Krvavi trag. Kakvo su naslijeđe Prigožin i "Wagner" ostavili u Ukrajini

Tokom deset godina "Wagner" se istaknuo učešćem u vojnim sukobima u Evropi, Aziji i Africi. Ali plaćenici su ostavili najkrvavije naslijeđe u Ukrajini.

Pojavljivali su se na najtežim područjima fronta i obavljali prljave poslove u interesu ruskih vlasti. Polulegalni status privatne plaćeničke vojske im je omogućio da ne obraćaju pažnju na ljudske gubitke.

Kako prenose mediji, "Wagner" je nastao krajem 2013. početkom 2014. godine od druge ruske privatne plaćeničke vojske koja se zvala "Slavenski korpus".

Nova kompanija je dobila ime po pozivnom znaku tadašnjeg šefa, penzioniranog potpukovnika specijalnih snaga Glavne obavještajne uprave (GRU) Generalštaba Ruske Federacije, Dmitra Utkina.

Njegova borbena jedinica sastojala se uglavnom od bivših ruskih snaga sigurnosti, često sa kriminalnom pozadinom. Samo je komandni kadar bio relativno konstantan u "Wagneru", formiranje jedinica odvijalo se na rotacionoj osnovi, što je zahtijevalo regrutaciju novih plaćenika.

Prema podacima Službe sigurnosti Ukrajine, GRU Ruske Federacije je koordinirao i osiguravao privatnu plaćeničku vojsku, a “Wagner” bio je u vlasništvu Jevgenija Prigožina, ruskog biznismena bliskog Vladimiru Putinu.

Već u proljeće 2014. pripadnici „Wagneri“ su počeli učestvovati u neprijateljstvima na Krimu i Donbasu. Godinu i po kasnije, većina pripadnika “Wagnera” prebačena je u Siriju, gdje je Ruska Federacija ušla u sirijski rat.

Neuspjela invazija ruske vojske na Ukrajinu u februaru 2022. primorala je Kremlj da ponovo vrati "Wagnerovce" u Donbas. Priča je okončana u ljeto 2023. nakon dugotrajnih bitaka za Bahmut i Prigožinovog neuspjelog "pohoda na Moskvu".

BBC je prikupio najvažnije operacije u Ukrajini vezane za "Wagner".

 

Obaranje IL-76 na aerodromu u Lugansku

 

Juna 2014. ukrajinska kontraofanziva se nastavlja u Donbasu. Oružane snage Ukrajine postepeno istiskuju proruske "hibridne" formacije iz sela i gradova

Luganske i Donjecke oblasti okupiranih u proljeće. Strateški važne aerodrome Donjeck i Lugansk drže Ukrajinci.

Međutim, druga operacija - prebacivanje pojačanja na aerodrom u Lugansku - završava se tragedijom. U noći 14. juna, ukrajinski avion Il-76MD srušen je prenosnim raketnim sistemom. Tada je poginulo 49 vojnika.

U martu 2021. ukrajinski sud donio je presudu u odsustvu protiv počinitelja tragedije. Tadašnji "šef LNR" Ihor Plotnjicki i potčinjeni pripadnici bataljona "Zarja" Andrij Patrušev i Aleksandr Gurejev prepoznati su kao saučesnici u obaranju aviona.

Oni su komandovali, kako se navodi u odluci suda, "neidentificiranim operaterima MANPADS-a" (prenosnog protivvazdušnog raketnog sistema), koji je pogodio ukrajinski avion.

Samo tri i po godine nakon tragedije, u oktobru 2017. godine, SBU je imenovao one koji su direktno oborili IL-76MD. Riječ je o plaćenicima PMK "Wagner" Aleksandru Guraljevu i Andriju Lebedevu.

Istovremeno, šef specijalne službe Vasil Hritsak prvi put je otkrio informacije o učešću vojnika "Wagner" u neprijateljstvima na teritoriji Ukrajine. Prema njegovim riječima, plaćenici su stacionirani od maja 2014. godine na teritoriji Luganske oblasti i pružali podršku vođi „LNR“ Plotnjickom.

Konkretno, 72 pripadnika “Wagnera” učestvovala su u napadu na aerodrom u Lugansku i obaranju IL-76MD. Izgubili su 15 ljudi.

Generalno, ukrajinske službe su uspjele utvrditi učešće oko 1.500 „Wagnerovih“ plaćenika u neprijateljstvima u Donbasu u periodu 2014-15.

U januaru 2018. godine, rukovodstvo Službe sigurnosti Ukrajine je objavilo presretnute telefonske razgovore komandanta plaćeničke vojske Dmitra Utkina sa ruskim vojnim vrhom u vezi sa neprijateljstvima u Ukrajini. U međuvremenu su ovi materijali uklonjeni sa web stranice i društvenih mreža ukrajinske specijalne službe.

 

Borbe za Debaljcevo

 

Od početka 2015. godine intenzitet borbi u Donbasu je smanjen. Ukrajina je doživjela poraz kod Ilovajska i zaustavila ofanzivu, potpisani su prvi "Minski sporazumi" koji su trebali riješiti sukob.

