Mapiranje ruske ratne mašinerije na pragu NATO-a
Na osnovu satelitskih snimaka visoke rezolucije, regionalna istraga mapira razvoj događaja u ruskim vojnim bazama koje se graniče sa Poljskom i baltičkim zemljama. Dok su ruske specijalne snage GRU-a u Kalinjingradu obučene za sabotažne napade, nova nuklearna prijetnja raste u Bjelorusiji.
Zajedno s Frontstory.pl, estonskim Delfijem i litvanskim LRT-om, VSquare je analizirao lokacije ruskih vojnih baza duž granica Estonije i Latvije od Murmanska do ruske eksklave Kalinjingrad na Baltičkom moru, između Poljske i Litvanije. Na našu mapu smo dodali i koordinate vojnih baza u Bjelorusiji, vazalnoj državi Rusije.
Tokom višemjesečne zajedničke istrage identificirane su ključne tačke vojne infrastrukture; naručeni satelitski snimci baza visoke rezolucije i provjereni stvarni vojni kapaciteti Rusije u blizini granica Poljske i baltičkih zemalja uz pomoć vojnih i obavještajnih izvora i stručnjaka iz renomiranih organizacija u centralno-istočnoj Evropi. Analizirane su i promjene na ovim lokacijama u posljednjih nekoliko godina.
Satelitske snimke je osigurao Planet.com i analizirani uz pomoć istraživačke fondacije OSINT za Ukrajinu. Bivši i sadašnji vojni komandanti iz Poljske, Litvanije i Estonije pomogli su u analizi materijala i komentirali nalaze, kao i ruske sposobnosti. General Ben Hodges, bivši komandant američke vojske u Evropi, također je intervjuisan kao stručnjak.
Samo sat i po vožnje automobilom od graničnog prijelaza Grzechotki (Poljska) nalazi se selo Parusnoje (poznato na litvanskom kao Gaudikai). Specijalizirana ruska obaveštajna jedinica GRU stacionirana je ovde, samo nekoliko kilometara od pomorske baze u Baltijsku. Jedinica obučava sabotere prije nego što ih pošalje u napade na Poljsku i baltičke zemlje.
Prema sigurnosnim i vojnim izvorima, koje je intervjuirao LRT, u ovoj bazi radi do 120 vojnih lica, uključujući pomoćno osoblje. To su komandosi, stručnjaci za podvodne, pomorske, kopnene i vazdušne operacije. Kada je u septembru 2022. godine eksplodirao gasovod Sjeverni tok na dnu Baltičkog mora, prvo se sumnjalo da iza njega stoje ronioci iz Parusnoje (sada se zna da trag vodi do ronilaca iz Ukrajine).
Muškarci – i to samo muškarci – biraju se iz redova vojnika po ugovoru i takozvanih aktivnih rezervista (osim vojnih obveznika) da se pridruže specijalnoj jedinici u Parusnoju. Zahtjevi? Prema izvorima LRT-a, minimalna visina od 172 cm, bez fobija i izuzetna fizička spremnost. Poznavanje stranih jezika se smatra dodatnom prednošću.
Diverzanti stacionirani u Parusnoju iz izviđačke jedinice br. 390—poznate kao 390. izviđačka tačka specijalne namjene i koja se ponekad još pominje pod prethodnom oznakom, 561—obučeni su za misije protiv NATO-a duž baltičke obale. Njihova obuka uključuje izvođenje napada na strateške ciljeve u zemljama poput Litvanije i Poljske. Prošlog ljeta rusko Ministarstvo odbrane javilo je o vježbi u kojoj je učestvovalo 70 pripadnika ove jedinice. Ronioci su vježbali skakanje iz helikoptera sa padobranima u more.
Satelitski snimci oblasti Parusnoje otkrivaju značajna ulaganja u bazu tokom protekle decenije. To uključuje izgradnju nove zgrade za obuku, heliodroma i podvodnog bazena za obuku osvijetljenog noću. Prema izvorima upoznatim sa ruskim vojnim investicijama, koje su intervjuirali litvanski partneri u LRT-u, ronioci treniraju i u Kurskoj laguni. Oni, također, imaju poligone za obuku u ruskom dijelu Kurske rane, u gradovima Lesnoj (Šarkuva), Ribači (Rasytės) te u blizini granice sa Litvanijom u Morskom.
