"Medvjedi" i drugi. Šta se zna o "dobrovoljačkim" formacijama ruske vojske na Krimu

Detalje onoga što se dogodilo te večeri ispričala je stanovnica Krima koja je svjedočila incident, za rusko izdanje "Važne istorii".

“Naoružani ljudi sa maskama upali su na balkon objekta, gdje su se ljudi družili, pili i pušili, kada su ih pridošlice počeli tući. Sukob u početku nije počeo sa ljudima na balkonu. Mog mladića su stavili na stolicu i počeli ga žestoko tući pendrecima. Njegov brat, koji je tražio da prestanu i njegovi prijatelji su, također, dobili batine. Kada smo tražili da saznamo imena ovih ljudi, rečeno nam je da je to tajna. To su nam rekli ljudi povezani sa vojskom, recimo”, rekla je ova stanovnica Krima.

Prema njenim riječima, jedan od mladića je hospitaliziran sa prelomom nosa, kostiju lica, povredama mekih tkiva potiljka, zatvorenom povredom mozga i modricama.

 

"Ne brigada, već generalno jačina jednog i po bataljona"

 

Koordinator grupe „Informacioni otpor“, rezervni pukovnik Konstantin Mašovec, u oktobru 2023. godine u svojim dnevnim izveštajima sa fronta spominje rusku 81. brigadu specijalnih snaga „Medvjedi“. Ne odvojeno, već zajedno sa ostalim krimskim jedinicama ruske grupe  "Dnjepar" - 126. brigadom obalske straže, 127. izviđačkom brigadom i 810. brigadom marinaca, koje se bore na lijevoj obali Hersonske oblasti, u blizini Krinkija.

Prema njegovim tadašnjim informacijama, "Medvjedi" su bili dio strukture ruskog PMC "Redut" kao "krimski ogranak", koji pak kontroliše GRU Ruske Federacije. Čak je planirano stvaranje punopravnog korpusa u Južnom vojnom okrugu od sličnih dobrovoljačkih jedinica i formacija. Međutim, do sada se ništa nije čulo o takvom korpusu, ali je 81. brigada „Medvjedi“ na kraju poslana na hersonski pravac da ojača 18. armiju i grupu „Dnjepar“ u celini.    

Zašto su se borci novopečenih ruskih specijalnih snaga našli u krimskom crnomorskom regionu u jeku bitaka kod Krinkamija i kako su se pokazali tokom vremena provedenom na frontu?

„Do sada se ovi „medvjedi“ ni po čemu nisu istaknuli“, pojašnjava Konstantin Mašovec za Krym.Realii. “Poslani su da blokiraju priobalna sela Poima i Podstepnoe u blizini Oleške. I tamo nemaju brigadu, ali generalno imaju snagu od jedan i po bataljona (otprilike 400–500 ljudi, što je manje od broja prosječne pješadijske brigade - KR) . 810. brigada iz sastava krimskih jedinica uglavnom se bori kod Krinkamija, a istovremeno trpi znatne gubitke”.

Mašovec nema informacije o tome kako su ovi vojnici završili u Černomorsku, već samo pretpostavlja da su možda bili tamo radi oporavka ili rotacije.

Drugi vojni stručnjak, rođeni Krimljanin Vladislav Seleznjev, pridržava se slične verzije.

“Kao što znate, Rusi su počeli naseljavati neke gradove koje Oružane snage nisu koristile do 2014. godine. Možda su takav zadatak dobili "medvjedi". Ne isključujem da im je istovremeno bilo povjereno i čuvanje obale, gdje su, kao što je poznato, iskopali nekoliko rovova i zemunica, iako ih je oluja već odnijela”, rekao je Seleznjev.

 

Vatrogasna obuka u blizini Kizil-Kobe

 

Kako javljaju Radio Sloboda i projekat Sistema, kao i Centar za novinarska istraživanja, u proljeće prošle godine zabilježeno je pojavljivanje bataljona pod nazivom "Medvjedi" na Krimu. Ispostavilo se da je pomenuta privatna plaćenička vojska "Redut" obavila čitav sistem regrutiranja, obuke i finansiranja više od 20 obučenih plaćenika, koji uključuje i diviziju "Medvjeda". Još jedna važna činjenica koju su utvrdili ukrajinski novinari je da ova kvazi privatna kompanija nema jedinstvenu komandu i nije pravno lice.

Ranije su neki ruski medijski kanali, posebno NTV, izvještavali o "medvjedima". Ispada, u velikoj mjeri, zato što je bivši zaposlenik NTV-a postao glavni PR službenik jedinice koja se formira.

Krym.Realia je uspjela utvrditi tačne lokacije mjesta njihove terenske obuke na osnovu fotografija i video zapisa koje je javnosti prvobitno distribuiralo PR osoblje "Medvjeda". U prvom slučaju (gdje pucaju vojnici) je vojna streljana 126. OBrBO. Nalazi se između trakta Kizil-Koba (Crvene pećine) i parka borbenih vozila brigade, na lijevoj obali rijeke Kizilkobinka, koja se nalazi na periferiji sela Perevalnoe. Na nekim fotografijama u pozadini se čak jasno vide hangari za vojnu opremu.  

