Međunarodne sankcije: identifikacija prekršitelja i širenje koalicije 

Rusko-ukrajinski rat mijenja globalne sigurnosne i ekonomske sisteme. Vojska, koja je donedavno važila za drugu u svijetu, pretvara se u mit. Zemlje koje su decenijama ili čak stoljećima bile neutralne sada se pridružuju NATO-u iz sigurnosnih razloga. Maroko i Pakistan prebacuju oružje Ukrajini. Gotovo svaki dan uvode se nove, oštrije sankcije.

Kao što vidimo, nade da međuzavisnost može spriječiti ozbiljne vojne sukobe su se pokazale uzaludne. Tako je barem u dijelu koji se tiče Rusije. Uprkos brojnim prednostima trgovine sa EU, američkim investicijama i uvođenju tehnologija razvijenih zemalja u mnoge sektore privrede, Rusija je izabrala put sukoba i izgubila gotovo sve što je stekla u prethodnih 30 godina.
Treba li očekivati isto ponašanje od drugih velikih geopolitičkih igrača? Da li je nedostatak zdravog razuma svojstven samo onima koji vladaju u Kremlju? Hoće li autoritarni režimi izazvati svjetske demokratije, uprkos šteti koju bi takav izazov nanio cijelom čovječanstvu? Može li čovječanstvo razlikovati dobro od zla?

 Moskovska diplomatija odavno se pretvorila u fabriku laži

Ova pitanja ostaju relevantna, jer sve zemlje i lideri ne razumiju dobro i zlo na isti način. Da li je iznenađujuće, s obzirom na to koliko su „konferencija“ i „okruglih stolova“ organizovale ruske tzv. diplomate na platformama svojih ambasada, Ruske saradnje i Pravoslavne crkve Moskovske patrijaršije gde god su mogli da stignu? Naprimjer, dan prije godišnjice potpune invazije na Ukrajinu, Rusija je u Kongu organizirala konferenciju pod nazivom „Hibridni rat protiv Rusije“.
Takve mjere nisu ništa drugo do pokazivanje njihovog licemjerja i iskrivljavanja istine, a da ne spominjemo propagandu koju Moskva širi kroz pravoslavne centre u Parizu i Svetoj Gori u Grčkoj ili stalna pozivanja na kolonijalnu prošlost drugih zemalja, ignorirajući da Rusija je nekadašnja imperija koja je ugnjetavala čitave narode i sada se pokušava vratiti u ta vremena.
Međutim, lažov će neizbježno postati žrtva vlastitih nedjela. Vrlo je zanimljivo, naprimjer, gledati kako Ministarstvo vanjskih poslova Rusije objavljuje zvanične izvještaje o neprijateljskim zemljama, u kojima opisuje kako su evropske države okrenule leđa Rusima nakon 24. februara 2022. godine. Iako se u izvještaju od 14. juna 2022. jasno kaže da prije invazije nije bilo neprijateljskog stava, autori ne mogu doći do logičnog zaključka zašto dojučerašnji prijatelji ne bi nastavili svojim putem i nastavili za sve kriviti Zapad.

Sveobuhvatna tema ruskog narativa, namijenjenog zemljama koje još nisu pristupile koaliciji za sankcije, je lažna tvrdnja da sankcije Moskvi štete cijelom svijetu, a posebno zemljama globalnog juga.
Kremlj promovira lažnu ideju da sankcije uzrokuju nestašicu hrane i okrivljuje ograničenja trgovine ruskim poljoprivrednim proizvodima i đubrivima za prehrambenu krizu. Međutim, sve je to samo još jedna ruska laž i izvrtanje činjenica, što su više puta opovrgavali predstavnici State departmenta i Ureda za kontrolu strane imovine pozivajući se na konkretne dokumente.
Ipak, najveću štetu nanose države i kompanije koji nastavljaju uobičajeni rad u Rusiji i saradnju sa ruskim kompanijama, jer su sankcije osmišljene i provedene posebno da bi spriječile Moskvu da vodi agresivni rat protiv Ukrajine. 

Borba protiv Rusije zahtijeva kontraofanzivne mjere, a ne samoubilačku odbranu

Samo prema podacima UN-a, u prvoj godini rata ruska agresija je već odnijela živote više od 8.200 civila, a više od 13.700 ih je povrijeđeno.
Poređenja radi, rat u Siriji ubio je 3.900 civila u prvoj godini borbi, prema podacima Sirijske agencije za ljudska prava.
U tom kontekstu, pozivi da se Ukrajini daju samo sredstva zaštite, koje sa vremena na vrijeme čuju neki prilično uticajni političari čak i iz zemalja partnera, izgledaju ili vrlo nesposobni ili neprijateljski, budući da neprijatelj ima očiglednu prednost u pogledu broja vazduhoplovnih, raketnih i artiljerijskih sistema, kao i oklopnih vozila i municije, što zahtijeva protivofanzivna dejstva. Jer, ostajući u defanzivi od takvog neprijatelja, Oružane snage Ukrajine mogu na kraju izgubiti sposobnost da uzvrate pucanjem, jer municija ima tendenciju da nestane, a da ne spominjemo koliko će ljudi poginuti - jučerašnji stolari, nastavnici, studenti, kuhari, poduzetnici, pravnici, programeri softvera i drugi stručnjaci koji nikada nisu držali pištolj prije februara 2022.