Vatra, strah i sabotaža
Početkom 2024. godine, poljska agencija za unutrašnju sigurnost (ABW) privela je Sergeja S. i na taj način spriječila planirani napad na veliku hemijsku tvornicu (Dekoral centar) u Vroclavu. Sergej je dobio uputstva za podmetanje požara na Telegramu od misterioznog kontakta po imenu Aleksej. Prema spisima predmeta koje opisuje Gazeta Wyborcza, Sergejev telefon je bio registriran u Kalinjingradu prije nego što je stigao u Donju Šleziju (pa čak i u SAD). Međutim, on poriče da je ikada bio u Kalinjingradu.
Uprkos tome, Sergej priznaje da iza njegove operacije stoje ruske službe. U oktobru je, kao odgovor na ovaj slučaj, ministar vanjskih poslova Radosław Sikorski najavio zatvaranje ruskog konzulata u Poznanju.
"Vidjeli smo slične slučajeve podmetanja požara širom Evrope i svjesni smo planova Rusije za dalje napade", rekao je ministar Sikorski.
Prema izvoru iz evropskih obavještajnih službi, NATO je dobio obavještajne podatke o ruskim planovima koji ciljaju kritičnu i civilnu infrastrukturu—uključujući Poljsku. Stručnjaci sugeriraju da su ovi napadi osmišljeni kako bi izvršili pritisak na Zapad da ograniči ukrajinske napade na ruske ciljeve.
Može li trag diverzanata koji pale Evropu dovesti do Parusnoja? Izvori u poljskim vladinim službama i litvanskim obavještajnim službama niti potvrđuju niti poriču ovu vezu.
“Ne može se isključiti da su ruske obavještajne i sigurnosne službe sa sjedištem u Kalinjingradu uključene u planiranje i izvođenje napada u regiji”, rekli su litvanski obavještajci u odgovoru na zahtjev za komentar.
Litvanija: Bili su ovdje i prije
Godine 2016. Artūras Paulauskas, tadašnji šef litvanskog parlamentarnog odbora za nacionalnu sigurnost i odbranu, alarmirao je janvnost. Samo dvije godine nakon ruske aneksije Krima i usred rata u Donbasu koji je u toku, Paulauskas je u intervjuu otkrio da su ruski saboteri možda prošle godine prešli litvansku granicu u blizini odmarališta Juodkrantė u sklopu vježbi. Prethodni obavještajni izvještaji litvanskih agencija već su upozoravali na rusku infiltraciju.
„Želio sam staviti do znanja drugoj strani da smo svjesni njihovih postupaka – da ne spavamo… Svima sam naglasio da je era detanta završena, da moramo ojačati svoju obavještajnu služnu i odbranu i uložiti više novca u ovo”, pojasnio je Paulauskas.
Izvori upoznati sa istragom rekli su za LRT da su 2015. diverzanti iz ruske 561. pomorske izviđačke stanice (kasnije preimenovane u 390.) možda sletjeli u Juodkrantė. Ovaj region uključuje luku u Klaipedi i strateške lokacije duž baltičke obale, koje su od vitalnog značaja za operacije NATO-a—i za ruske obavještajne i sabotažne napore.
Strateška lokacija Klaipede čini je nezamjenjivom za NATO-ove lance snabdijevanja, za baltičke operacije i za regionalnu odbranu u Baltičkom moru. Klaipėda je luka bez leda, operativna je
tokom cijele godine, za rukovanje rasutim teretom, energetskim resursima i vojnom opremom. Aerodrom Palanga je u blizini.
Pripadnici jedinice GRU obučeni su za djelovanje na stranoj teritoriji, identificirajući ključne lokacije za sabotažu i praćenje logistike i lanaca snabdijevanja NATO-a. Ovaj tim pomorskih specijalnih operacija iz Parusnoja je, teoretski, sposoban infiltrirati se na teritoriju Litvanije i, naprimjer, uništiti lučku infrastrukturu.
Kako? Korištenjem podmornica srednje veličine kao što je Piranha ili ronilačkih transportera, 390. jedinica je u stanju izvršiti tajno iskrcavanje na periferiji luke, neutralizirati sigurnosne snage i preuzeti kontrolu nad ključnim područjima u pripravnosti za operacije većeg razmjera. Jedinica može kombinirati cyber ratovanje sa fizičkim napadima, narušavajući operativne sisteme luka dok provodi tajne sabotažne operacije kako bi odgodila ili oslabila NATO sposobnosti.
"Ako govorimo i pripremamo se za dan X kada Rusija odluči napasti NATO, onda će ova subverzivna grupa do dana X obaviti svoj posao", kaže jedan od izvora LRT-a koji je pomagao istragu ruskih aktivnosti na provođenju sabotaža.
