03.10.2024.

Kome i zašto je Putin odlučio podijeliti krimsku zemlju

Počela je nova faza preraspodjele zemljišta na Krimu koji je okupirala Rusiju, sa ciljem promjene demografske situacije na poluostrvu.  
Ne radi se samo o broju stanovnika, već i o njegovom "kvalitetu". Suština je davanje zemlje učesnicima rata u Ukrajini. Štaviše, aplikant može biti stanovnik bilo koje ruske regije. Paralelno sa tim, nastavlja se proces "konfiskacije" nekretnina koje pripadaju građanima Ukrajine. Važno je napomenuti da je Aksjonov već u ljeto 2024. godine naglasio da „krimsku zemlju treba dodijeliti Krimljanima“. U augustu su se stvari dramatično promijenile, a za to postoji nekoliko razloga. Pokušat ću se zadržati na nekima od njih.
Pozadina ili politika zamjene stanovništva
Od kraja 2014. godine Ruska Federacija je započela proces zamjene stanovništva poluostrva. Radilo se o pokretanju nekoliko federalnih programa. Među tim programima se mogu istaknutii:
1. Izgradnja službenih stanova za vojnike koji se prebacuju na poluostrvo.
2. Program "vojne hipoteke", krediti po preferencijalnim stopama, koji su vojnicima omogućavali da sami grade svoje stambene jedinice. Kasnije je proširen i na sekundarno tržište (to se dogodilo na Krimu 2017. godine), a 2019. godine su promijenjeni kriteriji za učešće, čime je značajno proširena lista kategorija građana koji mogu podnijeti zahtjev za kreditnu liniju.
3. Program za preseljenje vojnih penzionera (djelimično vojna hipoteka, ali obično isplate Ministarstva odbrane), u koji je Krim već bio uključen 2015. godine.
4. Program preseljenja građana iz krajeva krajnjeg sjevera. To se prvenstveno odnosilo na penzionere. Od 2014. do 2017. godine, kada je trebalo "ispraviti" demografsku sliku na poluostrvu, ovaj državni program je radio prilično aktivno. Od 2019. do 2022. godine praktično je stao (na Krimu).
5. Plaćanje "naknada za podizanje" mladim stručnjacima koji se presele na Krim. Radilo se prije svega o nastavnicima, ljekarima, menadžerima.
Sve ovo zajedno omogućilo je da se već prema rezultatima popisa 2016. pokaže rast stanovništva na poluostrvu u odnosu na početak 2014. godine. Odnosno, ne samo da su nadoknađeni gubici od migracije ukrajinskih građana koji nisu željeli ostati pod okupacijom, već je demonstriran rast. U stvarnosti se radilo o staroj imperijalnoj politici zamjene stanovništva. Sa jedne strane se radilo na "istiskivanju" nelojalnih stanovnika, a sa druge, dovođenju onih kojima je novo mjesto života postalo "poklon sudbine". Ili, u našoj stvarnosti, "poklon od Putina". Do 2018. godine bilo je moguće govoriti o zamjeni najmanje 15 do 17 posto stanovništva Krima. Štaviše, većina onih koji su stigli doživjeli su preseljenje kao naglo poboljšanje kvaliteta svog života. S obzirom na to da su značajan dio onih koji su se doselili vojni penzioneri, Kremlj je stvorio uslove za izuzetno aktivan otpor povratku poluostrva Ukrajini. Istovremeno, vlada opća atmosfera "pritiska" na proukrajinska osećanja lokalnog stanovništva.
Politika, uostalom, nije nova - dovoljno je spomenuti "vojne gradove" i dodjelu stanova "penzionerima", koje je SSSR aktivno gradio u zapadnoj Ukrajini, zapadnoj Bjelorusiji i baltičkim državama.
Ali svaki zamjenski program ima svoja ograničenja. Izuzetno brz dolazak "novih stanovnika" može izazvati otpor onih koji su na tom području živjeli prije dolaska imperije (čak i ako su to čekali). Dakle, takva politika ima talasasti karakter. Nakon prvog talasa, pauza. Zatim, nekoliko godina kasnije, drugi talas. Ista stvar se desila i na Krimu. Pauza je počela 2020. godine. Kremlj i lokalne vlasti su efektivno iskoristile temu pandemije. Zapravo (sa izuzetkom menadžera) napravljena je pauza. Finansiranje iz federalnog budžeta bilo je ograničeno na određene kategorije službenika FSB-a, Ministarstva unutrašnjih poslova, istražnog odbora i rukovodilaca. Za krimske "vlasti" ovakva situacija je percipirana pozitivno. Sa jedne strane, čak i ako se radilo o oduzetim nepokretnostima, njena realizacija je vršena "za pravi novac". S druge strane, za lokalno stanovništvo počela je politička predstava o "zaštiti Krim i stanovnike Krima od priliva stranaca".