Kada su u pitanju ovi gostujući "dobrovoljci" (većina njih nije sa Krima), najmanje dva puta u proteklih godinu dana, govorio ruski šef Krima Sergej Aksenov. Na televiziji je izveo demonstrativno testiranje kaciga i pancira, kojima krimske vlasti snabdijevaju svoje "dobrovoljačke" jedinice.

Na istom mjestu, u aprilu 2023. godine, čak je i zamjenik ministra odbrane Ruske Federacije, general-pukovnik Junus-Bek Jevkurov, koji direktno nadzire slične strukture i plaćenike, posjetio streljanu u Perevalnom, uključujući i zamjenu osramoćenih pripadnika "Wagnera" sa novostvorenim pripadnicima plaćeničke vojske "Redut". Ruski general je bio zadovoljan obukom vojnika i obećao im je svu podršku sa svoje strane.

Upravo u Perevalnom mjesec dana kasnije, u maju iste godine, komandant jedinice "Džedaj" je objavio da je 81. brigada specijalnih snaga "Medvjedi", odnosno, čitava taktička jedinica, formirana na bazi njihove ljubaznosti. Kasnije se na njihovoj stranici na

"Telegramu" pojavila informacija da se na osnovu njihove veze već stvara ekspedicioni korpus za rad "na velikim udaljenostima" pod nazivom "Afrika".

Što se tiče same terenske obuke "Medvjeda", posebno taktičko-specijalne i taktičke obuke, takva planirana nastava održavana je u polurazrušenoj terenskoj bazi za obuku bivše Simferopoljske Više vojno-političke građevinske škole, a i prije toga, zatvoren 165. Centar za obuku stranih vojnih lica u blizini sela Čajkovskoe, okrug Simferopolj. Ovo je mjesto ispod slikovitih južnih padina Dolgorukovske jajle.

 

Na afričkoj ruti

 

Danas, u Perevalnom, Rusija u određenoj mjeri reanimira sovjetsku vojnu praksu od prije šezdeset godina. Uostalom, upravo u ovom krimskom podgorskom selu, na teritoriji sadašnjeg vojnog kampa ruske 126. OBrBO, od 1965. godine je djelovao isti 165. centar za obuku, koji je bio pod kontrolom 10. glavne uprave Generalštaba Oružane snage SSSR-a, koje su bile odgovorne za međunarodnu vojnu saradnju. Od četiri mjeseca do godine, u Centru je istovremeno obučavano 300 do 400 ljudi oba pola za vojne poslove. Kontingent su činili predstavnici različitih nacionalno-oslobodilačkih pokreta u Africi i na Bliskom istoku, posebno Afričke stranke za nezavisnost Gvineje i Zelenortskih ostrva (Portugalska Gvineja, Zelenortska ostrva), Organizacije naroda jugozapadne Afrike (Namibija ), Unija afričkog naroda Zimbabvea (Južna Rodezija/Zimbabve), Narodni pokret za oslobođenje Angole — Laburistička partija (Angola), FRELIMO (Mozambik), Afrički nacionalni kongres (Južna Afrika), Dhofar Liberation Front (Oman), Fatah (Palestina).

Budući komandanti taktičkog nivoa, mnogi vremenom "preobučeni" u borce i teroriste međunarodnog nivoa, prije 40 do 60 godina, pod vodstvom sovjetskih oficira-mentora, naučili su teoriju i praksu taktike, miniranja i rušenja, izviđačko-diverzantske operacije, terenska medicina, veze i drugi obavezni predmeti. Istovremeno sa obukom stranih kadeta, Centar je služio kao baza za obuku sovjetskih vojnih prevoditelja, uključujući i one koji su obučavani na vojnim katedrama civilnih univerziteta.

1980. godine ovaj centar je pretvoren u zajedničku vojnu školu. Zatvorena je tek nakon raspada SSSR-a 1992. godine, a na njenom je bilansu stvorena 84. zasebna mehanizovana brigada Odeskog vojnog okruga, inače, prva u historiji ukrajinskih oružanih snaga, kasnije reformirana u 36. OBrBO Oružanih snaga Ukrajine. Ukupno, tokom godina postojanja ove specijalne obrazovne ustanove u Perevalnom, tamo je obuku završilo oko 18.000 stranaca.

Mnogi penzionirani oficiri koji su predavali u centru i školi i dalje žive uglavnom u Simferopolju i povremeno priređuju tradicionalne "sastanke saboraca".

Po svemu sudeći, Rusija priprema nove vojne stručnjake za Afriku isključivo od svojih građana i to ne iz ideoloških razloga, već radi direktne materijalne koristi. Međutim, ne daju samo činjenice otkrivene o "Wagneru" posljednjih godina mira predstavu o prirodi aktivnosti Rusa na "crnom" kontinentu.