Plan obuke ruskih diverzanata, kako ga opisuje obavještajni izvor LRT-a, sastavljen 2015. godine u vrijeme navodnog iskrcavanja Juodkrantė, precizira da se izviđačko/diverzantska grupa prvo skoncentriše na litvansku granicu. Dokument nalaže diverzantima da neotkriveni pređu granicu Litvanije u roku od 10 do 12 dana, da zatim prođe kroz litvansku teritoriju jednako neotkriven, a zatim se skoncentriše na određenoj lokaciji na Baltičkoj obali i postavi osmatračnicu.
Jedinicu GRU iz Parusnoje stručnjaci smatraju jednom od najopasnijih jedinica Rusije u blizini granica NATO-a.
Prijetnje Kalinjingrada
Kalinjingrad, međutim, nije samo poprište sabotera. U njemu se, također, nalaze rakete kratkog dometa Iskander, koje je Rusija prvi put rasporedila u blizini poljske granice 2016. godine. U februaru 2024. godine, dvije godine nakon početka rata u Ukrajini, poljski premijer Donald Tusk posetio je Berlin i Pariz i naglasio - nuklearna prijetnja nije apstraktna. Od invazije na Ukrajinu, Putin je to više puta koristio da izvrši pritisak na Zapad.
Tusk je istaknuo da je Rusija nedavno modernizirala svoj nuklearni arsenal.
“Varšava i Berlin su u dometu ruskih raketa Iskander. Postoji oko 100 nuklearnih bojevih glava—možda i više. Oni su s razlogom nadograđeni, a njihov broj se sa razlogom povećao”, naveo je Tusk.
Tuskov bliski saradnik povjerio se Vsquareu.
„U to vrijeme je stalno govorio o prijetnji ratom. Dugo ga nisam video tako zabrinutog. Upravo se vratio iz SAD-a, pesimističan u pogledu izgleda. Mora da je dobio detaljne izvještaje o dešavanjima na granicama”, kazao je ovaj saradnik za Vsquare.
U junu 2024. godine, ministar vanjskih poslova Radosław Sikorski ponovio je ovu zabrinutost na konferenciji za obnovu Ukrajine.
“Rusija vjerovatno ima oko 100 nuklearnih bojevih glava stacioniranih u Kalinjingradu, što predstavlja stvarni rizik za Evropsku uniju”, rekao je Sikorski.
Ministar je podsjetio prisutne da su ruski projektili već u više navrata narušili poljski vazdušni prostor.
Raspitali smo se kod poljskog Ministarstva odbrane za pojedinosti o ovim izjavama – kada se tačno povećao broj bojevih glava u Kalinjingradu i u kojoj mjeri? Kako i kada su nadograđeni? Ministarstvo je potvrdilo da je posljednjih godina u kalinjingradskim lukama stacionirano devet brodova sposobnih za nošenje projektila Kalibr-NK sa nuklearnim bojevim glavama, a očekuje se da će se još dva pridružiti u narednim mjesecima. Njihov domet je 2.500 kilometara.
Ruska brigada stacionirana u Černjahovsku – nešto manje od dva sata od poljske granice Grzečotki – također upravlja raketnim sistemom Iskander. Ova brigada, koja je u sastavu 4. puka pomorske avijacije, ima 12 lansera sposobnih da nose bojeve glave u rasponu od 500 do 2.500 kilometara, u zavisnosti od tipa rakete. Brigada se sastoji od tri bataljona i ima 48 projektila. Prema litvanskim obavještajnim podacima, Rusija je nedavno premjestila neke raketne sisteme iz Kalinjingrada u Rostov na Donu.
Bombarderi Su-24M stacionirani u Černjahovsku zamijenjeni su modernim višenamjenskim avionima Su-30SM sposobnim da nose nuklearno oružje. Satelitski snimci otkrivaju da je baza 4. puka mornaričke avijacije utvrđena sa dvije jedinice protivvazdušne odbrane. Analiza OSINT-a za Ukrajinu pokazuje da se u bazi trenutno nalazi 13 lovaca Su-24M, bez vidljivih Su-30SM. Pet kilometara južno od baze, pronađena je lokacija koja se, vjerovatno, koristi za smještaj radarskih sistema. Proširenje infrastrukture ovdje je počelo prošle godine. Ruske snage vjerovatno pripremaju područje za radarsku stanicu "Kontejner 29B6", sposobnu da otkrije ciljeve udaljene do 3.000 kilometara.