Ali na mapi su ostala dva žarišta - aerodrom u Donjecku i veliki željeznički čvor Debaljcevo. Oba su bila pod kontrolom ZSU.

 

Krajem januara 2015. proruske "hibridne" snage su zapravo uništile zgradu aerodroma u Donjecku, dalji otpor ukrajinskih trupa na ovom području bio je nemoguć.

Istovremeno, tokom zime je ruska vojska zajedno sa jedinicama "DPR" i "LNR" započela operaciju opkoljavanja ukrajinskih trupa u Debaljcevu. Operacija je trajala skoro dva mjeseca. Kao rezultat toga, nakon teških i krvavih borbi sredinom februara 2015. godine, uspjeli su zauzeti grad.

Međutim, ukrajinska komanda uspjela je povući većinu svojih boraca iz okruženja.

Kako je navedeno iz SBU, u borbama su aktivno učestvovali i plaćenici privatne plaćeničke vojske "Wagner".

"205 militanata učestvovalo je u napadu na Debaljcevo, 21 osoba je ubijena", rekao je šef službe Vasil Hritsak u oktobru 2017.

Upravo je zbog događaja u blizini Debaljceva i sam Utkin osumnjičen od ukrajinskih službi. U decembru 2021. SBU ga je u odsustvu optužila za učešće u agresivnom ratu i zadiranje u teritorijalni integritet Ukrajine.

Tokom operacije Debaljcevo, pripadnici "Wagnera" su učestvovali kako u direktnim neprijateljstvima, tako i u evakuaciji oštećene opreme sa bojišta. Istovremeno, plaćenici su pretrpjeli prve teške gubitke od početka rata u Donbasu, javljeno je iz SBU. Jedinica militanata našla se pod ukrajinskom vatrom 28. januara 2015. godine.

"Dokumentovane su činjenice intenzivnog granatiranja od strane “Wagnera” ukrajinskih položaja u pravcu Debaljceva. Prema dobijenim podacima, u ovim borbama pripadnici “Wagnera” su pretrpjeli velike gubitke zbog kontraofanzive jedinica Oružanih snaga Ukrajine ”, navodi se u saopćenju SBU.

Osim učešća u neprijateljstvima, ukrajinski policajci i ruski nezavisni ZMU izvijestili su o navodnoj umiješanosti "Wagnera" u ubistva "terenskih komandanata" luganskih separatista. Konkretno, radilo se o dizanju u vazduh automobila Aleksandra Bednova ("Betman") u blizini Luganska 1. januara 2015. godine.  

 

Zauzimanje Popasne

 

Nova etapa u historiji "Wagnera" počela je u proljeće 2022. godine. Prve sedmice invazije na Ukrajinu prošle su bez “Wagnerovaca”, koji su bili angažovani na "političkoj i drugoj podršci" vojnih hunti u afričkim zemljama, posebno u Maliju.

 

Međutim, kako je kasnije u intervjuu izjavio Jevgenij Prigožin, neuspjeli početak vojne kampanje u Ukrajini primorao je Kremlj da mu se obrati za pomoć. Tako se "Wagner" vratio na front.

„Sredinom marta pozvani smo u rat“, rekao je šef “Wagnera” 23. juna 2023.

Za učešće u ratu, kako je saznao BBC, kompanija "Wagner" najavila je masovnu regrutaciju boraca u Ruskoj Federaciji. Tada je ”Wagner” počeo regrutirati "sve po redu", rekao je izvor među plaćenicima za BBC.

Prvi zadatak na frontu za "Wagner" je zauzimanje strateški važnog grada Popasne (regija Lugansk). Leži između Bahmuta i Luganska na brdu i predstavlja željezničko čvorište.

Prema Prigožinu, njegovi plaćenici stigli su u obližnji grad Pervomajsk (šest kilometara istočno od Popasne) 19. marta 2022. godine. Zadatak “Wagnerovaca” je bio probiti odbrambenu liniju Oružanih snaga koju su gradili od 2014. godine.

Prema Prigožinu, oružane snage Ruske Federacije nisu se mogle nositi s ovim zadatkom. "Wagner" je za dva mjeseca probio ukrajinsku odbranu na ovom području.

„Wagner“ je do 9. maja 2022. uspješno riješio zadatak da probije utvrđeni odbrambeni pojas Oružanih snaga Ukrajine, čija je prva tačka bilo naselje Popasna. Prisustvo ovih utvrđenih područja nije uključeno u planove SVO (specijalne vojne operacije)”, rekao je Prigožin.

Stambeni kvart Popasna uništen je granatiranjem. Ruske vlasti su 8. maja objavile "oslobođenje" grada od ukrajinskih trupa.

Sam Prigožin je kasnije rekao da je za okupaciju Popasne dobio medalju "Heroj Rusije".

