Kremlj predstavio uslove za povratak stranih kompanija na rusko tržište

Posebna Vladina komisija će ocijeniti sve zahtjeve za ponovni ulazak na rusko tržište, uz odobrenje koje zavisi od ispunjavanja niza industrijskih i političkih kriterija. Bez ovog odobrenja, kompanijama neće biti dozvoljeno da nastave sa radom u Rusiji. Do sada se niko nije prijavio za povratak, ali je nekoliko firmi izrazilo interesovanje.

Putin je otvorio vrata za povratak zapadnih kompanija krajem februara, ali je jasno stavio do znanja da se one mogu vratiti samo pod uslovima Kremlja i na način koji je koristan za rusku ekonomiju. Bilo kojoj firmi koja je stala na stranu Ukrajine u rusko-ukrajinskom sukobu bilo bi zabranjeno da radi.

Sa druge strane, Kremlj će primorati kompanije da inpute za svoje proizvode nabavljaju od lokalnih firmi– nešto što je Kremlj godinama pokušavao uraditi kada su u pitanju inozemne kompanije, posebno u automobilskom sektoru – bez mnogo uspjeha. Cilj je ubrzati modernizacija Rusije i promovirati supstitucija uvoza, u čemu Kremlj nije mnogo napredovao.

Konkretno, uslovi, koje izvještava ruski poslovni dnevnik RBC, uključuju:

Mnoge kompanije su napustile Rusiju, nakon što su prodale svoje poslovanje lokalnom menadžmentu, a mnogi od ovih poslova uključivali su opciju otkupa poslovanja, ako se odnosi poboljšaju. Međutim, Kremlj je ukazao da se ove opcije neće poštovati.

U slučaju proizvođača automobila Renault koji je imao zajedničko ulaganje sa ruskom automobilskom kompanijom AvtoVaz, francuska firma je prodala svoj udio za prijavljene dvije rublje, ali uz opciju da ga otkupi po istoj cijeni. Međutim, nekoliko dana nakon Putinovih komentara, predsjednik AvtoVAZ-a Maksim Sokolov rekao je da će Renault morati platiti 1,3 milijarde dolara, ako želi natrag svoje dionice, što je iznos "dodatnih" ulaganja koje je ruska automobilska kompanija morala investirati, kao rezultat odlaska Renaulta.

U drugim sektorima, posebno maloprodaji, zahtjevi stranih kompanija da preuzmu kontrolu nad svojim franšizama jednostavno će biti ignorirani. McDonald's je, na primjer, proveo tri decenije gradeći svoj lanac, koji je preuzeo Vkusna i Tochka, uključujući i njegov vodeći prodajni objekat na Puškinovom trgu u centru Moskve. Od tada je novi vlasnik nastavio investirati, otvarajući nove objekte u ruskim regionima i izvijestio je da je lanac postao profitabilniji od Mc'Donaldsa, nakon prve godine poslovanja.

Većina novih vlasnika nema poticaja da ih ponovo proda njihovim prvobitnim vlasnicima. Tokom egzodusa stranih kompanija, u Rusiji se desio jedan od najvećih transfera bogatstva i imovine u historiji, tokom kojeg su poduzetnici i menadžeri preuzeli uhodane i profitabilne poslove sa stotinama hiljada dolara prometa uz veoma velike popuste. Franšize kao što je McDonald's, ako se uopće vrate, bit će prisiljene krenuti od nule.

Podsticanje direktnih stranih ulaganja (SDI) je klasični cilj svake vlade, jer donosi ne samo transfer tehnologije, već i upravljačke vještine. Ali Kremlj je bio frustriran nevoljnošću međunarodnih kompanija da uspostave pune proizvodne linije u Rusiji. U automobilskom sektoru, nešto manje od dvije trećine autodijelova i dalje se uvozi iz zapadnoevropskih tvornica dijelova evropskih proizvođača originalne opreme (OEM) kako bi se spriječile vlasti da uzurpiraju njihovu industriju. U drugim poslovima, poput francuskog maloprodavca DIY Leroy Merlina, međunarodne kompanije su bile proaktivnije, ulažući u proizvodnju nakon što su kineske plaće, glavni temelj cijene proizvoda, pretekle nadnice ruske radne snage.

Jedan od najaktivnijih stranih investitora bio je švedski trgovac namještajem IKEA – koji je odbio napustiti Rusiju nakon invazije na Ukrajinu – a koji je uspostavio kreditnu šemu za finansiranje izgradnje ruskih tvornica za proizvodnju svojih proizvoda. Međutim, najveći dio ruskih stranih direktnih investicija je ponovno ulaganje profita multinacionalnih kompanija koje posluju na tržištu – što neobično rusko nacionalno računovodstvo ovo ponovno ulaganje računa kao direktna ulaganja, što nije slučaj na većini tržišta – a ne prave SDI, koje su i dalje male prema standardima većine tržišta u razvoju.

Sada Kremlj namjerava natjerati međunarodne kompanije koje se žele vratiti da preuzmu ove obaveze nalogom, a ne diktatom tržišta.

Pored lokalizacije proizvodnje, ključni uslov je i osnivanje istraživačkih centara, te postavljanje specifičnih indikatora uspješnosti ulaganja. Vlasti će posebno procijeniti tehnološki doprinos, kao što je nivo automatizacije: Rusija trenutno koristi samo 19 robota na 10.000 zaposlenih, u poređenju sa globalnim prosjekom od 162 i postavit će KPI koji se odnose na broj robota koji se koriste u novoj fabrici.

Strane firme moraju formirati zajednička preduzeća sa ruskim partnerima – bilo postojećim akcionarima iz njihovih prethodnih ruskih operacija ili državnim „sistemski važnim” kompanijama, ali to će biti učinjeno u smislu isporučivanja još nedefiniranih „koristi” za domaću privredu.

Ministarstvo industrije i trgovine dat će prioritet prijavama kompanija koje proizvode proizvode sa liste od 329 artikala ključnih za supstituciju uvoza, ali će u tom procesu glasati i njihovi domaći partneri.  

Kompanije koje se žele vratiti na rusko tržište će morati pokazati svoju neutralnost po pitanju sankcija i ukrajinskog sukoba. Štaviše, morat će dokazati da su izmirili sve plaće i dugove prilikom odlaska iz Rusije.