Spremni za prvi udar
„Sistem 'Kontejner' je strateški radar za rano upozoravanje", objašnjava Konrad Muzyka, poljski OSINT analitičar i osnivač Rochan Consultinga, specijaliziranog za praćenje ruskih vojnih položaja. “Ona prati balističke projektile usmjerene na Rusiju – prijetnje koje bi mogle signalizirati početak većeg rata. Njegova svrha je zaštititi ruske radarske obavještajne podatke od neutralizacije prije raketnih udara na druge ciljeve”.
Rusija vjerovatno proširuje radarsku pokrivenost kako bi bolje pratila evropski zračni prostor. Trenutno, sistem radi samo u Mordoviji, nadgledajući vazdušni prostor Ukrajine. Od 2022. godine ukrajinske bespilotne letjelice su dva puta napale ovu radarsku opremu "Kontejner".
Krajem jula ove godine Putin je objavio da Rusija završava radove na unapređenoj verziji svojih raketa Iskander, sada s dometom do 1.000 kilometara – 500 kilometara više od prethodnih verzija, koje su bile ograničene međunarodnim sporazumima. Na pitanje o Iskanderima, iz poljskog Ministarstva odbrane je odgovoreno:
„NATO je aktivno uključen u akcije koje imaju za cilj neutralizaciju ovih prijetnji. Međutim, ove aktivnosti su povjerljive i ne možemo otkrivati više detalja”.
Koliki je ruski nuklearni arsenal u blizini granice sa Poljskom? Prema uredu za štampu poljskog Ministarstva vanjskih poslova:
„Otvoreni izvori, poput Godišnjaka SIPRI 2024, procjenjuju ruski taktički nuklearni arsenal na između 1.500 i 2.000 bojevih glava. Za neke se vjeruje da su stacionirane u Kalinjingradu”.
Stručnjaci ističu da su izjave Rusije o Iskanderima dijelom psihološki rat.
„Iskanderi su bili u Kalinjingradu mnogo prije ruske invazije na Ukrajinu i opasni su onoliko koliko je stvarna spremnost Rusije da ih koristi. Rusija ovdje stvara scenarije vođene strahom i testira
odgovore, kao kada narušava vazdušni prostor NATO-a”, kaže Maciej Matysiak, bivši zamjenik šefa poljske vojne kontraobavještajne službe.
Šta ako Rusija pokrene raketni napad? Andrzej Wilk, viši specijalista za vojne aspekte međunarodne sigurnosti u poljskom Centru za istočnjačke studije (OSW), komentira:
„Imamo presretače koji mogu neutralizirati i Iskander i interkontinentalne balističke rakete. Nebitno je da li nose nuklearni teret. U procesu smo uspostavljanja višeslojnog sistema protivvazdušne odbrane. Ako ispunimo svoje ciljeve, Evropa neće imati jači raketni štit od našeg. Ali ostaje pitanje – hoće li neprijateljske sposobnosti nadmašiti našu odbranu? Da bismo odbili masovni napad, potreban nam je dovoljan broj presretača”.
Wilk priznaje da čak i najbolja protivraketna odbrana može pasti kada su ciljevi u blizini.
“Ključ za zaustavljanje Iskandera je uklanjanje lansirnih mjesta prije nego što se sa njim može pucati. NATO ima dovoljno snaga da odmah demontira sisteme u Kalinjingradu“, kaže Wilk.
General Ben Hodges, bivši komandant američke vojske u Evropi, u razgovoru za Delfi ističe da je u slučaju sukoba izvjestan brz i snažan napad NATO-a na Kalinjingrad. Međutim, samo vojna spremnost nije dovoljna, svaki napad na rusku teritoriju, čak i u odbrani članice NATO-a, zahtijeva jedinstveno političko odobrenje unutar Alijanse.
Ovo je taktika “gluhih i slijepih”
Krajem aprila, Finnair je obustavio letove između Helsinkija i Tartua u Estoniji. Razlog? Ponovljeni poremećaji GPS-a, koji se poklapaju sa vježbama ruske mornarice fokusiranim na taktiku protiv-dronova. Zbog smetnji GPS-a, civilni avion na putu iz Helsinkija za Tartu bio je primoran da se vrati. U martu je avion RAF-a koji se vraćao iz Poljske sa britanskim ministrom odbrane Grantom Shappsom u njemu izgubio GPS signal na pola sata. Britanska vlada je potvrdila da se to dogodilo u blizini Kalinjingrada.
