Migrantska kriza u Bjelorusiji – na ispitu neugodan savez Putina i Lukašenka

Prošle godine Vladimir V. Putin je pomogao u spašavanju beloruskog režima Aleksandra G. Lukašenka. Ali Rusija sada ima sve nepostojanijeg saveznika i rizikuje da se uplete u opasnu krizu.

Dok su evropske vlade ove sedmice prijetile Bjelorusiji dubljim sankcijama zbog podsticanja migrantske krize na bjelorusko-poljskoj granici, njen bombastični lider je uzvratio nečim što je zvučalo kao adut: mogao bi zaustaviti dotok gasa na Zapad.

Postojao je samo jedan problem: gas nije njegov.

Tako je u petak Rusija, koja distribuira veliki dio gasa u Evropu preko Bjelorusije, morala ispraviti navod bjeloruskog predsjednika Aleksandra G. Lukašenka.

„Rusija je bila, jeste i ostat će zemlja koja ispunjava sve svoje obaveze u snabdijevanju evropskih kupaca gasom“, rekao je novinarima portparol ruskog predsednika Vladimira Putina.

Sa hiljadama migranata koji su još uvijek zaglavljeni na užasnoj hladnoći na rubu Evropske unije, ohrabreni od strane Bjelorusije da idu u EU, ali zaustavljeni od strane Poljske, članica EU, od prelaska njene granice — složeni odnos između dva saveznička autokrata uveliko se nadvija nad krizom. Mješovite poruke o ruskom izvozu prirodnog gasa bile su najnoviji znak da čak i dok Putin nastavlja da podržava Lukašenka, bjeloruski lider, moćni čovjek nastavlja podizati ulog.

Lukašenkova Bjelorusija jedini je nesporni saveznik Rusije u istočnoj Evropi, regionu koji Moskva već dugo vidi kao svoju najvažniju sferu uticaja. To mu daje veliku moć u odnosu na Putina, iako njegova zemlja

od devet miliona stanovnika ima samo djelić veličine, a o vojnoj moći je iluzorno pričati, svog istočnog susjeda.

Sada, kada su tenzije između Bjelorusije i Zapada dostigle najviši nivo otkako je Lukašenko brutalno ugušio narodni ustanak prošle godine, neki saveznici Kremlja kažu da je Rusija uvučena u krizu koju nije izabrala.

„Ne možemo dozvoliti da rep maše psom“, rekao je u jednom intervjuu Konstantin Zatulin, visoki ruski poslanik iz Putinove stranke koji je se sepcijalizirao za odnose sa postsovjetskim zemljama. „Lukašenko psihološki želi biti pobjednik. Njegova je želja da bude mačo. Između te želje i naše politike postoji razlika koja se mora vidjeti.”

Lukašenkov gambit - zapadni zvaničnici su ga optužili da je orkestrirao protok migranata do granice - naglasio je neugodan savez između njegove vlade i njenog moćnog ruskog saveznika. Prošlog proljeća, suočen sa burom međunarodnog bijesa zbog prinudnog slijetanja evropskog putničkog aviona sa bjeloruskim disidentom u njemu, Lukašenko kao da nije imao izbora nego da se pokloni svojim dobrotvorima iz Kremlja i pristane na dublju integraciju s njima.

Ali šest mjeseci kasnije, Lukašenko je završio dugotrajne razgovore sa Putinom, a da se nije činilo da je ustupio mnogo bjeloruskog suvereniteta i ponovo ne ostavlja Kremlju puno izbora, osim da udvostruči svoju podršku.

„Ljudi u Moskvi su potpuno bolesni i umorni od Lukašenka“, rekao je Sergej Markov, prokremljovski analitičar. “On je najpametniji od pregovarača.”

Rusija je u petak, u znak solidarnosti, dovezla padobrance u blizinu granice između Belorusije i Poljske na vježbe sa bjeloruskim vojnicima. Dvojica padobranaca preminula su od povreda zadobijenih na vježbi, saopštilo je rusko Ministarstvo odbrane. Ranije ove sedmice, Rusija je dva puta poslala nuklearne bombardere u patrole u istu regiju.

Bjeloruski ministar odbrane Viktor Khrenin izjavio je da informacije bjeloruskih i ruskih obavještajnih službi pokazuju da su EU susjedi, posebno Poljska, poduzeli vojne akcije koje su sugerirale da su spremni za „započinjanje sukobe”.

Ali čak i neki kritičari Lukašenka i Putina vjeruju da će Kremlj u jednom trenutku pokušati povući Bjelorusiju iz konfrontacije.

„Mislim da će u ovoj specifičnoj krizi impuls da se to okonča doći preko Rusije“, rekao je Artjom Šrajbman, bjeloruski stipendista Karnegi moskovskog centra koji je ove godine bio primoran napustiti Bjelorusiju. “Za Rusiju će eskalacija postati neugodna.”

