Kineski Wagner? Peking osniva privatnu sigurnosnu kompaniju u Mjanmaru – Analiza

Kao ključni dio kineske inicijative Pojas i put (BRI), CMEC se sastoji od autoputeva, željeznica, cjevovoda i ekonomskih zona koje povezuju kinesku provinciju Kunming s dubokomorskom lukom Kyaukpyu u državi Rakhine u Mijanmaru. Ekonomski koridor je od vitalnog značaja za Peking, pružajući direktan pristup Indijskom okeanu i zaobilazeći strateški ranjivi tjesnac Malaka, kritičnu tačku za snabdijevanje energijom i trgovinu Kine, posebno u slučaju sukoba sa Sjedinjenim Američkim Državama. Ipak, nažalost po Peking, mnogi CMEC projekti prolaze kroz neke od najnestabilnijih zona sukoba u Mijanmaru.

Otkako su prodemokratske opozicione vojske 2021. godine proglasile "narodni odbrambeni rat", kineski projekti, uključujući naftovode i plinovode, sve su ugroženiji. Naime, u januaru 2022. godine lokalne snage narodne odbrane napale su fabriku za preradu nikla Tagaung Taung vrijednu 800 miliona dolara. Nedavno je kineski konzulat u Mandalayu oštećen u bombaškom napadu prošlog mjeseca. Iako nijedna grupa nije preuzela odgovornost, i Snage narodne odbrane i Vlada nacionalnog jedinstva (NUG) osudile su incident.

Najava zajedničke sigurnosne kompanije izazvala je kontroverzu u Mijanmaru, a mnogi su tvrdili da bi se to moglo shvatiti kao kršenje suvereniteta zemlje. Ustav Mijanmara iz 2008. godine zabranjuje raspoređivanje stranih trupa na svom tlu, a čini se da je uokvirivanje ove inicijative kao kineske "kompanije" u zajedničkom poduhvatu strateški potez za odbijanje optužbi za stranu vojnu intervenciju. Strukturirajući kompaniju kao privatnu i djelimično mijanmarsku, Peking može tvrditi da se može poricati na dohvat ruke, distancirajući se od direktnog uključivanja, dok potencijalno usmjerava sigurnosne snage da izvršavaju državne ciljeve vanjske politike.

Raspoređivanje kineske privatne sigurnosne kompanije (PSC) dolazi u kritičnom trenutku u građanskom ratu u Mijanmaru i usred stalne finansijske i vojne podrške hunti, uključujući pošiljke oružja i aviona. Ali iznad svega, motivacija Pekinga za osnivanje zajedničkog ulaganja signalizira opadanje povjerenja u sposobnost hunte da zaštiti kineske investicije i osoblje. Takvu zabrinutost naglašavaju prenapregnute vojne snage hunte, koje su izgubile značajan dio teren ai brojne baze i ispostave zbog prodemokratskih pobunjenika, dodatno narušavajući prisustvo hunte širom Mijanmara.

Krajem oktobra 2024. godine kineske vlasti su navodno stavile Peng Daxun, komandanta Vojske nacionalne demokratske alijanse Mijanmara (MNDAA), u kućni pritvor u Kunmingu, provincija Yunnan, kako bi izvršili pritisak na grupu da se povuče iz Lashija. Zauzimanje Lashija od strane MNDAA u augustu 2024. godine zadalo je veliki udarac mjanmanskoj hunti.

Lashio, strateško čvorište u sjevernoj državi Shan, služi kao kapija za kinesku provinciju Yunnan i središnji Mijanmar duž kinesko-mjanmarskog ekonomskog koridora (CMEC). Njegova kontrola je od vitalnog značaja za osiguranje protoka kineskih investicija i trgovine. Kina često tvrdi da se pridržava svog službenog stava o nemiješanju u suverene poslove drugih nacija, ali razvoj događaja u građanskom ratu u Mijanmaru sugerira aktivno učešće. Pritvaranjem Peng Daxun-a, Peking čini se ulazi tamo gdje smatra da je hunta propala, naglašavajući svoje šire obrazloženje za osnivanje privatne sigurnosne kompanije u Mjanmaru.

Peking već ima brojne privatne sigurnosne kompanije koje djeluju širom svijeta, uključujući četiri u Mijanmaru, u područjima u kojima Kina ima značajne strateške i ekonomske interese. Najveće kineske sigurnosne kompanije uključuju De Wei Security Group Ltd, Hua Xin China Security, Guan An Security Technology, China Overseas Security Group i Frontier Services Group.