Sve češće i, kako izvještavaju izvori u poljskoj vladi i obavještajnim službama, sve više prisutno remećenje GPS signala iz Kalinjingradske regije dio su ruskog hibridnog ratovanja.
„Nedavno sam se dovezao do ruske granice, gdje sam primio samo ruski signal i imao problema sa vezom. GPS smetnje ovdje su oblik vojne sabotaže”, kaže Piotr Żochowski iz Centra za istočnjačke studije.
Na pitanje o smetnjama u GPS-u, poljski obavještajni izvori potvrđuju da se „intenzivira posljednjih mjeseci. Razlog bi mogli biti ili vježbe i testiranje sistema za ometanje GPS-a s ciljem ometanja dronova ili oblik hibridnog ratovanja – puka provokacija”.
U januaru je američki Institut za proučavanje rata objavio analizu o poremećajima GPS-a u Poljskoj i baltičkom regionu. Švedske vlasti pokrenule su istragu, sumnjajući da su ovi poremećaji povezani sa ruskim pomorskim vježbama. Holandski zastupnici u Evropskom parlamentu iz grupe Renew su zatražili istragu o prekidima GPS-a iz Kalinjingrada, predlažući centar EU za proučavanje takvih napada. Evropska komisija je odgovorila da je to odgovornost države članice.
Istraživački izvještaj Mediazone, koji se poziva na OSINT istraživače, sugerira da takozvani “Baltic Jammer” — sistem koji može ozbiljno poremetiti zapadne navigacijske sisteme — djeluje iz Kalinjingradske regije.
Poljsko Ministarstvo odbrane potvrdilo je Frontstory.pl incidente ometanja signala oko Kalinjingrada.
„Incidenti su se pojačali 2024. godine. Radioelektronske emisije iz tog pravca primaju i analiziraju jedinice Oružanih snaga Poljske i resursi NATO-a koji su dodijeljeni ovom zadatku“, kaće se u saopćenju iz Ministarstva.
Također naglašavaju da ovi poremećaji ne prijete vojnim ili civilnim avionima koji koriste alternativne metode navigacije.
Osim obuke sabotera i ometanja GPS-a, Kremlj navodno pokušava uspostaviti centar za operacije uticaja (ili „info-ops“) u Kalinjingradu. Ovo je poznato iz dokumenata koji su procurili iz ruske agencije za društveni dizajn (SDA), koju su u septembru otkrili Delfi Estonia, VSquare i partneri. SDA je razmatrala osnivanje jedinice u Kalinjingradu fokusirane na baltičke države, Poljsku i Njemačku.
U dokumentu SDA koji je procurio kaže se: “Zahvaljujući svom geografskom položaju i povijesnim kulturnim vezama s Evropom, Kalinjingradska oblast je najpogodnija odskočna daska za organiziranje i provođenje informativnih operacija u zemljama EU”.
Ciljevi uključuju promoviranje ruskih narativa, uticaj na političke i ekonomske odluke, izborne procese i stvaranje mreže saveznika uz unapređenje ruske agende u medijima i na društvenim mrežama.
Nuklearne prijetnje iz Bjelorusije
Kalinjingrad je strateški kritičan ako Rusija napadne baltičke zemlje. Putinovi TV propagandisti već redovno prijete Litvaniji, Latviji i Estoniji invazijom pod izgovorom da brane ruske manjine. Putin je nedavno insistirao na tome da Rusija mora osigurati "neometan pristup" između kontinentalne Rusije i Kalinjingrada. Ako bi Rusija napala baltičke zemlje, jedan cilj bi bio da ih odsječe od podrške kroz Poljsku kontroliranjem takozvanog Suvalki jaza, otprilike 65 kilometara koridora na poljsko-litvanskoj granici, stisnutog između Kalinjingrada i Bjelorusije. Tokom sukoba, NATO saveznici bi morali koristiti ove puteve i željeznice za podršku baltičkim državama.
Andrzej Wilk iz Centra za istočnjačke studije objašnjava:
„Suvalki jaz bi bio u dometu ruske vatre sa obje strane. NATO snage bi prvo trebale neutralizirati Kalinjingrad i sposobnosti Belorusije”.
Šta to podrazumijeva? Wilk kaže da "sposobnosti" uključuju raketne sisteme stacionirane u Kalinjingradu i ruske artiljerijske jedinice stacionirane u centralnoj bjeloruskoj bazi u blizini Asipovičija. Ako bi Suwalki jaz bio napadnut, ova imovina bi mogla biti premještena blizu Poljske. Tamo su navodno pohranjene nuklearne bojeve glave za Iskandere. Ruski mediji su tvrdili da je visoki zvaničnik Ministarstva odbrane 2023. godine pregledao Asipovič zbog njegove podobnosti za nuklearno skladištenje.
