13.10.2022.

Kraj ODKB-a. Zašto se Putinov bezbjednosni savez ruši?

Stvorena na ruševinama SSSR-a, Organizacija ugovora o kolektivnoj bezbjednosti (ODKB) sada je posebna priča.
Država, u čijem glavnom gradu je sklopljen sporazum o formiranju vojno-političkog bloka, više mu ne pripada, dvije od šest zemalja učesnica su zapravo u ratu sa drugim državama, ali vode neprijateljstva sa svojim vlastitim snagama, još dvije su stalno u međusobnom ratu. Kakva je ovo organizacija i da li ima perspektivu?
Posljednji put o ODKB-u se u informativnom prostoru pominje 9. oktobra: Kirgistan je odbio da na svojoj teritoriji provodi obuku mirovnih snaga ove organizacije. Komandno-štabne vježbe pod nazivom "Neuništivo bratstvo - 2022" trebale su se održati u regionu Isik-Kul od 10. do 14. oktobra, ali su otkazane bez navođenja razloga. Kada su novinari sutradan pitali sekretara za štampu predsjednika Ruske Federacije da li postoje razlike između Rusije i Kirgistana, Dmitro Peskov je odgovorio: "Ne".
ODKB uključuje Rusiju, Armeniju, Bjelorusiju, Kazahstan, Kirgistan i Tadžikistan. Na vježbama u gradu Balikča, region Isik-Kul, planirali su uvježbavanje režima prekida vatre.
Ali čini se da sve manje članova organizacije vjeruje u sposobnost snaga ODKB-a da osiguraju prekid vatre. Na primjer, krajem septembra Armenija je odbila učestvovati u vježbama ODKB-a u Kazahstanu.
 
"Pištolj koji ne puca"
 
Mnogi političari zemalja članica bloka su nezadovoljni aktivnostima ODKB-a – odnosno njihovim ne postojanjem. Sredinom septembra u Jerevanu je održan skup na kojem se tražilo povlačenje Armenije iz Ugovora o kolektivnoj bezbjednosti i početak pregovora sa novim saveznicima. Razlog je bila pasivna reakcija ODKB-a na zahtjev Armenije da pošalje vojno osoblje u zonu sukoba sa Azerbejdžanom, koji je nastavljen u noći 12. na 13. septembar.  
Demonstrante su podržali predsjednik parlamenta Alen Simonyan i sekretar Vijeća sigurnosti Armen Grigonyan. Simonyan je uporedio ODKB sa pištoljem koji "ne puca, može se koristiti samo da se pokaže".
"Veoma smo nezadovoljni, naravno. Očekivanja koja su bila tu nisu opravdana. I, predstavljajući narod, imajući vezu sa narodom, nećemo moći još dugo da im objašnjavamo zašto ODKB ne radi što je predviđeno. I, naravno,  već donosimo ove zaključke", rekao je Simonyan u eteru Javne televizije Jermenije.
Protesti su se poklopili sa posjetom Jerevanu predsjedavajuće Predstavničkog doma američkog Kongresa Nancy Pelosi, a već sljedećeg dana, 19. septembra, saznalo se za tripartitni sastanak američkog državnog sekretara Anthonyja Blinkena sa šefovima vanjskih poslova Armenije i Azerbejdžana u New Yorku.
 
"Rusija se više ne uzima u obzir"
 
Politikolog Anatolij Nesmijan smatra da je Rusija pred povlačenjem iz Zakavkazja i Centralne Azije, jer više ne nosi teret vanjske politike, a ravnoteža odnosa u dva regiona se značajno menja.
"Stoga Sjedinjene Države traže opcije kako da se uklope u nove bilanse, ako je moguće bez direktnog učešća u njima. Najvjerovatnije će pokušati da "predaju" Armeniju Evropljanima i NATO-u. Budući da je i sama Turska članica NATO-a, bit će lakše razgovarati sa njom o situaciji u okviru alijanse u regionu, a da ne iznosimo, kako kažu, smeće iz kuće”, piše Nesmijan.
 
„Sve ovo veoma podsjeća na situaciju prije raspada SSSR-a“, nastavlja on, „tada je počela i podjela sovjetske zone uticaja, a Kremlj je bio primoran da se pretvara da se ništa ne dešava, jer više nije bio u stanju da reaguje na ono što se dešavalo. Rusija se danas više ne uzeima u obzir, jer je iscrpila svoj potencijal na ukrajinskom tlu i danas ide ka tome da dokrajči svoju vojsku, gubeći čak i hipotetičke mogućnosti da učestvuje u kreiranju barem nekih rješenja u svojim nekadašnjim interesnim područjima. “, smatra stručnjak.
 
