Koliko je loše kinesko špijuniranje u Istočnoj Evropi?
Nedavni porast otkrivenih špijunskih aktivnosti povezanih sa Kinom širom Evrope pojačao je zabrinutost u vezi s aktivnostima Pekinga i njegovim uticajem na evropsku sigurnost. Samo u aprilu, njemačke vlasti došle su na naslovne strane uhapsivši jednog pomoćnika iz Evropskog parlamenta zbog ozbiljnih optužbi za špijunažu, zbog navodnog prosljeđivanja osjetljivih informacija kineskoj obavještajnoj službi, a u odvojenom slučaju, tri osobe u Njemačkoj su privedene zbog navodnog transfera vojne tehnologije u Kinu.
Dodajući još jedan nivo ovim tenzijama koje se razvijaju, nedavno putovanje kineskog predsjednika Xi Jinpinga u Evropu, posebno njegovo zaustavljanje u Francuskoj gdje je proslavio 60. godišnjicu diplomatskih odnosa između Kine i Francuske, Mađarske i Srbije, bilo je u sjenci značajnih trgovinskih sporova.
Tokom njegove posjete, razgovori nisu bili samo ceremonijalni, već i intenzivno strateški, s fokusom na trgovinska pitanja koja su postala sporna tačka između Pekinga i Brisela.
Evropska unija, odbacivši svoju prijašnju naivnost, pokrenula je antidampinške istrage usmjerene na kineski izvoz poput električnih automobila i solarnih panela, sa ciljem da zaštiti svoje tržište od nepravedno subvencioniranih proizvoda.
Ovaj razvoj događaja se dešava u pozadini rastućeg opreza u Centralnoj i Istočnoj Evropi (CEE) u vezi sa namjerama Kine.
Nedavni GLOBSEC-ov izvještaj o trendovima naglašava promjenu u percepciji javnosti u cijelom regionu, uz sve veći broj ljudi koji Kinu prepoznaju kao sigurnosnu prijetnju.
Iako je percepcija i dalje znatno niža u poređenju sa zabrinutošću oko Rusije, produbljivanje saveza između Kine i Rusije, posebno nakon invazije Rusije na Ukrajinu, pojačalo je osjećaj hitnosti za rješavanje ovih prijetnji.
Zemlje poput Češke i Litvanije su glasno izrazile svoju zabrinutost, a većina sada Kinu gleda kao značajnu sigurnosnu prijetnju. Češka republika je službeno označila Kinu kao sigurnosnu prijetnju uz Rusiju u svojim strateškim dokumentima i uspostavila je snažnije kontakte sa Tajvanom posljednjih godina, što je dovelo do toga da Kina prijeti predsjedniku češkog Senata.
Litvanija je, također, imala iskustvo iz prve ruke sa kineskom ekonomskom prisilom nakon što je unaprijedila svoje diplomatske veze sa Tajvanom. Kao odmazdu, Kina je uvela de facto trgovinski embargo Litvaniji i poremetila evropska tržišta zabranom robe koja sadrži litvanske komponente.
Sve u svemu, percepcija Kine kao sigurnosne prijetnje u cijeloj regiji Centralne i Istočne Evrope ostaje relativno niska i iznosi 34 posto, što je znatno manje od percepcije Rusije. Ova neslaganja naglašava potencijalni jaz u javnoj svijesti i razumijevanju složenosti kineske vanjske politike i špijunskih aktivnosti. Kako Kina nastavlja širiti svoj ekonomski, politički i vojni uticaj, čini se da su njene strategije fokusirane ne samo na neposredne dobitke već i na dugoročne promjene u globalnom poretku.
Ovaj pristup uključuje operacije uticaja koje imaju za cilj preoblikovanje političkog ambijenta, iskorištavanje ekonomskih zavisnosti i podsticanje strateških zavisnosti.
Ipak, postoje zemlje u regionu koje aktivno traže dublje ekonomske odnose sa Kinom. U Mađarskoj vlada godinama podržava i promovira kineske investicije, što se ogleda i u tome što je 34 posto ispitanika u Mađarskoj odabralo Kinu kao drugog najvažnijeg strateškog partnera za zemlju, navodi se u izvještaju GLOBSEC-a.
Novoizabrana vlada u Slovačkoj, također, je najavila planove za produbljivanje odnosa sa Kinom i traženje kineskog finansiranja za projekte lokalnog javno-privatnog partnerstva (JPP).
Centralna i Istočna Evropa, kao i ostatak Evrope, nalazi se na raskrsnici, jer treba da uravnoteži ekonomske interese sa nacionalnom i regionalnom sigurnošću. Različite percepcije kineske prijetnje u različitim državama članicama naglašavaju potrebu za koordiniranom i sveobuhvatnijom strategijom koja se bavi i otvorenim i suptilnim dimenzijama kineskog uticaja.
Zemlje Centralne i Istočne Evrope i međunarodne zainteresirane strane moraju nastaviti sa podizanjem svijesti i usvojiti zajedničke mjere politike protiv kineskog zloćudnog uticaja. Dok bi geografska udaljenost mogla doprinijeti smanjenju percepcije prijetnji, razmjena informacija o aktivnostima Pekinga u regionu je ključna.
ZAKLJUČAK
Dok se širom Evrope pale alarmi o šijunskim i drugim negativnim aktivnostima Kine, u većini država Zapadnog Balkana ova pitanja se gotovo uopće ne postavljaju. Iako postoje brojni novinarski tekstovi u kojima se upozorava kako Kina koristi ekonomske, kulturne, obrazovne i druge veze za širenje svoga uticaja, kineske sumnjive aktivnosti na Zapadnom Balkanu ne rezultiraju ozbiljnijim i opsežnijim istraživanjima.
Veliki broj analitičara iz EU, recimo, upozorava da Evropska unija kasni sa strategijom “de-rizika” (smanjenje ovisnosti od Kine), u državama Zapadnog Balkana niko i ne govori o potrebi diverzifikacije lanaca snabdijevanja, iako sve zemlje Zapadnog Balkana bilježe značajan procenat uvoza iz Kine (koji je redovno daleko veći od izvoza iz zemalja Zapadnog Balkana u Kinu).
Također, u zemljama Zapadnog Balkana se bilježi značajno prisustvo kineskih državnih medija koji šire prokinesku propagandu i stavove koji se ne preispituju. Značajan je uticaj Kine i u obrazovnom sistemu, oblasti kulture itd. O špijuniranju Kine na Zapadnom Balkanu nema informacija, osim da u gotovo svim zemljama koristi kineska oprema, što se smatra sigurnosnom prijetnjom, ali je malo informacija o tome šta države pojedinačno poduzimaju kako bi spriječile ovu sigurnosnu prijetnju.