Satelitski snimci pokazuju da je proširenje infrastrukture u Asipoviču zaista počelo oko 2023. godine, uključujući vjerovatnu garažu za lansere Iskander, uz rad na novim objektima.
U Litvaniji i Poljskoj nema sumnje da je bjeloruska vojska sastavni dio ruske vojske. (Ujedinjenje vojne komandne linije jedan je od strateških ciljeva Rusije u Bjelorusiji). Oni već godinama učestvuju u zajedničkim vojnim vježbama duž granica NATO-a. Poznato je, naprimjer, da su se u vježbi Zapad21 ruske i bjeloruske jedinice obučavale da zauzmu poligon Kazlų Rūda. U vježbi su, sa strane Kalinjingrada, učestvovale 45. vazdušno-desantna izviđačka brigada specijalne namjene, 336. brigada marinaca, 390 diverzantskih tačaka za izviđanje i, sa bjeloruske strane, 5. posebna brigada specijalne namjene raspoređena u Mariina Gorka u Vitebskoj oblasti.
Nekoliko kilometara od granice Kalinjingrada sa Poljskom i Litvanijom, u blizini Grodna, Bjelorusija ima dvije vojne baze. Tamo je stacionirana 6. mehanizovana brigada bjeloruske vojske, opremljena tenkovima T-72B, koja je u stanju da stigne do Suvalki jaza za jedan dan. Od prošle godine, oko stotinu plaćenika Wagner grupe je stacionirano u blizini Grodna, koji navodno podržavaju hibridne napade na Poljsku, opremajući migrante biber sprejom i noževima za granične prelaze.
“Grupa Wagner koordinira sa bjeloruskim operativnim trupama, a ne sa regularnom vojskom. Oni ih treniraju u taktici. Wagnerovci su učestvovali u redovnim vojnim vježbama na početku rata i u artiljerijskim vježbama, iako nismo vidjeli nedavne slučajeve”, kaže Konrad Muzyka.
Pored toga, 40 kilometara od granice sa Litvanijom nalazi se vojni aerodrom Lida. To je još jedan važan vojni objekat za bjeloruske i ruske snage. Prema izvorima LRT-a, bjeloruske oružane snage se aktivno pripremaju da se suprotstave prijetnji sa Zapada i osiguraju opstanak režima u Minsku. Naprimjer, u aprilu prošle godine, bjelorusko ministarstvo odbrane objavilo je kratki video na kojem pilot Su-25 objašnjava svoju novu ulogu nakon obuke u Rusiji. Prema analitičarima, slike u video snimku sugeriraju da je zračna baza Lida postala novo mjesto "nuklearnog dijeljenja" između Rusije i Bjelorusije - to jest, bjeloruski borbeni avioni bi mogli biti prilagođeni za nošenje nuklearnog oružja.
Trenutno je Lida baza 116. vazdušno-jurišne garde bjeloruskih ratnih snaga, gdje su raspoređeni lovci Su-25. Ova baza je navodno korištena za napad na Ukrajinu.
Krajem septembra, bjeloruske oružane snage pokrenule su novu rundu inspekcija vojnih jedinica. Inspekcije su namijenjene procjeni spremnosti i sposobnosti zračnih snaga i jedinica PVO za izvršavanje postavljenih zadataka. Ovo saopćenje bjeloruskog Ministarstva odbrane uslijedilo je nekoliko dana nakon što je Aleksandar Lukašenko prokomentirao medijima da, iako ne želi ići u rat, mora se pripremiti za rat.
Analiza javnih izvora pokazuje da je u septembru u vojnoj bazi Grodno u Bjelorusiji počelo formiranje nove jedinice, 62. PVO raketnog puka. Prema analitičarima, to bi moglo biti povezano s novim operativnim timovima koji su formirani od 2022. godine.
Bjeloruski Hajun, grupa koja prati vojnu aktivnost u Bjelorusiji, napominje da se na svakom aerodromu, uključujući Lidu, nalaze jedinice protivvazdušno-raketnog puka Oružanih snaga Rusije. Ovaj puk je prebačen u Bjelorusiju tokom vježbe 2022. Rotacije ruskih trupa su primjećene 2023. i 2024. godine.