Kako i zašto je stvoren ODKB
 
15. maja 1992. godine, ubrzo nakon raspada Sovjetskog Saveza, šest postsovjetskih republika - Armenija, Kazahstan, Kirgistan, Rusija, Tadžikistan i Uzbekistan - potpisale su u Taškentu Ugovor o kolektivnoj sigurnosti. Sljedeće godine sporazumu su pristupile Azerbejdžan, Gruzija i Bjelorusija.
Formiranje vojno-političkog bloka na teritoriji zemalja koje su donedavno bile jedinstvena država sa jedinstvenom vojskom činilo se prirodnom potrebom da se nadoknade dezintegracioni procesi koji su jačali.  U početku, ODKB je stvoren kao moguća alternativa NATO-u, ali teško kao njegov analog - već tada su bile evidentne brojne nesuglasice koje su se akumulirale tokom sovjetskog perioda i pojačale raspadom države.
Prije svega, formiranje punopravnog vojnog udruženja ometali su neriješeni teritorijalni sporovi njegovih članica i želja najjače članice saveza - Rusije - da proširi svoje sfere uticaja, posebno vojnim sredstvima.
Za pet godina Uzbekistan, Gruzija i Azerbejdžan napustili su ODKB (Uzbekistan je odlučio da se vrati 2006, ali se predomislio 2012. i ponovo napustio organizaciju).
Trenutno Armenija, Bjelorusija, Kazahstan, Kirgistan, Rusija i Tadžikistan ostaju članice ODKB-a.
 
Morate platiti za "velikodušnost" Moskve
 
Posmatrači često nazivaju ODKB amorfnom organizacijom. Tokom čitavog svog postojanja koristila je vojni kontingent samo jednom - u januaru 2022. godine poslala je mirovne snage u Kazahstan, gdje su izbili masovni protesti koji su prerasli u nerede. Predsjednik Kazahstana Kasim-Džomart Tokajev sumnjao je u lojalnost svojih sigurnosnih snaga i opravdao zahtjev za mirovnim snagama navodnim prilivom 20.000 stranih terorista. Nije bilo uvjerljivih dokaza za to. Ali Putin je podržao Tokajeva.
„Trupe ODKB-a u gradovima Kazahstana postale su simboličan pokazatelj punog uticaja i kontrole Rusije nad političkim režimom u Nur-Sultanu, koji ide u prilog Moskvi“, kaže Erika Marat, profesor na Univerzitetu Nacionalna odbrana u Washingtonu.
Susjedni Kirgistan se tri puta obraćao ODKB-u za pomoć - 1999., tokom događaja u Batkenu, kada su naoružani islamisti iz Afganistana i Tadžikistana izvršili invaziju na zemlju, 2010. godine, kada se dogodio krvavi međuetnički sukob u Ošu i Batkenu i 2021. , tokom još jednog, ali posebno oštrog, oružanog sukoba na tadžikistansko-kirgistanskoj granici. I sva tri puta je odbijen.
Da li je neophodna organizacija Ugovora o kolektivnoj sigurnosti Kirgistana? - sve češće se pitaju kirgijski političari i javne ličnosti.
Mnogi stručnjaci ističu da se ODKB pretvorio u rusko oruđe za održavanje vojnog uticaja i podsjećaju da se "velikodušnost" Moskve mora platiti. Kao primjer često se navodi situacija u Bjelorusiji: njenom lideru Aleksandru Lukašenku Kremlj je pomogao da zadrži vlast 2020. godine pa sada ispunjava sve želje Vladimira Putina.
Osim Lukašenka, niko od lidera zemalja članica ODKB-a nije podržao rusku invaziju na Ukrajinu, a to je razbjesnilo ruske pristalice rata – oni tu organizaciju nazivaju paravanom, pod kojim saveznici „sarađuju sa neprijateljima Rusije."
"Zar nije vrijeme da konačno razbijemo ovu komediju zvanu ODKB? Nije li prekasno?" - piše autor portala topwar.ru.
 
Međunarodna reputacija Rusije nakon napada na Ukrajinu je takva da mnoge članice ODKB nisu protiv distanciranja od Moskve. Ali da li će svi uspjeti pronaći nove saveznike, veliko je pitanje.