Kreatori teorije haosa Kako prokremaljski stručnjaci koriste geopolitičke previranja da bi objasnili ruski rat protiv Ukrajine

Kao što je Barbašin napisao u nedavnom tekstu za Riddle Russia, prokremaljski stručnjaci su se okrenuli drugom, fleksibilnijem konceptu kako bi pomogli u razumijevanju Putinovih vanjskopolitičkih poteza u posljednjoj deceniji. Poznata kao Teorija haosa, ona tvrdi da je "stari svijet" zauvijek nestao, da vlada neupravljivi haos i da je svaka zemlja sama za sebe - da je moral prekinut, vojna sila prisutna, a rat nova normalnost. Za više uvida u ono što Teorija haosa otkriva o ruskom pristupu međunarodnim odnosima i njenoj tekućoj invaziji na Ukrajinu, zamjenica urednika Meduze Eilish Hart razgovarala je s Antonom Barbašinom, uredničkim direktorom Riddle Russia.

Gledano kroz prizmu ruske propagande, "multipolarni svijet" se čini neizbježnim - ako ne i praktično pred nama. U međuvremenu, međutim, sasvim je prirodno da haos vlada u međunarodnim odnosima. To barem tvrde prokremaljski stručnjaci povezani sa ruskim Klubom Valdai.

Politički analitičar Anton Barbašin primijetio je da Teorija haosa dobija na značaju među ruskim misliocima vanjske politike krajem 2010-ih, samo nekoliko godina nakon što je Moskva anektirala Krim i izazvala rat na istoku Ukrajine. Istaknuti stručnjaci iz Kluba Valdai - think tanka pod kontrolom Kremlja, poznatog po tome što je na svojoj godišnjoj konferenciji ugostio predsjednika Vladimira Putina - od tada razrađuju ovaj koncept u svojim izvještajima.  

"Razočarali su se idejom 'meke bipolarnosti', gdje su Sjedinjene Američke Države i Kinu vidjeli kao dva 'velika pola', a svi između drže se jedne ili druge strane", objašnjava Barbašin. "Naveli su brojne promjene u načinu na koji se svijet upravlja i, po njihovom mišljenju, nije bilo obrasca."

Kao što je Barbašin primijetio u nedavnom tekstu za Riddle Russia, komentar Valdai Kluba uglavnom služi za opravdavanje postojeće vanjske politike Kremlja, a ne za njeno osporavanje. U tom duhu, Teorija haosa promovira ideju da su geopolitički previranja neizbježan korak na putu ka "multipolarnom" globalnom poretku o Putinovim snovima - onom u kojem bi moć bila manje-više ravnomjerno raspoređena među nekoliko velikih igrača koji dominiraju unutar vlastitih sfera uticaja.  

"Multipolarnost je ideal", kaže Barbašin, upoređujući ga sa ciljem Sovjetskog Saveza da izgradi komunističko društvo. "Rusija već neko vrijeme pokušava dobiti vlastitu zonu uticaja. Rat u Ukrajini je dio te priče, ali mi još nismo tamo. Iako su uvjereni da se krećemo prema takvoj konfiguraciji".

Imajući ovo u vidu, Valdaijevi stručnjaci rusku agresiju predstavljaju kao način prilagođavanja nastalom haosu, stvarnosti za koju vjeruju da se ne može kontrolirati. Djelujući na pretpostavci da stara "pravila igre" više ne važe, državama ostaje vojna sila kao jedina garancija opstanka i stabilnosti. Kao rezultat toga, tvrde oni, rat postaje status quo.

Na pitanje šta Teorija haosa otkriva o ruskim vojnim ciljevima u Ukrajini, Barbašin kaže da to pomaže objasniti spremnost Kremlja da prekrši postojeće međunarodne sporazume i pravne norme.

"Nema smisla suzdržavati se od upotrebe 'bilo koje potrebne sile', jer to zapravo stvara nova pravila i definira da li ste sposobni biti velika sila", kaže on, slijedeći ovaj tok razmišljanja. "Ako promijenite pravila na osnovu [...] 'stvarnosti na terenu', onda ćete imati priliku da promovirate svoja vlastita pravila, a drugi će se morati prilagoditi i prihvatiti ih".

Putinovi nedavni komentari o američkim naporima da pregovaraju o mirovnom sporazumu između Rusije i Ukrajine naglašavaju upravo ovu poruku. Govoreći na samitu u Kirgistanu krajem novembra, Putin  je upozorio da je Rusija spremna nastaviti s osvajanjem teritorije silom sve dok Kijev odbija njene zahtjeve za prekid vatre. Putin je potom ponovio ovaj stav tokom televizijskog sastanka sa visokim ruskim odbrambenim zvaničnicima 17. decembra.  

„Ciljevi specijalne vojne operacije će nesumnjivo biti postignuti“, tvrdio je Putin. „Ako suprotstavljena strana i njeni strani pokrovitelji odbiju suštinsku diskusiju, Rusija će postići oslobođenje svojih historijskih zemalja vojnim sredstvima“.

Barbašin ne vidi kontradikciju između Teorije haosa, koja tvrdi da se „stari svijet“ ne može obnoviti, i Putinove sklonosti ka postavljanju historijskih zahtjeva za ukrajinsku teritoriju. Selektivno pozivanje na rusku carsku i sovjetsku historiju, objašnjava on, ne samo da nudi osjećaj kontinuiteta, već i stvara viziju „obnavljanja“ onoga što je trebalo biti.  

