Mačja šapa hegemona – kineski mediji oslikavaju sumornu sliku finskog članstva u NATO-u

Ulazak Finske u NATO predstavljen je kao još jedan dokaz sve veće blokovske konfrontacije od strane kineskog komentatora, koji je, također, zabrinut zbog njegovog uticaja na tradicionalno dobre kinesko-finske odnose.

Kada su Finska i Švedska podnijele zahtjev za članstvo u NATO-u u aprilu 2022. godine nakon ruske invazije na Ukrajinu, ruska reakcija na tu odluku bila je predvidljivo snažna i negativna. U međuvremenu, Kina je ostala gotovo nijema o zahtjevu Finske za i naknadno punopravno članstvo u alijansi. Do danas, jedinu zvaničnu izjavu dao je u maju 2022. godine glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova Zhao Lijian, koji je napomenuo da će članstvo "dodati nove faktore" odnosima između obje zemlje.

Kritički odgovor kineskih medija

Međutim, iako je Kina službeno zadržala nizak profil o kandidaturi Finske za NATO, kineski državni mediji su prilično opširno pisali o ovoj temi, što se vidi u nedavnom izvještaju u kojem se analiziraju kineski i ruski narativi u vezi sa finskim i švedskim NATO procesima (koji je napisao ovaj autor sa Jerkerom Hellströmom, Santeri Kytöneva i Pekka Kallioniemi). Poruka koja se pojavljuje u novinama i na web stranicama kao što su People’s Daily, Global Times ili Xinhua news je jasna: Pekingu se ni malo ne sviđa NATO-ovo “sjeverno širenje”.

Glavni argument u raspravama u kineskim medijima u velikoj mjeri odražava rusko postavljanje pitanja: članstvo Finske u NATO-u će potkopati sigurnosnu situaciju u Evropi, dok će služiti samo interesima Sjedinjenih Američkim Država. Kina je sve više zabrinuta zbog pokušaja SAD da razviju i prošire svoju mrežu saveza, posebno unutar indo-pacifičkog regiona, ali i na globalnom nivou. Minilateralne inicijative, poput AUKUS-a ili Quad-a, bile su u prvom planu pažnje, ali kinesko rukovodstvo je, također, promatralo razvojnu indo-pacifičku agendu NATO-a – koju ponekad naziva NATO-ovom “azijsko-pacifikizacijom” – sa rastućom nelagodnost.

Kineski mediji vide da SAD stvaraju značajnu polugu kroz svoje saveze, ne prvenstveno kroz svoju vojnu imovinu, već kao oruđe za prenošenje i pojačavanje političkog i ekonomskog pritiska na Kinu. Kineska zvanična retorika je protiv takozvanog „hladnoratovskog mentaliteta“ i „konfrontacije u dvorištu“, upozoravajući azijske susjede Kine da bi širenje struktura američkog saveza u Aziju moglo proizvesti ukrajinski scenario u pacifičkoj regiji. U tom kontekstu, članstvo Finske u NATO-u predstavlja još jedan uspješan potez SAD da namame nove članice u svoj „hegemonistički“ krug antikineskih država.

Osim šireg konteksta globalnog nadmetanja velikih sila, Kina brine o gubitku važnog partnera u Evropskoj uniji ulaskom Finske u NATO. Odnosi Kine sa Finskom bili su među najboljima u bilo kojoj razvijenoj zemlji - čak i "model odnosa", ako posudimo riječi samog Xi Jinpinga. Obje države su zadržale pozitivan i pragmatičan pristup, izbjegavajući direktnu kritiku međusobnih unutrašnjih poslova i omogućavajući prosperitet ekonomskih odnosa. Nadalje, Peking vidi Finsku kao moguću kapiju u Arktik – „glavni pravac širenja kineskih nacionalnih interesa” prema Kineskom

univerzitetu nacionalne odbrane i potencijalnog partnera za ekonomske, naučne i diplomatske projekte saradnje na krajnjem sjeveru.

Finska, NATO i pogoršanje sigurnosti

Za Peking, pristupanje Finske NATO-u znači još jednu pobjedu za izgradnju američkih kampova i mogući gubitak još jednog prijatelja unutar Evropske unije. Nemajući ništa za dobiti, ali mnogo za izgubiti, kineski državni mediji pokušali su da članstvo Finske u NATO-u promijene kao problematično i za samu Finsku i za Evropu u cjelini.

Prije svega, medijski narativ tvrdi da će se sigurnosna situacija pogoršati u Evropi, a možda i globalno. Svi kineski mediji dosljedno uokviruju rat u Ukrajini na sličan način kao i Rusiju: Osnovni uzrok leži u SAD, koje su iskoristile privremenu slabost Rusije tokom godina nakon Hladnog rata i podstakle njene saveze i „obojene revolucije“ prema istoku, tjerajući Rusiju u ćošak i sužavajući njen „strateški prostor“. Rat, prema mišljenju Pekinga, stoga predstavlja proksi ofanzivu koju predvode SAD protiv Rusije. Stoga se kaže da Moskva ima pravo braniti svoje “legitimne sigurnosne ciljeve” svojom “specijalnom vojnom operacijom”.

