Kršenje tradicije: Zašto ruski rat dovodi u pitanje svoju neutralnost Švicarske

Među nekoliko životnih izvjesnosti, švicarska neutralnost je uz bok sa smrću i porezima. Barem sve dok Savezno ministarstvo obrane, civilne zaštite i sporta ove jeseni nije objavilo prilično bombastičan izvještaj u kojem se “smatra neophodnim revidirati politiku neutralnosti Švicarske s obzirom na izazove sigurnosne politike”.

Švicarska neutralnost se općenito smatra jednim od najjačih, ako ne i najjačih izraza neutralnosti u svijetu. Zemlja nije dio nijednog vojnog saveza. Okružena je državama članicama NATO-a i Evropske unije, ali nije pristupila ni jednoj organizaciji, niti ima bilateralne garancije odbrane. Ponosi se time što je dom humanitarnih organizacija poput Međunarodnog crvenog križa, koje su i same neutralne, i što je mjesto gdje se međunarodni mirovni pregovori mogu odvijati „na neutralnom terenu“ – poput nedavnog mirovnog samita u Bürgenstocku o Ukrajini. Neutralnost je dio švicarskog identiteta. Podrška javnosti za neutralnost je toliko visoka da izgleda lažno: u 2024. godini 91 posto građana Švicarske želi da Švicarska ostane neutralna. Ovo već uključuje promjena nakon ruskog napada na Ukrajinu – prosjek iz 2014. je 95 posto.

Stoga je čitanje izjave poput one na web stranici švicarskog Ministarstva odbrane svakako iznenađenje. Ovaj prijedlog nije zvanična izjava o namjerama, već izvod iz nedavno objavljenog izvještaja Komisije za proučavanje sigurnosne politike, nezavisnog tijela. Komisiju je inicirao švajcarski resor odbrane, a okupila je šest predstavnika švajcarskih političkih partija i 15 stručnjaka iz akademske zajednice, administracije i sigurnosnih organizacija.

Jedan od prijedloga grupe je "dugoročnija i dalekosežnija revizija" pravila o izvozu i ponovnom izvozu oružja. Ovo bi dijelom mogla biti reakcija na kritike Zapada u kontekstu ruske invazije na Ukrajinu u punom obimu 2022. godine. Švicarska pravila o izvozu i ponovnom izvozu oružja, “Kriegsmaterialgesetz”, korištena su da opravdaju odbijanje zemlje da dozvoli saveznicima kojima je svojevremeno prodala vojnu opremu da pošalje ove sisteme u Ukrajinu. Većina članova Komisije sada preporučuje izmjenu Zakona dozvoljavajući 25 partnerskih zemalja da reeksportiraju švicarsko oružje. Štaviše, većina preporučuje povećanu saradnju sa NATO-om i EU radi jačanja njihovih nacionalnih odbrambenih kapaciteta. Ovo – zajedno s prijedlogom da se poboljšaju nacionalni vojni kapaciteti Švicarske i poveća njen budžet za odbranu sa 0,7 posto na jedan posto BDP-a – ima za cilj osigurati da “Švicarska ne predstavlja sigurnosni jaz na kontinentu”.

Nije samo preispitivanje elemenata švicarske neutralnosti ono što izvještaj čini izuzetnim. Takođe predstavlja pogled na geopolitičku stvarnost 2024. godine koja je rijetka u Evropi po svojoj jasnoći. Komisijski opis trenutne situacije je zastrašujući:

 

“Politika velikih sila, formiranje blokova i rastuće regionalne sile ugrožavaju sistem kolektivne sigurnosti, a time i sigurnost svijeta...Nesporno je da se globalna sigurnosna situacija masovno pogoršala, jer je sistem kolektivne sigurnosti oštećen, a politički, ekonomsku i vojnu dominaciju SAD-a stalno osporava Kina. U doglednoj budućnosti se može očekivati ‘svjetski nered’”.

Komisija tvrdi da bi Evropa mogla postati žrtva ove globalne fragmentacije: ako se centrifugalne sile geopolitike intenziviraju, to bi moglo dovesti do novih podjela i, u najgorem slučaju, proxy ratova.

Upadljivo je da jedna od najtrezvenijih analiza evropske sigurnosne situacije dolazi iz Švicarske, koju mnogi vide kao sigurnu, bogatu, neutralnu, planinsku zemlju bez pravih neprijatelja, nije u neposrednoj opasnosti i može se pozicionirati malo izvan historija. Ali Komisija podsjeća čitatelje da su prijetnje povezane, posebno u Evropi – opasnosti se ne zaustavljaju na granicama, čak ni na planinskim, a oslanjanje na druge za svoju sigurnost mogla bi biti gubitnička strategija.

Donošenje švicarske sigurnosne politike ima tendenciju da bude sporo, čak i sporije od drugih zapadnoevropskih sistema, zbog svoje participativne demokratije i, u slučaju sigurnosne i odbrambene politike, nedostatka hitnosti. Međutim, revidiranu švicarsku sigurnosnu politiku vlada treba objaviti do kraja 2025. godine, a izvještaj Komisije će svakako informirati o njenoj izradi – i njenoj brzini.

Što je još važnije, činjenica da većina članova Komisije podržava fundamentalno preispitivanje švicarske politike neutralnosti i odnosa savezništva je znak promjene u raspravama o neutralnosti. Puna ruska invazija na Ukrajinu 2022. godine dovela je do toga da mnoge evropske neutralne ili nesvrstane zemlje dovode u pitanje svoju poziciju. Finska i Švedska su u potpunosti napustile svoj status, pridruživši se NATO-u 2023. i 2024. godine.

Podrška švicarskoj neutralnosti ostaje snažna. Dok su preporuke Komisije bile podržane ili „većinom“ ili „jakom većinom“, bilo je stavova manjina koji su se zalagali za to da Švajcarska postane restriktivnija. Naprimjer, kada je  u pitanju izvoz oružja, manjinski broj članova Komisije predložio je Švicarskoj da se u potpunosti odrekne svoje izvozno orijentirane industrije oružja, „jer izvoz oružja u više navrata izaziva žestoke domaće političke debate i šteti ugledu Švicarske u inozemstvu“. Ruska invazija na Ukrajinu i promjenjivi geopolitički kontekst duboko su potresli švicarski pogled na svijet i njegovo mjesto u njemu. To što je Rusija službeno proglasila da Švicarsku više ne smatra neutralnom, jer ta zemlja primjenjuje sankcije EU protiv Rusije, možda je ohrabrilo Švajcarce da preispitaju svoju politiku. Brze promjene izgledaju malo vjerovatne, ali kako svijet postaje manje siguran, može se zapitati da li bi švicarski Zeitenwende, ili prekretnica, na kraju mogao biti na stolu. U najmanju ruku, drugi Evropljani bi trebali imati na umu da se čak i u sigurnoj, skrivenoj Švicarskoj, historija vratila. Svijet se promijenio i svi se moraju ponašati u skladu s tim.