U trenutnoj krizi, cilj Lukašenka je jednostavan, iako nategnut, kažu analitičari: natjerati Evropsku uniju — koja ga vidi kao nelegitimnog predsjednika — da pregovara sa njim i da odustane od svojih sankcija. Visoki zvaničnik EU je rekao da nemaju "informacija" koje ukazuju na to da je Putin izazvao migrantsku krizu, ali je kritikovao Rusiju što nije uticala na Bjelorusiju da je zaustavi.

Za sada se čini da je Kremlj zadovoljan time što je dopustio Evropi da se sama bori sa Lukašenkom. Putin je razgovarao sa nemačkom kancelarkom Angelom Merkel dva puta, ruski zvaničnici i dalje insistiraju da Evropljani moraju direktno da razgovaraju sa Belorusijom.

Uz sve veći pritisak da se okonča granična kriza, nekoliko aviokompanija je saopćilo da ograničavaju letove za Bjelorusiju sa Bliskog istoka, odakle je doputovala većina migranata. Među njima je Turkish Airlines,

jedan od najvećih prevoznika koji nudi letove do Minska, glavnog grada Bjelorusije.

Istovremeno, humanitarne grupe su opisale strašne uslove za migrante koji su se okupili na granici, boreći se protiv hladnoće i prijetnji nasiljem. Jedan irački par i jedan Sirijac pretučeni su i opljačkani, navodi aktivistička koalicija Grupa Granica.

Migraciona kriza dolazi u pozadini rastućih tenzija između Rusije i Ukrajine — nekadašnjeg ruskog saveznika koji se otcijepio u svojoj prozapadnoj revoluciji 2014. Zaokret Ukrajine je veliki za Moskvu, upozoravajuća priča da je Kremlj odlučan da je ne ponovi.

„Putin je uzeo Krim, što je veoma dobro, ali Putin je izgubio Ukrajinu“, rekao je Markov, prokremljovski analitičar. „Ako izgubi i Bjelorusiju, nikada mu to neće biti oprošteno.”

Lukašenko vlada Bjelorusijom od 1994. godine i godinama je profitirao od nadmetanja između Rusije i Zapada za uticaj u njegovoj zemlji, izazivajući duboku frustraciju Moskve. Ta igra je završena prošle godine, kada je proglasio ubedljivu ponovnu pobedu na izborima za koje se smatra da su lažni, što je opredjelilo EU za sankcije koje predstavljaju problem za Lukašenka.

S obzirom na to da su protivnici Lukašenka viđeni kao previše prozapadni, Kremlj ga je podržao uprkos svojim rezervama – spašavajući Lukašenkov režim, ali opterećujući Putina sve nestalnijim saveznikom.

U Moskvi su mnogi očekivali da će se podrška Kremlja pretočiti u čvršću integraciju u „uniju država“ između Rusije i Bjelorusije koja bi povećala geopolitičku moć Putina. Ali ti razgovori su okončani ranije ove jeseni bez dogovora o zajedničkoj valuti ili zakonodavnom tijelu — što je signal da je Lukašenko bio u stanju zadržati svoju nezavisnost.

Putin i Lukašenko, obojica u kasnim 60-im godinama, dijele nadzirane oštre mjere protiv neslaganja. Pobuna 2020. protiv Lukašenka u susjednoj zemlji ruskog govornog područja uplašila je Kremlj, kažu ruski analitičari i pomogla u donošenju odluke Putina da raspusti pokret opozicionog lidera Alekseja A. Navaljnog.

Lukašenkov pristup pitanjima migranata pokazuje kako je nastojao da manevrira između Rusije i Zapada. U 2018. hvalio se da graničari njegove zemlje značajno smanjuju krijumčarenje migranata i droge u Evropsku uniju. Posljednjih mjeseci skrenuo je u suprotnom smjeru, a zapadni zvaničnici su rekli da je orkestrirao val migracija kroz aerodrom u Minsku prema granicama svoje zemlje, nadajući se da će osramotiti EU. Na terenu u Minsku, ljudski danak te strategije je očigledan.

Kada je veliki broj tražilaca azila počeo pristizati tokom ljeta, rekao je aktivista za prava iz Minska, oni su došli kao dio organiziranih turističkih grupa sa rezervacijama u Yubileyny - hotelskom kompleksu kojim upravlja predsjednička administracija Bjelorusije.

Sada im počinje ponestajati novca, rekla je Alena Čehovič, aktivistkinja iz Minska u telefonskom intervjuu, a neki su bili primorani spavati na ulici. Drugi su se preselili u hostele u centru grada, čak i sa isteklim vizama - još jedan znak, tvrdila je Čehovič, da bjeloruska vlada, koja obično pomno prati kršenja zakona o migracijama, pogoršava krizu.

Čehovič je rekla da su mnogi migranti koji stignu iz Minska do granice u osnovi stavljeni u tamošnje improvizovane kampove, pod nadzorom bjeloruskih graničara koji ih sprečavaju da se vrate.

“Tužno je što ljudi završavaju u ovoj situaciji samo zbog postupaka države”, rekla je ona.