Ko je slijedeći? Rizik je živjeti pored Putina
Saune za liniju fronta... Ovo nije prvi slogan prikupljanja sredstava koji biste očekivali da čujete u vezi sa ratom u Ukrajini. Možete razumjeti da Kijev traži od saveznika rakete dugog dometa i borbene avione F-16. Ali saune?
Ipak, zahtje za saune je ono što je ukrajinska vojska radila, kaže Ilmar Raag, estonski filmski reditelj i humanitarni radnik koji je često putovao u Ukrajinu.
Raag sada pravi pokretne saune koje se finansiraju od strane javnosti, dizajnirane da služe stotinama ukrajinskih vojnika. Dolaze u kompletu sa tuševima i mašinama za pranje vojnih uniformi i pažljivo su kamuflirane kako bi bile sigurne od ruske vatre.
Ako tražite saunu po mjeri, ima smisla pitati Estonca. Kultura sauna je vrlo prisutna u toj zemlji u zemlji. I to jednako govori o higijeni i podizanju morala, koliko i o peći u prohladnim zimskim noćima.
Estonski vojnici rijetko putuju bez mobilne saune - uključujući i nedavne misije u afganistanskoj pustinji i Libanu. To je vojna tradicija koja je započela prije skoro 100 godina tokom borbe Estonije protiv boljševika, kada je nacionalna željeznica postavila voz sa saunom blizu fronta, tako da su se trupe mogle kupati i dezinficirati nakon sedmica u rovovima.
Raag kaže da je čuo da se ukrajinski vojnici danima ili čak sedmicama ne peru ili ne skidaju čizme, što objašnjava zašto je komandant fronta u blizini Bahmuta rekao - na Facetimeu - da su estonske saune dar sa neba.
Mnogi ljudi koji žive u zemljama EU i NATO-a u blizini Vladimira Putina rade sve više da pomognu Ukrajini.
Estonija i njeni baltički susjedi, Latvija i Litvanija, bili su okupirani od strane Sovjetskog Saveza decenijama, odmah nakon Drugog svjetskog rata. Kažu da osjećaju bol Ukrajine zbog invazije Moskve.
Oni su dali ili obećali više kratkoročne pomoći u odnosu na veličinu njihove ekonomije nego bilo koje druge države, uključujući SAD i Veliku Britaniju, a samo je Norveška dala više pomoći, kada se u obzir uzmu dugoročne obaveze, prema najnovijim podacima njemačkog Kiel Instituta, koji prati sve priloge koji su poslani u Ukrajinu od početka rata.
Gediminas Ivanauskas, litvanski nacionalni šampion u "driftingu" (motosportu koji uključuje prekomjerno upravljanje i proklizavanje pri najvećoj brzini) odvezao se pravo u Ukrajinu kako bi pomogao u evakuaciji civila od prvog dana ruske invazije.
Oči mu se pune suzama kada priča o patnji tamo. Njegova želja da pomogne, njegova frustracija često sporim tempom međunarodne pomoći i njegova stručnost u svemu što je motorizirano, doveli su ga do toga da prikupi desetke vozila na koje stavlja oklope u maloj iznajmljenoj garaži u ruralnoj Litvaniji. Neke je pomno opremao da djeluju kao sanitetska vozila sa pogonom na sva četiri točka za ukrajinsku vojsku.
Ali Mindaugas Lietuvninkas, dobrovoljac snajperist ukrajinske međunarodne brigade, ima druge motive da pomogne u ratnim naporima.
Ponosni Litvanac, vjeruje da borbom u Ukrajini štiti vlastitu zemlju.
"Moramo zaustaviti [Rusiju] sada. U Ukrajini," rekao mi je žestoko dok je pakovao kofere za još jednu turneju na liniji fronta.
Lietuvninkas smatra da bi Baltik mogao biti slijedeći, ako Vladimir Putin na kraju bude uspješan u ratu protiv Kijeva.
Litvanija je jedan od brojnih ruskih susjeda u zapadnom vojnom savezu, NATO-u. Svi su glasno, dugo upozoravali na ekspanzionističke planove Kremlja i namjere Vladimira Putina da oslabi i destabilizira Zapad. Godinama su ih saveznici tretirali kao paranoične. Ne više.
Ruska invazija na Ukrajinu dala je Alijansi NATO novi osjećaj svrhe: novo pojačano prisustvo u savezničkim državama bliskim Rusiji i zagriženim, novim članicama - na Putinovom pragu.
Finska ima ogromnu 1.300 kilometara dugu kopnenu granicu sa Rusijom. Uvek se odbijala pridružiti NATO-u iz straha da će se suprotstaviti velikom medvjedu u susjedstvu. Ali Finci su potpuno promijenili mišljenje kada su vidjeli ruske trupe kako marširaju u suverenu Ukrajinu. To je seizmička promjena za zemlju, koja se, zajedno sa baltičkom silom Švedskom, prijavila za pridruživanje Alijansi ubrzo nakon početka rata.