„Ljudi u Moskvi [...] gledaju kako se odnos Rusije sa Zapadom razvijao nakon 1991. i u suštini zaključuju da ta pravila više ne važe, jer je Zapad zapravo prekršio sva pravila“, dodaje Barbašin. „Dakle, prema njihovom obrazloženju, nije Rusija ta koja je zadala prvi udarac - bili su to oni, a Rusija odgovara“.  

Sam Putin je to rekao tokom svoje godišnje emisije Direktna linija, kada je odlučno negirao odgovornost Rusije za ljudske žrtve u Ukrajini.  

„Ne smatramo se odgovornima za smrt ljudi, jer nismo započeli ovaj rat“, insistirao je Putin. Putin je kasnije tvrdio da Moskva neće upuštati se u nikakve nove „specijalne vojne operacije“ sve dok Zapad „nas tretira sa poštovanjem“. Istovremeno, on je ostao nepokolebljiv u vezi sa željom Rusije da nastavi razgovore sa Sjedinjenim Američkim Državama. Tokom iste konferencije za novinare, Putin je ocijenio Trumpove napore za pregovore "potpuno iskrenima" i čak tvrdio da se "praktično složio" sa Trumpovim prijedlozima tokom njihovog augustovskog samita na Aljasci.

Barbašin to vidi kao pomirljiv ton Putinove prema Trumpovoj administraciji, što je u velikoj mjeri posljedica spremnosti samog lidera da preokrene decenije američke vanjske politike. „[Zvaničnici Kremlja] sasvim otvoreno čestitaju Washingtonu na pristupu koji zauzima, priznajući da Sjedinjene Američke Države više nisu glavni faktor poretka koji je postojao u međunarodnim odnosima od 1991. godine“, primjećuje Barbašin.

S obzirom na to da Trumpova administracija želi „postići dogovor“ o Ukrajini i obnoviti poslovne veze sa Rusijom, Putin je jasno stavio do znanja da sada Evropu vidi kao svoju glavnu prepreku. Međutim, kako Barbašin ističe, čini se da i ruski predsjednik vjeruje da je samo pitanje vremena kada će se evropska politika okrenuti u njegovu korist. Zaista, Putin je prošle sedmice rekao da će sadašnji evropski lideri na kraju izgubiti vlast, što će dijalog sa Rusijom učiniti „neizbježnim“.

Prema Barbašinovom mišljenju, zvaničnici Kremlja iskreno pozdravljaju mogućnost obnavljanja saradnje sa SAD-om - ili bilo kojim drugim velikim igračem, uključujući i evropski blok.  

„Ako se poštuju interesi Rusije, sve je u redu“, kaže on o razmišljanju Kremlja. Istovremeno, Moskva ima tendenciju da otpisuje države koje smatra „manjim“ igračima, dodaje Barbašin.

Ova tendencija je u potpunosti vidljiva u Putinovom omalovažavajućem stavu prema Kijevu, uprkos neuspjehu Rusije da preuzme Ukrajinu 2022. godine i činjenici da se njene snage i dalje bore da zauzmu cijeli Donbas nakon skoro 12 godina neprijateljstava u regiji. Ali s obzirom na to da visoki zvaničnici i komentatori govore Putinu ono što želi čuti, čini se sigurnim pretpostaviti da se suočava sa malo ili nimalo unutrašnjeg pritiska da promijeni kurs.  

„To je karakteristika svakog autokratskog režima: političko rukovodstvo donosi odluke, a zatim podređeni moraju opravdati te odluke i smisliti objašnjenja“, kaže Barbašin. „U osnovi imate ljude koji se međusobno uvjeravaju da rade pravu stvar, jer kritika kao takva nije prisutna“.

 U sličnom duhu, Financial Times je u decembru izvijestio da manjkavi brifinzi ruskih generala podstiču Putinovo uvjerenje da može u potpunosti dobiti rat. Navodeći pozitivne izvještaje

svojih generala, Putin je tokom prošlog petka tokom telefonske emisije rekao da je "jednostavno uvjeren" da će ruske snage postići "nove uspjehe" na bojnom polju "prije sljedeće godine". "Naše trupe napreduju duž cijele linije fronta", tvrdio je Putin. "Neprijatelj se povlači u svim smjerovima".

Što se tiče onoga što Teorija haosa predviđa za Rusiju na domaćem planu, Barbašin kaže da njeni zagovornici nude iznenađujuće "iskren" pogled na stepen u kojem Putinov režim djeluje bez ograničenja. Zaključivši da univerzalne vrijednosti više ne postoje, moral nema mjesta u vanjskoj politici i da ne postoji nešto poput "prava historije", ovi stručnjaci smatraju da je Kremlj sada slobodan da preduzme bilo koje mjere koje smatra potrebnim kako bi osigurao stabilnost kod kuće. U suprotnom, njegovi protivnici bi mogli iskoristiti priliku da interveniraju na domaćem terenu.

„Represija ili ciljanje desetina, stotina ili hiljada ljudi nije problem ako, po njihovoj logici, pruža sigurnost“, podvlači Barbašin.

Uz to, važno je ne preuveličavati stepen uticaja koji ovi mislioci vanjske politike imaju na ruske političke elite. U odsustvu otvorene debate, njihova analiza uveliko drži ogledalo današnjoj Rusiji.  

„To je u suštini usluga koju zajednica stručnjaka i komentatora pruža državi, definirana postojećom stvarnošću i njihovom percepcijom onoga što bi bilo dobrodošlo [...] i odgovaralo državnom narativu“, zaključuje Barbašin. „U suštini, šta bi Putin želio?“