Konfrontacija Rusije sa Zapadom će biti dugotrajna

Projekat FOI Rusija i Evroazija (RUFS) ima dugu istoriju proučavanja vojnih sposobnosti Rusije, kao i dešavanja ne samo u politici, ekonomiji i društvu zemlje, već i u njenom neposrednom susjedstvu. Stručnjaci RUFS-a sada su napisali dokument pod naslovom “Rat Rusije protiv Ukrajine i Zapada: Prva godina”.

„Iz dugoročne perspektive, produženi rat Rusije protiv Ukrajine je prekretnica za globalnu sigurnost. Ovaj osvrt je pokušaj da se identificiraju najvažnije političke, ekonomske i vojne posljedice produženog rata. Fokus je na posljedicama po Rusiju, njene susjede i međunarodnu sigurnost”, kaže Maria Engqvist, analitičarka FOI-ja i jedna od urednica dokumenta.

Stručnjaci koji su dali doprinos izradi dokumenta daju tri glavna zapažanja. Prvi je da politički razvoj Ukrajine nije razlog za pokušaj ruske invazije na ovu zemlju.

„To ima više veze sa percepcijom ruskog političkog rukovodstva o Rusiji kao velikoj sili. Drugo zapažanje je da postoji rizik od eskalacije rata. Do sada se rat vodio pod pretpostavkom da se nuklearno oružje ne smije koristiti i da treba izbjeći direktnu konfrontaciju između NATO-a i Rusije. Ako se ove premise dovedu u pitanje, povećava se rizik od eskalacije rata. Konačno, bez obzira na to kako se razvija rat u Ukrajini, konfrontacija Rusije sa Zapadom će se produžiti”, kaže Emil Wannheden, analitičar FOI-ja i drugi urednik dokumenta.

Rusija priprema dugotrajnu konfrontaciju sa Zapadom

Procjenjuje se da je tokom prve godine rata ubijeno ili ranjeno između 50.000 i 100.000 ruskih vojnika. Došlo je do velikih gubitaka u materijalnim sredstvima i ruska odbrambena industrija mora se fokusirati na proizvodnju municije. Međutim, to nije ništa zbog čega rusko rukovodstvo čak i razmišlja o okončanju rata.

„Ukoliko se ne dogodi nešto veoma radikalno, rusko rukovodstvo, sa ili bez Putina, nastavit će konfrontaciju sa Zapadom, na kraju vojnim sredstvima, kao što smo vidjeli u Ukrajini. Rusija sebe vidi kao supersilu sa posebnim pravima i sferom uticaja o kojoj sama odlučuje“, kaže Maria Engqvist.

Ona dodaje da ruski lideri ističu da je rat usmjeren na Zapad, za koji vjeruju da želi slomiti Rusiju, kao naciju. Ali tvrdnjom da je rat usmjeren protiv zapadnih ideala i uticaja, oni ne uspijevaju artikulirati ono što bi se moglo smatrati pobjedom.

Ekonomija je oštećena ratom i stalnim sankcijama.

 

„Ali Rusija nije suočena s ekonomskim kolapsom, niti je u ratnoj ekonomiji, čak i ako se kreće u tom smjeru. Umjesto toga, radi se o pokušaju suočavanja sa posljedicama sankcija i održavanju ravnoteže budžeta. Neophodan prihod osigurava se kako redovnom trgovinom uglavnom sa Kinom, tako i činjenicom da mnoge zemlje još uvijek kupuju rusku naftu i plin. Činjenica da životni standard običnih građana opada nije nešto što utiče na finansiranje rata”, kaže Emil Vanheden.  

Direktan sukob između NATO-a i Rusije imao bi velike posljedice

Prema dokumentu, trenutno ništa ne ukazuje na to da Rusija planira upotrijebiti nuklearno oružje ili napasti bilo koju drugu zemlju. Ali to bi se moglo promijeniti.

„Sve dok traje rat, čini se da Rusija može izdržati jednu po jednu veliku kopnenu operaciju. Međutim, ruske nuklearne snage su netaknute, kao i veliki dijelovi mornarice i zračnih snaga. Kako su ruske kopnene snage ozbiljno poražene, važnost nuklearnog oružja raste”, kaže Maria Engqvist.

Ruski susjedi traže nove saveznike

Nakon pada Sovjetskog Saveza, Rusija je imala veliki uticaj na većinu bivših sovjetskih republika. Bjelorusija je danas saveznik Rusije. Međutim, zemlje kao što su Kazahstan, Moldavija i Turkmenistan počinju preispitivati svoje odnose sa Rusijom.

“Oni su počeli gledati prema Evropskoj uniji ili zemljama poput Kine, Irana i Turske. Do kakvih dugoročnih posljedica to može dovesti ostaje da se vidi”, kaže Emil Wannheden.