Rat, zemlja i demografija
Od 2023. godine na Krimu se počelo pričati o dodjeli zemljišta "učesnicima SVO-a". Što je, sa jedne strane, ponovilo politiku niza drugih subjekata Federacije, a sa druge strane, s obzirom na cijenu zemljišta, omogućilo uštedu na plaćanju "naknada za podizanje". Riječ je o novcu koji (posebno 2024. godine) lokalni budžeti isplaćuju građanima koji su potpisali ugovor sa Ministarstvom odbrane Ruske Federacije. Na Krimu je bilo malo vlastitog novca (sjećamo se "nema novca, ali se drži"), a isplate od dva miliona ruskih rubalja na Kubanu primorale su lokalne potencijalne "izvođače" da Aksjonovu i njegovoj pratnji postavljaju neprijatna pitanja. Izlaz je pronađen u dodjeli zemljišnih parcela, posebno u blizini mora. Tako su, naprimjer, u maju 2024. godine lokalni mediji izvještavali o dodjeli zemljišta za parcele za više od 600 učesnika rusko-ukrajinskog rata. Važan detalj: zemljište je raspoređeno u naselju Stormove na zapadnoj obali Krima. Istovremeno, posebno je naglašeno da za takve nekretnine mogu aplicirati samo stanovnici poluostrva.
Ali dogodilo se - umiješali su se demografski zakoni. Ako ste prije 10 godina aktivno finansirali preseljenje penzionera, logično je očekivati da će ova kategorija ljudi prije ili kasnije početi umirati. Odnosno, statistika je počela bilježiti kolosalan porast smrtnosti na poluostrvu. Gdje su se "ispravno krimskim penzionerima" poginulim u ratu pridružili i nedavni doseljenici. To se preklapalo sa smanjenjem broja brakova i nataliteta (što je logično za poluostrvu pogođenom ratom). Kao rezultat toga, Krimstat je izvijestio da se u sedam mjeseci 2024. godine stanovništvo Krima smanjilo za 7.600 ljudi. Istovremeno, rođeno je samo 8.927 djece, a umrlo je 16.500 ljudi. A što se tiče starosne strukture (prema podacima Rosstata, od januara 2022. godine na Krimu je bilo skoro 0,5 miliona ljudi starijih od radnog doba ili 25,5 posto stanovništva. Poređenja radi, prosječna ruska brojka je 23 posto, a na Krimu i u Sevastopolju značajno iskrivljavanje podataka na štetu vojnog osoblja (posebno regruta), odnosno, stvarne strukture (stalni stanovnici) je još gore.
Neophodna je nova korekcija strukture stanovništva. Odnosno, novi talas migracija.
I tu se nameće još jedan faktor — potreba za povećanjem obima regrutacije za učešće u ratu. Istovremeno, mnogi regioni su već dostigli "plafon" plaćanja "podizanja". Tako je, naprimjer, u Stavropoljskom kraju zabilježen odliv poljiprivrednih radnika za mehanizaciju. Išli su kao tankeri. Shvativši da se mogu ubiti, ali dobiju samo "podignuće" više nego što su zaradili za nekoliko godina. Uporedite - srednja plata u Stavropolju na početku 2024. bila je 23.600 rubalja, plata plaćenika za ugovor sa
Ministarstvom odbrane Ruske Federacije – 1,6 miliona rubalja (+100... 400.000 od vlasti njihovog naselja). Odnosno, osoba dobija petogodišnju plaću za potpisivanje ugovora.  
Izlaz je raspodjela "skupe i poželjne" krimske zemlje. Dobivanje parcele "uz more" je atraktivna perspektiva za stanovnika udaljene ruske regije.
Ali postojala je Aksjonova politika "zaštite Krimljana". Bilo je, ali se završilo. Već u augustu 2024. zamjenica šefa “Vijeća ministara" Krima, Hanna Anjukhina, rekla je novinarima da ljudi koji su potpisali ugovor sa Ministarstvom odbrane Ruske Federacije mogu podnijeti zahtjev za parcele na Krimu, bez obzira na mjesto gdje im je prebivalište. Relevantne norme "zakona" na poluostrvu su odmah promijenjene. Aksjonov je nešto kasnije potvrdio ovu informaciju. A već krajem septembra takva mogućnost je najavljena kao specifičnost politike "lokalne samouprave".
I ovdje se vrijedi zadržati na zanimljivom aspektu. Već početkom 2024. godine zemljište na Krimu je dodijeljeno onima koji su već prošli "SVO". Odnosno, borio se određeno vrijeme. Sada se krimska zemlja daje kao dio "uzdizanja", zamjenjujući gotovinsko plaćanje. Naravno, ne za svakoga, već za vrijedne specijaliste, čiji nedostatak osjeća ruska vojska. Ali na skali Krima, to može biti oko 20.000 do 30.000 ljudi godišnje. Što je veoma, veoma mnogo.
Tako Kremlj, sa jedne strane, štedi novac, sa druge strane nastavlja politiku zamjene stanovništva na Krimu, stimulirajući preseljenje najneprijateljskije raspoloženih prema Ukrajini.
S obzirom na to da je krimska zemlja ograničena, postoji velika vjerovatnoća da će se slična politika pokrenuti u okupiranim dijelovima Zaporoške i Hersonske oblasti. Osim dobijanja grupa lojalnog stanovništva u ovim regionima, Kremlj stvara dodatne poluge za održavanje kontrole (ili destabilizaciju situacije) u slučaju da je neophodno napustiti ove teritorije.