Ovo je bio ogroman autogol Moskve.
Došlo je i do značajnog porasta broja Finaca koji su se prijavili za obuku za rukovanje oružjem. Vojna služba je obavezna za mladiće i oni tada ostaju doživotni rezervisti. Kažu ljudi, velika sjenka koju je njen ruski komšija bacao na Finsku sada se osjeća još više.
Rat je jako uticao na finske kompanije. Ruski turizam je ovdje vrijedio 630 miliona dolara godišnje sve do početka rata. Ali kao i većina zemalja EU koje graniče sa Rusijom ili njenim velikim saveznikom, Bjelorusijom, Finska je suspendovala vize za ruske državljane.
U snijegom prekrivenoj Laponiji, vlasnik skijališta Ville Aho je u njegovoj kućici s pogledom na ruske planine. Kaže da je kroz poznanstva stekao velika prijateljstva sa ruskim posjetiocima tokom godina - ali sada ih ne želi nazad. On kaže da želi da obični Rusi, posebno oni koji žive van svoje zemlje, mnogo glasnije govore protiv rata.
Vidno dirnut kada razgovara o Ukrajini insistira na tome da niko od nas ne može sebi priuštiti da postane neangažovan ili nezainteresovan dok se rat krvavo produžava.
"Ne mogu ni razmišljati o završnici ako Rusija pobijedi, a Putin ojača svoju moć. Ko je sljedeći? Finska, Poljska, Estonija, Litvanija? On se neće dobrovoljno zaustaviti u Ukrajini. Ali sve ovo mora stati u Ukrajini."
Ruski predsjednik ne podržava samo konvencionalno ratovanje. Za cyber napade ili kampanje dezinformacija protiv Zapada često se okrivljuje Moskva. Ali vojni napad na bilo koju od zemalja koje je Aho spomenuo bila bi veliko kockanje za Vladimira Putina.
Sve ostale članice NATO, uključujući nuklearne sile SAD, Veliku Britaniju i Francusku, mogle bi im priskočiti u pomoć. Ali ne postoji nikakva željezna garancija za ovo - na kraju bi svaka zemlja odlučila kako će odgovoriti.
I to ostavlja zemlje koje graniče sa Rusijom, koje, kao i Latvija, imaju veliki procenat etničkog ruskog stanovništva, sa osjećajem nervoze.
Drugi po veličini grad Latvije, Daugavpils, nalazi se 25 kilometara od Bjelorusije i 120 kilometara od same Rusije. Osam od 10 ljudi koji tamo žive govori ruski, a ne latvijski. Većina se školovala na ruskom jeziku u Latviji. Oni tradicionalno dobijaju informacije od ruskih TV, radija ili novinskih web stranica.
Odmah se primjeti odsustvo ukrajinskih zastava u gradu. U ostatku zemlje često ih vidite kako lepršaju u znak solidarnosti sa školskih zgrada, gradskih vijećnica i izloga. Iako latvijski Rusi ni na koji način nisu svi pro-Putinovci, ljudi na ulici nisu htjeli razgovarati o ratu. Odbili su odgovoriti na pitanje da li Rusiju vide kao agresora i Ukrajinu kao žrtvu.
Latvija je zabrinuta da bi Vladimir Putin mogao pokušati "spasiti" etničke Ruse ovdje, jer je to bio jedan od izgovora za ruske oružane grupe koje su zauzele dijelove ukrajinske regije Donbas, blizu granice sa Rusijom, još 2014. godine.
U pokušaju da odvoji etničke Ruse od onoga što smatra ruskom propagandom, vlada Latvije je sada zabranila ruske TV kanale. Također je stavljena tačka na školovanje na ruskom jeziku. Preostali spomenici iz sovjetskog doba su srušeni.
Ali Latvija gazi bolno delikatnu liniju. Nove politike imaju za cilj bolju integraciju etničkih Rusa, ali prema kritičarima su pokušaj da se natjeraju građane da dijele poglede vlade okrenute Zapadu. To rizikuje da u potpunosti otuđi mnoge etničke Ruse, upozoravaju - čak i da ih odvede u zagrljaj Vladimiru Putinu.
Ove složenosti i osjetljivosti će vjerovatno potrajati i nakon završetka rata u Ukrajini.
Sve u svemu, na putovanju od 1.500 milja smo upoznali ljude koji žive pored Putina.
Od juga Poljske, do sjevernog vrha Norveške, ono što najviše pogađa je koliko je širok, dubok i ličan uticaj rata u Ukrajini, daleko od linije fronta.
A budućnost uopće nije jasna.
Toliko će zavisiti od toga kako će se ovaj sukob završiti. Ali nakon toga, kakav bi odnos mogli ili bismo trebali imati sa Rusijom? Šta je sa saradnjom i povjerenjem?
Ovo nisu samo pitanja za zemlje koje su posjećene, a koje dijele granicu i toliko historije sa Rusijom. To je nešto o čemu cijela Evropa i svaki saveznik Ukrajine treba razmišljati. Vrlo pažljivo.