„Zaista, 20. juna prošle godine izdata je uredba za zauzimanje Popasne. Ova zvijezda je, vjerujem, dodijeljena samo zahvaljujući herojstvu boraca „Wagner” i onih boraca koji iz Ministarstva odbrane Oružanih snaga koji su nas podržali tokom napada na Popasnu", citirala je Prigožinova press služba njegove riječi 20. juna 2023.

Nakon Popasne, pripadnici  "Wagnera" su bili uključeni u operacije zauzimanja susjednih Sjeverodonjecka i Lisičanska. Britanski obavještajci su sigurni da su te bitke značajno uticale na stanje u privatnoj plaćeničkoj vojsci.

"Wagner" je gotovo sigurno igrao centralnu ulogu u bitkama, uključujući zauzimanje Popasne i Lisičanska. Ove bitke su nanijele velike gubitke grupi”, navodi se u obavještajnom izvještaju.

 

Kao dokaz tome, "Wagner" je od juna prošle godine započeo veliki projekat regrutacije zatvorenika u ruskim zatvorima, kako bi popunio svoje redove.

Oni će u narednoj godini postati pokretačka snaga “Wagnera” i njegov "potrošni materijal".

Prema približnim procjenama, oko 50.000 zatvorenika je prešlo u redove "Wagnera". Gotovo polovina njih je poginula u borbama za Soledar i Bahmut.

 

Proboj u Soledaru i "Bahmut mašina za meso"

 

Slijedeća velika operacija "Wagnera" bila je vrhunac na ukrajinskom frontu. To je zauzimanje Bahmuta i susjednog Soledara. Ofanziva na ova dva grada Donbasa trajala je skoro 10 mjeseci.

Jevgenij Prigožin je uvjeravao da je napad na Bahmut počeo 8. oktobra 2022. godine. Navodno je on sam razvio plan za zauzimanje grada, kao i tadašnji komandant grupe ruske vojske u Ukrajini, general Sergej Surovikin. Planirano je da se grad zauzme za pola godine.

"Wagnerovci", kao i jedinice redovne vojske Rusije, postepeno su se počele približavati periferiji sa juga, istoka i sjeveroistoka.

Istovremeno, šef “Wagnera” je direktno izjavio da Bakhmut nema strateški značaj. Činilo se da je glavni cilj Rusije uvući velike snage ukrajinske vojske u ovu "mašoinu za meso" bitaka sa plaćenicima, a da se u međuvremenu osigura vrijeme za odmor i mobilizaciju rezervi u redovnim ruskim trupama.

"Svrha operacije “Bahmut mašina za meso” je bila da se jedinicama ruske vojske pruži prilika da zauzmu povoljne odbrambene linije, da se mobiliziraju, preopreme, obuče osoblje i poveća njihov borbeni potencijal", rekao je Prigožin u maju.

Ovu ideju su potkrijepili akcijama, koristeći taktiku "masovnih napada".

Odnosno, napade na ukrajinske položaje izvodile su male pješadijske grupe koje su se sastojale uglavnom od bivših osuđenika. Trebalo je da priđu ukrajinskim rovovima i zauzmu ih. Ako je grupa ruskih pješadinaca ubijena, slijedio ih je novi talas i tako dalje.

Stalni pritisak dao je rezultate kada je u januaru 2023. godine ukrajinska odbrambena linija sjeveroistočno od Bahmuta - u gradu Soledaru - pukla. Vojnici Oružanih snaga Ukrajine bili su prisiljeni da se povuku sa svojih položaja kako ne bi bili opkoljeni.

 

Nakon toga, “Wagerovci” su počeli postupno zaobilaziti Bahmut sa sjevera i juga, prekidajući puteve snabdijevanja ukrajinske vojske. U martu je samo jedna ruta do Kostiantinivke ostala relativno sigurna, putevi za Slavjansk i Siversk su bili prekinuti.  

U takvim okolnostima, kao i uzimajući u obzir činjenicu da su borbe počele direktno u stambenim četvrtima grada, ukrajinske snage su bile prisiljene da se postepeno povlače prema zapadu.

Bahmut je zbrisan s lica zemlje artiljerijskom vatrom i zračnim napadima.

Jevgenij Prigožin je 20. maja najavio uzimanje grada pod punu kontrolu. Ukrajinske vlasti to nisu priznale, navodeći da je jugozapadna periferija Bahmuta ostala pod kontrolom Oružanih snaga.

Prema riječima šefa “Wagnera”, operacija u Bamutu ga je koštala 20.000 vojnika. Slične podatke o ruskim gubicima objavile su i američke vlasti.

Treba napomenuti da ove brojke premašuju nivo gubitaka armija SSSR-a tokom čitavog desetogodišnjeg rata u Afganistanu (15.000 mrtvih) i SAD tokom osam godina neprijateljstava u Iraku (4.800 mrtvih).  

"Wagner" je izgubio svoj borbeni potencijal nakon zauzimanja Bahmuta, priznao je Prigožin. Zbog toga su njegovi plaćenici povučeni sa fronta radi odmora i popune.

Sada, nakon vjerovatne smrti rukovodstva “Wagnera”, pod velikim je pitanjem dalje postojanje organizacije.