Međunarodni sud pravde UN odbacio prigovore Rusije i preuzeo slučaj povodom Putinovih izjava o "genocidu u Donbasu"

Rusija je pokušala dokazati da, sa pravne tačke gledišta, Sud UN-a nema nadležnost da razmatra ovu tužbu Ukrajine.

Sud UN-a je djelomično odbacio tužbe Rusije. On je podsjetio da su ruske vlasti više puta optuživale Kijev za genocid nad stanovništvom Donbasa koje govori ruski jezik, kada su objašnjavale potrebu za takozvanom "specijalnom vojnom operacijom".

Stoga je sud UN-a odlučio da djelomično razmotri zahtjeve Ukrajine u meritumu.

Istovremeno je odbacio tvrdnju Ukrajine da bi nepravedne optužbe za genocid same po sebi mogle biti kršenje međunarodne konvencije o sprečavanju genocida.  

 

Za šta je Ukrajina optužila Rusiju

 

Ukrajina je podnijela ovu tužbu u prvim danima rata. Ukrajina je optužila Rusiju da je zloupotrijebila i iskrivila koncept genocida lažno optužujući Ukrajinu za genocid, a zatim to koristeći kao izgovor.

Tako je, prema riječima predstavnika Ukrajine, Rusija (i ruski predsjednik Vladimir Putin lično) zloupotrijebila svoja prava i prekršila svoje obaveze prema međunarodnoj konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju genocida.

Predsjednik Vladimir Putin je 24. februara 2022. godine opravdao početak rata protiv Ukrajine: "Svrha specijalne operacije je zaštita ljudi koji su bili izloženi zlostavljanju i genocidu od strane režima u Kijevu osam godina".

Ovaj Putinov citat je na sudu UN-a ponavljan od strane predstavnika obje države iznova i iznova tokom dana saslušanja. Upravo su te riječi bile osnova ovog pravnog spora. I upravo je njihovo tumačenje činilo većinu argumenata stranaka.

Konvencija o genocidu iz 1948. jedan je od glavnih dokumenata međunarodnog prava. Ona ne samo da definira šta se tačno može smatrati genocidom, već i utvrđuje obavezu zemalja učesnica da spriječe takve zločine i kazne njihove počinitelje.

Pojava ovakvog dokumenta odgovor je međunarodne zajednice na Holokaust, jedan od najbolnijih zločina 20. stoljeća. Ukrajina i Rusija su potpisale, a nekoliko godina kasnije — 1954. — ratificirale su Konvenciju, dok su još uvijek bile dio SSSR-a.

Advokati koji zastupaju Ukrajinu pozivaju se na član IX Konvencije, koji propisuje da su sporovi između strana u vezi sa tumačenjem i primjenom Konvencije predmet Međunarodnog suda pravde Ujedinjenih naroda.

 

Položaj Rusije

 

Ruski predstavnici su insistirali da su Putinove riječi o genocidu "retorički zaokret", koji nije zasnovan na definiciji međunarodnog prava.

"Davanje izjava o genocidu nije u suprotnosti sa zakonom, prema međunarodnom pravu i Konvenciji o genocidu... Ni u jednom govoru ili dokumentu koji iznosi službeni stav Ruske Federacije nije bilo pozivanja na Konvenciju o genocidu", rekao je Genadij Kuzmin, ambasador sa posebnim ovlaštenjima Ministarstva inostranih poslova Ruske Federacije.

Međutim, u svojim govorima, i on i zamjenica stalnog predstavnika Rusije pri UN-u, Marija Zabolotska, i dalje su koristili mikrofon da govore o „kontinuiranom granatiranju civila u Donbasu od strane režima u Kijevu“ i njegovim „nacističkim korijenima“.

Rusija, također, insistira na tome da nije mogla zloupotrijebiti svoja prava prema Konvenciji o genocide, jer ne dozvoljava upotrebu sile.

„Da bismo se žalili na zloupotrebu prava, prvo se mora definirati“, rekao je Genadij Kuzmin.

 

Šta je posebnost ovog slučaja

 

Advokati i stručnjaci za međunarodno pravo nazvali su slučaj "značajnim" i prije nego što je razmatran. Na kraju krajeva, Ukrajina pokušava Rusiju označiti odgovornom za početak rata u uslovima u kojima su njene mogućnosti u tome veoma ograničene, posebno zbog ruskog prava veta u Vijeću sigurnosti UN-a.

Kako je objasnio profesor Univerziteta Yale Harold Koch, koji sa svojim timom zastupa interese Ukrajine, slučaj genocida ima dva aspekta: činjenični i pravni.

Činjenični se odnosi na to da li je ukrajinska vlada zaista počinila genocid u Donbasu, kako tvrde ruske vlasti i propaganda.

Pravno — da li Rusija ima zakonsko pravo prema Konvenciji koju je potpisala da spriječi i kazni zločin genocida upotrebom vojne sile.

Stručnjaci za međunarodno pravo su ovaj pristup nazvali "zanimljivim".

Prije ovog ročišta, Konvencija o genocidu održana je u sudu UN-a samo dva puta: 1993. godine kada je  Bosna i Hercegovina tužila Srbiju, optužujući je da pokušava istrijebiti bosanske muslimane, a 2019. godine Gambija je podnijela tužbu protiv Mijanmara, zbog genocida na tamošnjim muslimanima.

Bosna i Hercegovina je dobila presudu protiv Srbije, Crne Gore i lidera bosanskih Srba tek 2007. — 14 godina nakon podnošenja tužbe.

Predmet Gambija protiv Mjanmara još nije stigao na ročište o meritumu.

 

Razmatranje merituma u slučaju Ukrajine protiv Rusije, također, može trajati godinama.

 

Šta dobija Ukrajina?

 

Odluke Suda UN-a su uglavnom simbolične prirode, jer nema nezavisnu snagu za provođenje zakona. Odnosno, sam Sud ne može prisiliti države da se povinuju njegovoj odluci.

Ali njegova presuda je i dalje važna.

Međunarodni sud pravde UN-a je najviše sudsko tijelo na svijetu. U njegovoj nadležnosti su samo sporovi između država.

Odluka u korist Ukrajine u slučaju genocida prije svega će omogućiti Kijevu da legalno traži buduće reparacije od Moskve i ojača svoju poziciju u mogućim pregovorima sa njom.

Advokati koji zastupaju Ukrajinu, također, vjeruju da će bilo kakve sudske odluke u korist Ukrajine, koje otvaraju put do isplate odštete, biti moćna poluga uticaja u slučaju pregovora između Kijeva i Moskve. Iako sada izgledi za takve pregovore izgledaju neizvjesno.