 

Ideja kineske sigurnosne kompanije podsjeća na rusku Wagner Group, privatnu vojnu kompaniju (PMC) koja je bila uključena u sukobe širom Afrike, Bliskog istoka i Ukrajine. Wagner funkcionira kao neslužbeni produžetak ruske državne moći, pružajući vojnu obuku, borbenu podršku i osiguravajući strateška sredstva, često pod maskom zaštite ruskih interesa u inostranstvu. Njegove operacije često uključuju direktne borbene uloge, tajne vojne aktivnosti i osiguranje područja bogatih resursima, što ga čini instrumentom geopolitičkog uticaja Moskve.

Nasuprot tome, kineske privatne sigurnosne kompanije prvenstveno se fokusiraju na zaštitu infrastrukturnih projekata, osoblja i investicija povezanih s inicijativom Pojas i put (BRI). Za razliku od Wagnera, ove kompanije izbjegavaju direktne borbene uloge, umjesto toga se specijaliziraju za sigurnost lokacije, upravljanje rizikom i logističku podršku.

Međutim, predložena firma u Mjanmaru bit će zajedničko ulaganje s huntom, uvodeći novu dinamiku. Već je poznato da će ova kompanija omogućiti isporuku oružja hunti. Kao kompanija koja je usklađena sa huntom, može raditi sa manje ograničenja i potencijalno uključivati teško naoružano osoblje, odstupajući od uobičajenih ograničenja nametnutih kineskim PSC. Zajednički aranžman bi, također, mogao značiti da kompanija nije obavezna da se striktno pridržava kineskih propisa, što izaziva zabrinutost da bi mogla preuzeti militariziraniju ulogu od tipičnih kineskih sigurnosnih firmi. U ekstremnom slučaju, postoje spekulacije da bi kineske sigurnosne firme mogle preuzeti aktivnu ulogu u borbi hunte protiv prodemokratskih snaga, slično ulozi koju je ruska Wagner grupa imala u svojim angažmanima u Africi i na Bliskom istoku.

Inače, zajednički pristup privatnih sigurnosnih kompanija pokušava se i u Pakistanu, gdje je niz nedavnih napada na kineske građane i ekonomske interese poljuljao vjeru u sposobnost Islamabada da zaštiti koridor CPEC-a.

U odgovoru na tu objavu, civilna vlada nacionalnog jedinstva Mijanmara (NUG) je ustvrdila da je saradnja s NUG-om i revolucionarnim snagama jedini održiv način za efikasnu zaštitu kineskih investicija i operacija u Mijanmaru. NUG je dalje naglasio svoju posvećenost zaštiti zakonitih investicija i negovanju prijateljskih odnosa sa susjednim zemljama. Ova poruka služi za uvjeravanje Pekinga da će, čak i ako Mijanmar pređe na demokratiju, nastaviti održavati trgovinske odnose sa Kinom.

Ipak, za sada se čini da Peking nije spreman napustiti huntu, a usred teških izgleda na bojnom polju, raspoređivanje kineske privatne sigurnosne kompanije jedini je način da se osigura opstanak hunte. Sa svoje strane, NUG ostaje izolovan, nedostaje mu priznanje od zapadnih sila i direktna linija komunikacije sa Pekingom.  

 

ZAKLJUČAK  

 

Tekst o uspostavljanju kineske sigurnosne firme u Mijanmaru, na osnovu dogovora postignutog sa vladajućom huntom u ovoj azijskoj državi, a pod krinkom zaštite kineskih investicija u ovoj državi, zapravo upućuje na zaključak da Kina (in)direktno podržava huntu koja je na vlasti. Generalno, kineske investicije su najprisutnije u zemljama koje se ne mogu pohvaliti visokim stepenom demokratije, kao i u zemljama u kojima se bilježi visok stepen korupcije i netransparentnog poslovanja.  

Takav slučaj je i u većini zemalja Zapadnog Balkana, u kojima su osnovne karakteristike poslovanja kineskih kompanija upravo sumnja na koruptivne radnje i netransparentnost. Vlade u zemljama Zapadnog Balkana bi trebale više obratiti pažnju na investicije kineskih kompanija na svojoj teritoriji, jer postoji vjerovatnoća, da će ukoliko zaključe da im domaće vlasti ne mogu pružiti adekvatnu (prema mišljenju kineskih investitora) zaštitu, posegnuti za angažiranjem privatnih plaćeničkih kompanija, koje kao i u slučaju Mijanmara mogu značiti direktno kršenje ustava i suverentiteta država Zapadnog Balkana.