Kineski narativ dosljedno gleda na finsko i švedsko članstvo u NATO-u protiv ovog okvira. Umjesto stvaranja sigurnosti za baltički region, EU ili NATO u cjelini, njihovo članstvo će dodatno intenzivirati sigurnosne probleme, nastavljajući istočnu ekspanziju predvođenu SAD-om koja je započela nakon završetka Hladnog rata. Kineski tekstovi opisuju Finsku i Švedsku kao ekonomski i vojno jake zemlje, sa vrhunskim vojnim kapacitetima i, u slučaju Finske, značajnom ratnom rezervom sa vieše od 200.000 vojnika. Tekst u kineskoj nacionalnoj odbrani čak upozorava da će njihovim ulaskom u NATO, Alijansa uspostaviti snažan lanac obuzdavanja koji se proteže od Arktika do Crnog mora. Nadalje, sa Švedskom i Finskom, NATO će moći pratiti i kontrolirati pomorstvo u cijelom Baltičkom moru, ugrožavajući ključne morske linije za drugi najveći grad u Rusiji, Sankt Peterburg.

Kombinovani efekat, sugerira se u ovom tekstu, značajno će povećati regionalnu vojnu ravnotežu u korist NATO-a, dovršavajući strateško okruženje Rusije. To će zauzvrat natjerati Rusiju da se suprotstavi povećanjem vojnih kapaciteta na svom sjeverozapadu. Takav razvoj događaja je, prema narativu, posebno opasan za Finsku, više ne samo „tampon zona“, već sada frontnu državu čija će granica od 1.300 kilometara sa Rusijom postati novo žarište sukoba NATO-a i Rusije.

Članci kineskih državnih medija tvrde da ova situacija koristi samo SAD. Narativ sugerira da je Washington naporno radio dizajući uzbunu svojim narativom o prijetnjama od Rusije, i tako namamio nove članove u svoje "hegemonističke" strukture. Rat koji je u toku i širenje NATO-a daju SAD šansu da ojačaju svoj stisak u Evropi, koja brzo gubi ono malo što je preostalo od svoje strateške autonomije. Finska, na sličan način, postaje samo "mačja šapa" za SAD i njihove interese.

Promjene u finskoj i švedskoj strateškoj orijentaciji su u suprotnosti sa njihovom nekadašnjom „neutralnom“ vanjskopolitičkom orijentacijom u kineskom narativu (iako se ni jedna ni druga država ne može smatrati neutralnom od njihovog pristupanja Evropskoj uniji 1995. godine). Smatralo se da njihova neutralnost koristi samim zemljama i baltičkom regionu u cjelini. Naročito se tvrdi da je Finska imala dobre političke i ekonomske odnose s Rusijom, djelujući kao most između Zapada i Istoka, prije trenutne eskalacije. Postajući prve države NATO-a, obje će izgubiti svoj strateški prostor za disanje, jer se njihova vanjska politika prilagođava interesima SAD-a.

Zanimljivo je da kineske publikacije ne oduzimaju u potpunosti Finskoj njene motive, jer mnogi tekstovi ispravno ističu da je odluka Helsinkija da se prijavi za članstvo imala ogromnu podršku javnosti. Neki tekstovi čak ukazuju na historijske i kulturne razloge – posebno na ratove Finske sa Rusijom – zašto bi Finska, sa svoje tačke gledišta, mogla željeti da se pridruži NATO. Ipak, članstvo u NATO-u ostaje loša odluka u očima kineskih komentatora, a Finska očigledno ne može da sagleda širu sliku, jer Rusija navodno ne predstavlja nikakvu pretnju Finskoj.

Sve veća konfrontacija u logoru

Iako je Kina izbjegavala službeni komentar o ovom pitanju, diskusije u državnim medijima daju zanimljiv uvid u kinesko razmišljanje o članstvu Finske u NATO-u i o ulozi Alijanse u međunarodnim odnosima općenito. Narativ koji se pojavljuje u kineskim državnim novinama i web stranicama je iznenađujuće koherentan i tvrdi da će proširenje NATO-a na sjever dodatno naštetiti sigurnosti u Evropi, a posebno u samoj Finskoj. Dok je na površini evropsko pitanje, proširenje NATO-a na sjever predstavlja sporu „konfrontaciju u dvorištu“, koja ugrožava sigurnost i u kineskom susjedstvu u Indo-Pacifiku. Konačno, ključni argument, također, se ukazuje na zabrinutost Kine zbog gubitka još jednog prijatelja u Evropi zbog SADržava u ključnom trenutku intenziviranja konkurencije velikih sila.

ZAKLJUČAK

Kineske zvanične vlasti ostaju dosljedne u ponavljanju ruskih narativa. Iako predstavnici vlasti obično javno ne komentiraju odluke koje se direktno odnose na Rusiju, pisanje kineskih državnih medija vrlo precizno oslikava stavove kineskih vlasti o pojedinim pitanjima koja se odnose na Rusiju, a u kojima se kritikuje Zapad, ponajprije Sjedinjene Američke države.

Takav je slučaj i sa pristupanjem Finske NATO, gdje su se kineski zvaničnici uzdržali od direktnog komentiranja, ali su zato državni mediji, manje-više podržali ruske stavove da se radi o širenju zapadne, odnosno, hegemonije SAD.

Takvi stavovi su na liniji kinesko-ruskih nastojanja o uspostavljanju novog svjetskog poretka koji se u kineskom narativu naziva “multipolarni svijet” i za čiju uspostavu ove države traže (i nerijetko dobijaju) podršku od, uglavnom, autoritarnih režima, naročito sa “globalnog juga”.