Kriza u Kazahstanu zbližila Kinu i Rusiju

Kako su se Kina i Rusija zbližile posljednjih godina kroz produbljivanje političkog partnerstva, ponekad su suprotstavljeni interesi dvije zemlje u centralnoj Aziji smatrani faktorom koji bi mogao poremetiti njihove bliske veze.

Dok se Moskva smatrala glavnim vojnim faktorom u regionu, spori poduhvat Pekinga u centralnoazijskoj sigurnosti posljednjih godina sa nezvaničnim ispostavama i povećanom obukom -- u kombinaciji sa rastućim uticajem kroz infrastrukturni projekat Inicijative Pojas i put (BRI) vrijedan više milijardi dolara - stvorio koktel za povećana trvenja i potencijalno rivalstvo.

Ali analitičari kažu da su kinesko i rusko rješavanje nasilnih nemira u njihovom zajedničkom susjedu, Kazahstanu, još više zbližile dvije zemlje. Također je naglašeno koliko su se dvije sile spremne prilagoditi jedna drugoj tokom krize koja se brzo razvija i u kojoj su visoki ulozi.

„Kriza u Kazahstanu je pokazala da su odnosi između Kine i Rusije u centralnoj Aziji veoma stabilni“, rekao je za RSE Jakub Jakobovski, viši saradnik Centra za istočne studije u Varšavi. "Postoje mnoga teška pitanja i potencijalni problemi za njih koji se trebaju riješiti, a činjenica da su to uspjeli pokazuje koliko veze između Pekinga i Moskve postaju trajne."

Događaji u Kazahstanu počeli su protestima zbog povećanja cijena goriva 2. januara i brzo su prerasli u demonstracije širom zemlje, koje su pozivale na poboljšanje socioekonomskih uslova i inkluzivniji politički sistem. Nasilje se proširilo na ulice, a nemiri su prerasli u nekoliko različitih kriza.

Oružani sukobi protiv kazahstanskih snaga sigurnosti i pljačke doveli su do toga da je predsjednik Kasim-Zomart Tokajaev zatražio pomoć od vojnog saveza Organizacije dogovora o kolektivnoj sigurnosti (ODKB) predvođenog Moskvom i dolazak nekoliko hiljada vojnika, pretežno iz Rusije.

Borbe među elitama u zemlji izazvale su čistku unutar kazahstanskih centara moći, s uticajnim bivšim predsjednikom Nursultanom Nazarbajevom, a njemu lojalnom Karimu Masimovu, koji je svrgnut sa čela Komiteta za nacionalnu sigurnost -- kazahstanske domaće obavještajne agencije -- koji je optužen za izdaju i pokušaj državnog udara.

Kriza bez presedana, kao i njene posljedice, imat će dalekosežne posljedice po Kazahstan, ali bi mogla uzdrmati odnosi Rusije i Kine, kažu analitičari.

Vojnom intervencijom i pružanjem podrške Tokajevu, Kremlj je signalizirao da je i dalje vodeći faktor sigurnosti u regionu koji smatra svojim strateškim dvorištem. Istovremeno je ojačao i svoj već značajan politički uticaj.

Događaji Kazahstanu bi mogli potkopati uticaj Kine u zemlji, pri čemu bi Nazarbajev i Masimov -- dva dobro poznata sagovornika Peking< -- ostali po strani.

Uprkos ovim dešavanjima i potencijalnim tačkama napetosti, Peking i Moskva su iskoristili krizu u Kazahstanu da povećaju podršku jedni drugima.

"Rusije i Kina dijele sveobuhvatni cilj da centralnu Aziju održe stabilnom," rekao je Jakobowski. "Kina ne pokušava srušiti Rusiju. Peking misli da ima važnija globalna pitanja na svom radaru od toga da bude ekskluzivni akter u centralnoj Aziji i postoji poštovanje prema ambicijama Moskve."

Kina je uložila desetine milijardi dolara u Kazahstan, a kineski predsjednik Xi Jinping je čak pokrenuo preteču BRI-a tokom posjete toj zemlji 2013. godine.

Nakon izbijanja haosa u Kazahstanu početkom januara, Kina je ostala nijema na informacije nemirima u susjedstvu.

Tek kada je razmještanje ODKB-a, koje je službeno nazvano mirovna misija, objavljeno da je Peking diplomatski ponudio punu podršku Tokajevu, a kineski predsjednik Xi JInping je ponudio svoju podršku naporima da se uguši ono što je Kina smatrala "revolucijom u boji" “ u Kazahstanu.

Nakon toga, i kineska vlada i sve više nacionalistički vođeni državni mediji obećali su podršku misiji koju predvodi Rusija, istovremeno pozivajući na dublju koordinaciju sa Moskvom u centralnoj Aziji i globalno, jer tenzije između Kremlja i Washingtona nastavljaju rasti.