Pa ipak, prema analitičarima, pitanje kako bi bjeloruska vojska mogla učestvovati ako Rusija odluči napasti NATO ostaje bez odgovora. Čak je i nedavna simulacija rata sa Rusijom, koju su prije nekoliko sedmica predstavili penzionisani američki generali, predviđala da bjeloruske snage igraju samo remetilačku ulogu, kaže litvanski pukovnik u penziji Gintaras Ažubalis.
Ruske baze u blizini Estonije izgledaju prazne
Dalje na sjeveru, blizu granice Rusije s Estonijom, satelitski snimci otkrivaju da su mnoge ruske vojne baze sada znatno praznije nego prije nekoliko godina. Uspoređujući satelitske fotografije tokom vremena, Delfi je utvrdio da je većina opreme koja je ranije bila pohranjena na otvorenom nestala.
Tamo gdje su nekada bile stotine tenkova, oklopnih transportera, komandnih vozila i kamiona Kamaza parkiranih u zbijenim redovima, danas se vidi uglavnom prazno tlo. Ne može se potvrditi da je sva ova oprema poslana u Ukrajinu, jer se neki možda nalaze u garažama ili premješteni u druge jedinice. Primjetno je da su parkinzi – nekada puni privatnih automobila pripadnika vojske – danas često znatno manje zauzeti.
Ovo smanjenje je jasno vidljivo na vojnom aerodromu Pskov, samo 35 kilometara od estonske granice. Ovdje su bazirane ozloglašene 76. zračno-jurišne divizija i 2. specijalna brigada – jedinice za brzi odgovor koje bi bile raspoređene prve kako bi uhvatile kritične ciljeve, uključujući vođe i druge visokoprofilirane pojedince, u slučaju invazije.
Pukovnik Ants Kiviselg, šef obavještajnog centra estonskih odbrambenih snaga, napominje da bi, ako bi Putin napao Estoniju kako bi izvršio pritisak na NATO, vjerovatna misija 76. divzije i 2. brigade bila da zauzmu ključno mjesto ili vojnu bazu kako bi demonstrirali superiornost.
„Oni bi, također, mogli pokušati ometati komunikacije i centre podataka ili čak ciljati VIP osobe, kao što se vidi na listama za ubijanje u Ukrajini“, dodaje Kiviselg.
U slučaju potpunog pokušaja okupacije Estonije, ove jedinice bi mogle biti raspoređene i da zauzmu aerodrome ili druge strateške lokacije kako bi tamo uspostavile rusku protivvazdušnu odbranu.
U junu ove godine, Planet Labs je snimio satelitske snimke na kojima se vidi kako pista u bazi u Pskovu još uvijek ima ožiljke od napada dronom 29. augusta 2022. godine, koji je Ukrajina pokrenula sa udaljenosti veće od 700 kilometara. Ovaj napad uništio je dva transportna aviona Il-76 i oštetio još dva, što je primoralo Rusiju da premjesti svoje preostale avione dalje na istok.
Ovaj napad dronom je uticao i na rutinu obuke divizije. Pošto su shvatili da je čak i Pskov na dohvatu Ukrajine, ruski vojni obveznici sada moraju patrolirati bazom – zadatak koji skraćuje vrijeme za praktičnu obuku.
Udar na Pskov imao je simboličan značaj za Ukrajinu: 24. februara 2022. godine iz Pskova je poletjelo 18 aviona Il-76 sa elitnim padobrancima koji su imali za cilj zauzeti aerodrom Hostomel u blizini Kijeva. Napad je osujećen zahvaljujući ukrajinskom otporu i dojavi estonske vojne obavještajne službe. Jedinice ruske 76. divizije kasnije su raspoređene u Bjelorusiju. Ovaj neuspjeh je odigrao značajnu ulogu u sprečavanju zauzimanja Kijeva.
Jedinica je pretrpjela velike gubitke u narednim mjesecima. Prema estonskim vojnim obavještajnim službama, borbeni kapacitet u bazi Pskov sada je smanjen na oko 30 posto.
Hoće li Rusija napasti—i kada?
Nedavno penzionisani najviši komandanti estonskih odbrambenih snaga – Martin Herem, Veiko-Vello Palm i Jüri Saska – slažu se da je potpuna aneksija baltičkih država malo vjerovatna.
"Ne mislim da će Rusija sutra napasti Estoniju", rekao je penzionisani general Ben Hodges za Delfi, dodajući, "barem ne u tradicionalnom smislu."
Ipak, on smatra da je ruska prijetnja Estoniji i drugim baltičkim državama vrlo stvarna, a ne hipotetička.
