije, nuđenje jeftinih zajmova malim i srednjim preduzećima u strateškim industrijama, uključujući odbranu, koje trenutno ne finansiraju međunarodni mehanizmi, stabilizacija ukrajinske ekonomije i još mnogo toga.

Šta treba uzeti u obzir? Transparentnost i odgovornost.

Ako u nadzorni odbor banke budu uključeni predstavnici G7 i ukrajinske vlade, to će osigurati kontrolu međunarodnih partnera i učešće Ukrajine u upravljanju. Od vitalnog je značaja da banku vodi ukrajinski državljanin izabran kroz transparentnu konkursnu proceduru. Ispravno je da obnovu Ukrajine izvedu Ukrajinci, koristeći ruska sredstva.

Po prijemu konfiskovane imovine, banka bi mogla investirati ova sredstva efikasnije nego što to trenutno čini belgijski depozitar Euroclear, gde se drži najveći deo zamrznute ruske imovine.

Prijedlog da Ukrajina stvori takav mehanizam pokazao bi da možemo ponuditi međunarodni sistem i dati garancije za transparentnu i odgovornu upotrebu konfiskovane ruske imovine.

 

Ratni porez na ruski gas

 

Zamrznuta sredstva ruske Centralne banke nisu jedini način da se Rusi natjeraju da plate.

Profit od ruske prodaje nafte i plina, kao i opća trgovina sa Zapadom, također bi mogao popuniti fond za podršku Ukrajini, a istovremeno uskratiti resurse ruskoj ratnoj mašini.

Rusija nastavlja trošiti značajne iznose na rat i još uvijek ima potrebne prihode za to. U 2025. godini, četvrtoj godini pune invazije, očekuje se da će budžet ruske ratne mašinerije dostići 142 milijarde američkih dolara, ili 6,2 posto ruskog BDP-a, prema Bloombergu. Sankcije na ruska fosilna goriva nisu zaustavile ovaj kanal finansiranja rata: od početka invazije u punom obimu, Rusija je zaradila skoro 750 milijardi eura od izvoza energije, prema Centru za istraživanje energije i čistog zraka (CREA).

Do danas su energetske sankcije uključivale embargo na gasovod (nepotpun) i gornje granice cijena nafte. Međutim, Rusija zaobilazi gornju granicu cijene nafte korištenjem „flote u sjeni“, a smanjenje isporuka gasovoda polako se nadoknađuje povećanim isporukama tečnog prirodnog gasa (LNG). Štaviše, trgovci u zemljama EU sada potpisuju nove dugoročne ugovore za ruski LNG, iako je popust u odnosu na gas iz drugih zemalja minimalan.

Najefikasniji način da se Rusiji oduzme pristup evropskom LNG tržištu bio bi potpuni embargo.

Ali pošto ukrajinski partneri to nisu uspjeli učiniti više od dvije i po godine i nisu dali nikakve signale o mogućnosti takvog poteza, moramo istražiti privremene ideje i mehanizme.

Na primjer, uvođenjem "ratnog poreza" na ruski gas.

 

U 2024. uvozna carina EU na ruski LNG iznosila je nula posto. Ratni porez mogao bi imati oblik carine na nivou EU na LNG ruskog porijekla. Ovaj porez bi pomogao ili da se profit ruske ratne mašinerije preusmjeri u korist Ukrajine ili da Rusija povuče cijenu sa konkurentnog evropskog LNG tržišta ako Rusi pokušaju prebaciti teret na evropske potrošače.

EU je ranije uvela slične carine na poljoprivredne proizvode iz Rusije i Bjelorusije, tako da postoji iskustvo i mehanizam za to. Ratni porez mogao bi se proširiti i na drugu robu koju zapadni potrošači još uvijek kupuju od Rusije. Strateški, ovaj potez bi pomogao Evropi da okonča svoju ovisnost o Rusiji, ukloni prijetnju energetske ucjene od strane države agresora i odsjekao prihode koji finansiraju rusku ratnu mašinu.

Za sada, ruski novac treba uložiti u odbranu Ukrajine.

Ovo je elegantan način da se postigne pravda.

U ratu iscrpljivanja, neprekidan pristup resursima igra odlučujuću ulogu. Zato ćemo kao civilno društvo nastaviti raditi na rješenjima koja će agresoru uskratiti resurse za vođenje ovog rata, uz stvaranje stabilnih sredstava za vojnu i finansijsku podršku Ukrajini koja će biti neovisna o izborima ili unutarpolitičkim krizama kod ključnih partnera Ukrajine.

Samo tako možemo garantovati da će Ukrajina imati resurse potrebne za pobjedu i obnovu pravednog mira.