Tokom telefonskog razgovora 10. januara između kineskog ministra vanjskih poslova Wang Yija i ruskog kolege Sergeja Lavrova, Wang je rekao da Kina pozdravlja misiju ODKB-a u Kazahstanu, jer je odigrala "pozitivnu ulogu u obnavljanju stabilnosti u Kazahstanu".

"Činjenica da je misiju ODKB-a zatražila vlada Kazahstana i da je označena kao mirovna misija čini je mnogo manje problematičnom za Peking," kaže za RSE Giulia Sciorati, saradnik na Italijanskom institutu za međunarodne političke studije. "Očuvanje mira je jedina vrsta strane intervencije koju zvanična kineska retorika teži da podržava."

Peking je, također, ponovio službeni narativ Tokajeva da su nemiri rezultat pokušaja državnog udara uz pomoć neutvrđenih međunarodnih terorista, uključujući islamističke militante, i iskoristio to da pozove na veću saradnju u borbi protiv terorizma u regionu.

Šangajska organizacija za saradnju (SCO) predvođena Kinom, regionalni sigurnosni i ekonomski blok čiji su i Kazahstan i Rusija članovi, rekla je da je nasilje u Kazahstanu

dokaz da treba učiniti više u borbi protiv "tri zla" terorizma , separatizma i vjerskog ekstremizma, a istovremeno nudi povećanje angažmana ŠOS-a u regionu.

Slične pozive uputio je Zhang Xiao, kineski ambasador u Kazahstanu, koji je za državni Global Times 12. januara rekao da Kina planira poboljšati saradnju u oblasti provođenja zakona i sigurnosti sa Kazahstanom i njegovim susjedima kako bi se suprotstavila "vanjskom miješanju", bilo da islamski ekstremizam ili "revolucije u boji", koje je planirao Zapad, referenca na val narodnih protesta koji su uklonili lidere iz Gruzije 2003. i Ukrajine 2005. koje Peking i Moskva vide kao zapadne podršku i finansiranje.

"Kina voli da ima ovu vrstu kontinuirane retorike", rekao je za RSE Haiyun Ma, profesor na državnom univerzitetu Frostburg, koji proučava odnose Pekinga sa zemljama centralne i južne Azije. "Ovaj narativ odgovara i kineskim i ruskim potrebama, kao upozorenje o stranim prijetnjama i odlična je prilika za povećanje saradnje i marginalizaciju Zapada"

Širi odnos

Dok se Kina brzo prilagodila događajima u Kazahstanu i približila se Rusiji u regionu, Ma upozorava da su nemiri u centralnoj Aziji učinili Peking "veoma nervoznim" i da je novo stanje stvari u Kazahstanu i dalje "nesigurno".

Misija ODKB-a u Kazahstanu je prvi slučaj intervenicije organizacije na teritoriji neke članice, a dodatni značaj alijanse mogao bi doći na račun ŠOS-a, preferiranog sredstva Kine za angažiranje u regionu.

Odluka Moskve da podrži Tokajeva mogla bi dovesti do budućih ustupaka Kazahstana naklonjenih Kremlju. Ma dodaje da bi hapšenje Masimova, dugogodišnjeg kineskog partnera unutar kazahstanske elite koji je predvodio kineske BRI planove u Kazahstanu, također moglo poremetiti neke od kineskih mreža uticaja u Kazahstanu.

Ipak, Ma kaže da je malo vjerovatno da će to naštetiti širim odnosima Rusije i Kine i da kada je u pitanju Kazahstan, Peking i Moskva "ne sarađuju baš, ali se definitivno ne takmiče".

Ben Godwin, šef analize u Prism Political Risk Management u Londonu, kaže da pozicioniranje Kine i Rusije oko krize u Kazahstanu odražava promjenu pogleda unutar Kremlja prema Pekingu i ruskoj vanjskoj politici u cjelini.

"Rusija više ne gleda na angažman drugih sila u svom dvorištu, kao na igru nulte sume koju je radila prije 10 ili više godina", rekao je Godwin za RSE, misleći na rusku invaziju na Gruziju 2008. i okupaciju i aneksiju ukrajinskog poluotoka Krima 2014. godine.

Dok će događaji u Kazahstanu dovesti do perioda prilagođavanja Pekinga i Moskve u centralnoj Aziji koji bi mogao stvoriti određena trvenja, malo je vjerovatno da će poremetiti širu dinamiku između dvije sile, koje se sve više ujedinjuju u nastupu protiv Sjedinjenih Država.

"Rusija ne želi okupirati Kazahstan. Svrha intervencije je bila da se pokaže da je Rusija garant autoritarnih režima širom svijeta", rekao je Godvin. "A Kina je savršeno sretna što Rusija igra tu ulogu."