Poljski analitičar Andrzej Wilk, također, kaže da Rusija neće napadati NATO – sve dok je NATO dovoljno jak da je odbije. Rusiji bi bila potrebna povoljna geopolitička klima, jer bi napad na zemlju NATO-a pokrenuo globalni rat u razmjerima daleko većim od sukoba u Ukrajini.
Konrad Muzyka, također, je uvjeren u sigurnost NATO-a. On napominje da je gotovo sva ruska vojna proizvodnja progutana ratom u Ukrajini, a većina kopnenih snaga iz Kalinjingrada već je na prvim linijama fronta.
“Sve dok su SAD dio NATO-a i nisu zaokupljene Azijom, mi smo sigurni – čak i ako Ukrajina padne, a Rusija uzme polovinu. Rusija će iz ovog rata izaći znatno oslabljena, posebno njene kopnene snage”, kaže Muzyka.
Više zabrinjavajući scenariji bi se vidjeli da su SAD okupirane sukobom na Pacifiku. Muzyka napominje da bi, prema odbrambenoj doktrini NATO-a, zračna superiornost bila ključna u sukobu. „Neutralizirat ćemo rusku vazdušnu odbranu i neće nam trebati masovna artiljerija, naši avioni su dovoljno precizni da unište neprijateljske kopnene snage”, kaže Muzyka.
Ali šta ako su američke zračne snage angažirane negdje drugdje, kao u vojnom sukobu između Kine i Tajvana?
Muzyka zaključuje: "U tom slučaju, bili bismo u veoma teškoj poziciji."
Vjerovatnije: eskalacija hibridnog rata
General Ben Hodges ne sumnja.
"Rusi su već očigledno u ratu s nama, čak i ako mi to ne prepoznajemo", kaže on, navodeći primjere kao što su presjecanje podmorskih kablova, akti sabotaže širom Evrope, kršenja vazdušnog prostora, cyber napadi i hakovanje. Rusija koristi takve operacije da testira reakcije Zapada.
"I svaki put kada ne odgovorimo kada ruska raketa ili dron pređe poljski ili rumunski vazdušni prostor, to ih ohrabruje", objašnjava Hodges.
Političari iz koalicije poljske vlade priznaju da je instrumentalizacija migracije na bjeloruskoj granici dio ruske kampanje hibridnog ratovanja (ovo je istraživao Frontstory.pl još u decembru 2021.).
“Naša obavještajna služba, iako ne mogu otkriti sve detalje, ne sumnja da je riječ o ruskoj operaciji. Mogli bismo pratiti cijeli proces motiviranja ljudi u Afganistanu i drugim zemljama, transportujući ih u određene evropske zemlje, a zatim ih premještamo u Bjelorusiju. Ovo je nova generacija ratovanja, relativno jeftin instrument. Poljska je prisiljena trošiti novac na izgradnju ograda i ulaganje u misiju granične policije”, rekao je general Rajmund Andrzejczak, bivši načelnik Generalštaba poljskih oružanih snaga, u augustovskom intervjuu za Baltic Sentinel.
Poljsko Ministarstvo nacionalne odbrane i Ministarstvo vanjskih poslova izvještavaju da su hibridne akcije eskalirale od početka 2024.
„Ruske akcije su sve agresivnije i zapravo liče na terorističke aktivnosti. Kao primjere navodi djela sabotaže (paljevina, cyber-napadi), manipulacije migracijama i smetnje GPS signala. Ovaj pojačani hibridni napad Rusije na teritorije EU/NATO nije samo taktika pritiska na države da obuzdaju svoju podršku Ukrajini, već i dokaz ruske neprijateljske politike prema Zapadu”, odgovorilo je poljsko Ministarstvo vanjskih poslova na zahtjev za komentar.
Ove godine Kremlj namjerava izdvojiti 10,4 triliona rubalja (98 milijardi eura) za ratne napore – sredinom godine, vojna potrošnja za narednu godinu povećana je za jednu četvrtinu na 13,2 biliona rubalja (127 milijardi eura). Kako će se ta sredstva koristiti, ostaje nejasno, jer je 85 posto vojnih izdataka klasifikovano.
"Povećanje ruskih izdataka za odbranu sugerira da očekuju da će rat trajati i nakon sljedeće godine", rekao je za Delfipukovnik Ants Kiviselg, šef estonske vojne obavještajne službe.
“Da li će se to nastaviti u Ukrajini ili nekom drugom regionu, drugo je pitanje. Ruska Federacija se sigurno priprema”.