Međunarodni krivični sud 30 godina nakon Jugoslavije: Od Miloševića do Putina
Za ruskim predsjednikom raspisan je nalog za njegovo hapšenje koji je izdao Međunarodni krivični sud u Hagu. Osnovu za to postavili su specijalni sudovi za Ruandu i bivšu Jugoslaviju.
Odjednom je sjeo: Ratko Mladić je sredinom 2011. izveden pred sud u holandskom gradu Hagu nakon više od decenije bjekstva. Bivši general bosanskih Srba proglašen je krivim za orkestriranje opsade Sarajeva i genocida u Srebrenici nad više od 8.000 bosanskih dječaka i muškaraca u julu 1995. godine, tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Tribunal pred kojim se pojavio osnovan je prije 30 godina Rezolucijom UN-a 827, 25. maja 1993. godine. Svoj posljednji krivični postupak okončao je 2017. godine, do kada su od 161 optužene osobe osuđene 84 osobe, uključujući i Mladića.
On je sjedio odvojen od samo pločom od neprobojnog stakla od male javne galerije Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY). Odatle su svaku njegovu emociju mogle pratiti Majke Srebrenice, udruženje žena čije su muževe i sinove ubili Mladićevi bosansko-srpski vojnici.
Oni i ostali rođaci žrtava stalno su dolazili u Hag: da li se radilo o suđenju Mladiću ili bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću ili bivšem predsjedniku Srbije Slobodanu Miloševiću, koji je suočen sa sudu od 2002. do smrti u pritvoru 2006. godine.
Žrtve i počinioci
Sukob između žrtava — bilo na javnoj galeriji ili kao svjedoka — s optuženim bio je u srži pravnog postupka Međunarodnog krivičnog suda koji se bavio zločinima počinjenim tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji između 1991. i 1995. godine.
"Bilo je dobrodošlo iznenađenje vidjeti koliko je ljudi koji su, naprimjer, doživjeli seksualne zločine, žena i muškaraca, spremno odgovarati na pitanja tako precizno u dalekom Hagu", rekao je njemački sudija Wolfgang Schomburg za DW. "I vjerovatno je olakšanje za one koji su mogli svjedočiti da su mogli pogledati ... počininitelja u oči."
Ista iskustva su se odnosila i na Međunarodni krivični sud za Ruandu (ICTI), koji je osnovan godinu dana kasnije i osudio 62 počinitelja za genocid nad Tutsijima 1994. godine, tokom kojeg je ubijeno do milion ljudi.
Pioniri međunarodne jurisprudencije
Schomburg je bio prvi njemački sudija u MKSJ-u, a bio je i član Tribunala za Ruandu. Naglasio je koliko su dva ad hoc suda osnovana prije tri decenije bila važna za uspostavljanje Međunarodnog krivičnog suda (ICC) sa sjedištem u Hagu.
MKS je nedavno izdao nalog za hapšenje ruskog predsjednika Vladimira Putina zbog sumnje za otmicu ukrajinske djece.
"Sve što MKS radi ne bi bilo moguće bez osnova koje su postavila ova dva tribunala", rekao je Schomburg. "Oba ad hoc tribunala su pokazala da je moguće, ako postoji politička volja, pozvati najmoćnije na odgovornost, uključujući predsjednike i lidere jedne zemlje ili regiona."
'Putin je međunarodno traženi ratni zločinac'
To se odnosi i na Putina, rekao je Schomburg: "Čini se da su dokazi u vezi s otmicom djece čvrsti."
Ali on, također, smatra da postoji dovoljno dokaza za podizanje optužnica vezanih za druge, veće zločine. "Ruska invazija na Ukrajinu znači brisanje političke ili etničke grupe i uništavanje cijelog naroda ili cijele nacije", rekao je. „Vidim ogroman broj dokaza, zasnovanih na javnim izjavama koje su nam svima već poznate, o pitanju da li ruski lideri mogu biti pozvani na odgovornost za planirani genocid ili nestanak Ukrajine”.
Schomburg smatra da nalog za hapšenje koji je izdao britanski glavni tužilac ICC-a Karim Khan već ima efekta.
"Činjenica da Putin jedva da je napustio zemlju i da se pojavljuje samo virtuelno. Također, mnoge izjave iz Moskve da nalog za hapšenje ništa ne znači i da oni sada čak rade na izdavanju naloga za hapšenje protiv Khana i drugih sudija koji su izdali nalog za hapšenje. Na osnovu naloga za hapšenje koji je izdao nezavisni sudija iz globalnog udruženja, sada svako može reći da je gospodin Putin međunarodno traženi ratni zločinac", rekao je Schomburg.
Ukrajina: Spor oko nadležnosti
Ali pitanje da li MKS treba da preuzme pravne postupke ruskog rata protiv Ukrajine i dalje je veoma kontroverzno.
Do danas ni SAD ni Rusija nisu potpisale povelju Suda, a među kritičarima ICC-a je i latvijska ministrica pravosuđa Inese Libina-Egnere.
Ona je pozvala na formiranje specijalnog tribunala za Ukrajinu, bez uključivanja međunarodnih tužitelja iz Haga.
„Sada smo u trenutku kada svi shvataju da nam je to potrebno, ali imamo još razgovora i dogovora o tome kako da to uradimo i više sam nego sigurna da ćemo do toga doći“, rekla je Libina-Egnere.
Njeno obrazloženje je da je međunarodna podrška optužbama MKS-a protiv ruskog rukovodstva i dalje slaba, posebno za njegovu glavnu optužbu, da invazija na Ukrajinu krši međunarodno pravo. Čak je i „od 130 država članica MKS-a, samo nekoliko, oko 45, ratifikovalo proširenje člana 8 [Rimskog statuta], krivičnog djela agresije“, rekao je za DW nemački parlamentarac Boris Mijatović.
Za to su dijelom zaslužne Sjedinjene Države: Washington je uvijek odbijao jurisdikciju, dijelom iz straha da bi rat protiv Iraka 2003. godine, također, mogao završiti parničenjem u Hagu. Umjesto toga, Mijatović želi izmjene Rimskog statuta koji reguliše rad MKS.
„Trebalo bi ponovo izmijeniti međunarodno krivično pravo tako da je dovoljno da je napadnuta država članica Rimskog statuta, a da agresor ne mora biti i član Rimskog statuta.
Schomburg smatra da takve rasprave o ukrajinskom tribunalu samo "stavljaju prepreke na put MKS-u". Ali on je uvjeren da sud ima nadležnost i da postoji politička volja, dijelom zato što zemlje globalnog juga, od kojih mnoge podržavaju ICC, ne žele finansirati alternativni sud, rekao je Schomburg.
On vjeruje da će Putin ili ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov zauzeti svoje mjesto u Hagu jednog dana.
"To će se dogoditi, kao i kod drugih lidera koje smo smatrali odgovornima pred MKSJ-om i Tribunalom za Ruandu", rekao je Schomburg. "Oni će završiti pred sudom."