Ruski brod srama tone i malo ko je spreman da se spusti s njim

Dok se jedni tvrdoglavo nastavljaju da se pretvaraju da su mirovnjaci, drugi čine pravi izbor i pomažu napadnutoj zemlji snabdijevanjem savremenom vojnom opremom i municijom. Detalji nekih sporazuma se drže u tajnosti, drugi su poznati široj javnosti i Ukrajinci ih doživljavaju sa dubokom zahvalnošću. Iako neki pokušavaju ne razočarati Moskvu iz političkih ili ekonomskih razloga, do sada je već jasno da će Kremlj izdržati svaki "udar u leđa", jer ne može sebi priuštiti da izgubi još više potrošača ruske nafte i plina. 

Zanimljivo je bilo vidjeti kako je neutralna Indija suspendovala postojeće ugovore o naoružanju sa Rusijom u vrijednosti od oko dvije milijarde dolara i zamrznula 10 milijardi dolara zajmova za oružje kako bi izbjegla uticaj sankcija.
Indijska logika je potpuno opravdana. Da biste to vidjeli, dovoljno je pogledati nedavnu odluku Vrhovnog suda SAD-a u vezi sa turskom državnom bankom Halkbank i njenim najvišim menadžmentom, koji su bili optuženi da su pomogli Iranu da izbjegne američke sankcije. Eksteritorijalni efekat sankcija je ozbiljna stvar. 
 
Praćenje prekršilaca režima sankcija i širenje alijanse

Problemi offshore "dimnih zavjesa" koji se koriste za skrivanje strukture dioničara, uključujući i u svrhu izbjegavanja sankcija, i dalje su aktuelni. Brojni finansijski i pravni "popravljači" koji služe oligarsima bliskim Kremlju privukli su pažnju grupe istraživača koji su objavili svoj izvještaj u naučnom časopisu PNAS Nexus u februaru 2023.
Jedan od glavnih nalaza studije pod nazivom "Složeni tajni sistemi: offshore mreže oligarha" je da ove toksične mreže ne mogu efikasno funkcionirati bez nekoliko blisko povezanih tačaka - obično menadžera upravljanja imovinom, odnosno posrednika, čija se glavna uloga sastoji u podršci kretanju tokova novca u sjenci.
Ovisnost o ovim tačkama je faktor koji može poremetiti rad oligarhijskih mreža koje hrane Kremlj. Finansijsko obavještajne jedinice širom svijeta imaju puno posla pred sobom, ali uskoro treba očekivati značajne promjene u industriji upravljanja imovinom.
Rusija strahuje od isključenja iz globalnog finansijskog sistema. Dovoljno je pogledati aktivnost Rusa u pokušaju da ubijede delegate zemalja članica Međunarodne grupe za borbu protiv pranja novca (FATF) da je ne stavljaju na crnu listu te organizacije. A dodavanje agresora na crnu listu trebalo bi prije svega uticati na mehanizme izbjegavanja sankcija i izbaciti iz igre sve sumnjive sive dilere koji prljavim finansiranjem crnih ruskih finansijskih mreža pomažu Rusiji da proizvodi oružje koje šalje u nekada mirne ukrajinske gradove .
Obećavajuće je i uključivanje privrede u proces sprečavanja izbjegavanja sankcija. Zaposlene u kompanijama koje posluju u zemljama koje su blisko uključene u mehanizme izbjegavanja sankcija treba ohrabriti da prijave svako kršenje međunarodnih sankcija od strane svojih poslodavaca. Pravni osnov za prijavu prekršaja, mehanizmi za davanje informacija i postupak nagrađivanja uzbunjivača mogu se preuzeti iz antikorupcijskog zakonodavstva.
Drugi ozbiljan problem je to što kompanije koje su donedavno imale dobru reputaciju nastavljaju poslovati u Rusiji. Sve međunarodne kompanije promoviraju principe odgovornog i etičkog poslovanja, što se ogleda u kodeksu korporativne etike, povelji o etičkim principima i brojnim politikama objavljenim na njihovim službenim web stranicama. Svi oni nužno sadrže odredbe o usklađenosti sa međunarodnim normama i domaćim zakonodavstvom.
Praktično poštivanje takve politike, posebno u državama članicama EU, trebalo bi nekako  korelirati sa činjenicom da je Evropski parlament priznao Rusiju kao državnog sponzora terorizma. Plaćanje poreza u Rusiji treba tumačiti kao saučesništvo u sponzoriranju terorizma. A poštovanje domaćih zakona i, shodno tome, odobravanje kreditnih pogodnosti pripadnicima okupacionih snaga agresora od strane bankarskih institucija, uključujući i međunarodne, teško se uklapa u poslovnu etiku. Ne govorim o tome kako to dovodi ukrajinske kancelarije međunarodnih kompanija, koje se, uprkos pokušajima da ubijede svoje centrale da napuste Rusiju, nalaze u krajnje neprijatnoj poziciji sa stanovišta ugleda u svojoj zemlji, što također utiče na finansijski rezultati upravo ovdje.

***

U svakom slučaju, na pozadini opće podrške Ukrajini, jedan od prioritetnih zadataka ostaje proširenje koalicije za sankcije, kojoj još uvijek nedostaje podrška globalnog juga, kako bi što veći broj zemalja mogao razmijeniti informacije vezane za sankcije i spriječiti vođenje rata protiv Ukrajine, a ne pomagati agresoru i nastaviti sa nasiljem. Na kraju krajeva, globalna sigurnost je u pitanju.