Kineski dug Africi: Akt balansiranja između razvoja i zavisnosti

Finansijski angažman Kine s Afrikom značajno se povećao u posljednjih nekoliko decenija, što je čini jednim od najuticajnijih ekonomskih partnera kontinenta. Ovaj odnos, koji karakteriziraju veliki zajmovi i investicije, podstaknuo je razvoj infrastrukture širom Afrike, ali je, također, izazvao intenzivnu debatu o rizicima povezanim sa rastom iznosa duga afričkih zemalja prema Kini. Kritičari upozoravaju na potencijalnu ekonomsku zavisnost i "diplomatiju dužničke zamke", dok zagovornici tvrde da je kinesko finansiranje bilo ključni pokretač modernizacije Afrike.

Do 2020. godine, kineski zajmodavci su činili otprilike 12 posto vanjskog duga Afrike, koji je porastao više od pet puta od 2000. godine, dostigavši 696 milijardi dolara. Između 2000. i 2023. kineske finansijske institucije odobrile su 1.306 kredita, ukupne vrijednosti 182,28 milijardi dolara, za 49 afričkih zemalja i sedam regionalnih organizacija. Ova sredstva su prvenstveno usmjerena na infrastrukturne projekte, uključujući energetiku, transport i telekomunikacije, područja koja su neophodna za ekonomski rast Afrike. Međutim, obim i struktura ovih zajmova izazvali su zabrinutost u pogledu njihove održivosti, posebno zato jer se neke zemlje bore da ispune obavezu otplate duga.

Opseg kineskog kreditiranja u Africi

Kinesko kreditiranje u Africi uglavnom je povezano sa projektima, sa fokusom na sektore koji su ključni za ekonomski rast:

• Energetski sektor – 62,72 milijarde dolara

• Sektor transporta – 52,65 milijardi dolara

• Informaciona i komunikaciona tehnologija – 15,67 milijardi dolara

• Finansije i drugi sektori – 11,98 milijardi dolara

Ovi krediti su doprinijeli izgradnji puteva, mostova, željeznica i elektrana, značajno poboljšavajući povezanost i pristup energiji širom kontinenta. Zemlje kao što su Kenija, Etiopija i Nigerija imale su značajne koristi od velikih investicija u infrastrukturu, koje su pomogle stimulaciji ekonomskog razvoja.

Međutim, iako su ovi projekti nesumnjivo unaprijedili afričku infrastrukturu, i dalje postoji zabrinutost zbog financijskog tereta koji je nametnut državama koje se zadužuju. U nekim slučajevima, visoki troškovi otplate kredita, u kombinaciji sa ograničenim generiranjem prihoda od finansiranih projekata, doveli su do rasta dugova.

Distribucija duga i zabrinutost za održivost

Nivo duga koji afrički zajmoprimci duguju Kini značajno varira među afričkim zemljama. Neke zemlje su postale jako zavisne od kineskih zajmova, što je izazvalo zabrinutost za dugoročnu ekonomsku održivost:

• Džibuti – 57 posto ukupnog vanjskog državnog duga duguje Kini

• Angola – 49 posto

• Demokratska Republika Kongo – 45 posto

Ove brojke su podstaknule zabrinutost da bi se neke afričke zemlje mogle boriti da ispune svoje dužničke obaveze, što će dovesti do finansijske nestabilnosti. Koncept "diplomatije dužničke zamke" je predmet brojnih rasrpava, a kritičari tvrde da Kina može koristiti dug kao polugu za preuzimanje kontrole nad strateškom imovinom. Međutim, postoje ograničeni dokazi koji ukazuju na to da je Kina zaplijenila imovinu u Africi zbog neispunjenja obaveza kada je u pitanju vraćanje kredita. Umjesto toga, kineski zajmodavci često pokazuju fleksibilnost restrukturiranjem zajmova kada se zemlje suočavaju sa poteškoćama u otplati.  

Promjenjivi trendovi u kineskom kreditiranju

Posljednjih godina kinesko kreditiranje Afrike znatno je usporilo. Kina je 2023. odobrila 4,61 milijardu dolara zajmova za osam afričkih zemalja i dvije regionalne finansijske institucije. Ovo je označilo prvo povećanje godišnjih kreditnih obaveza od 2016. godine, ali ukupni krediti i dalje su znatno niži u odnosu na rane 2010-e.

Nekoliko faktora je doprinijelo ovom padu:

1. Kineski domaći ekonomski izazovi – Sporiji ekonomski rast i rastući nivoi duga unutar Kine učinili su kineske kreditore i samu Kinu opreznijom u odobravanju velikih kredita u inostranstvu.

2. Promena u strategiji ulaganja – Kina se sve više fokusira na održivije i obostrano korisne investicije, a ne projekte koji se finansiraju isključivo zaduživanjem.

3. Rastuća kritika i geopolitički pritisak – Međunarodna zajednica, posebno zapadne zemlje, povećala je kontrolu nad kineskom praksom pozajmljivanja u Africi, što je navelo Kinu da preispita svoj pristup.

Na samitu Foruma o kinesko-afričkoj saradnji (FOCAC) u septembru 2024. godini, predsjednik Xi Jinping je obećao 360 milijardi juana (50,7 milijardi dolara) finansijske podrške u naredne tri godine. Ovaj paket uključuje kombinaciju zajmova, pomoći i korporativnih investicija, sa naglaskom na trgovinu, poljoprivredu i sigurnost. Značajno je da nije postojala čvrsta posvećenost otplati duga, što je signaliziralo oprezniji pristup budućem kreditiranju.

Studije slučaja: Etiopija i Kenija

Etiopija: dilema o održivosti duga

Etiopija predstavlja jedan od najsloženijih slučajeva kineskog kreditiranja u Africi. Iako je zemlja doživjela značajan ekonomski rast, posebno u izvozu zlata i kafe, teret duga ostaje visok. Međunarodni monetarni fond (MMF) smatra dug Etiopije neodrživim i pozvao je na dalje smanjenje duga. Međutim, vlasnici obveznica tvrde da se finansijska pozicija Etiopije poboljšala, a MMF možda precjenjuje potrebu za restrukturiranjem duga.

Etiopija trenutno duguje oko 30 milijardi dolara raznim kreditorima, uključujući Kinu. Iako je kinesko kreditiranje pomoglo u finansiranju velikih infrastrukturnih projekata, kao što su brane hidroelektrana i putevi, i dalje postoji zabrinutost oko sposobnosti zemlje da ispuni svoje obaveze otplate bez dalje vanjske pomoći.

Kenija: Željeznički projekat Mombasa-Nairobi

Kenijska željeznica standardnog kolosijeka Mombasa-Nairobi (SGR) jedan je od najpoznatijih primjera infrastrukture koju finansiraju Kinezi u Africi. Željeznica je izgrađena uz kredit od 3,6 milijardi dolara od strane Export-Import banke Kine, sa ciljem poboljšanja regionalne povezanosti i smanjenja troškova transporta.

Iako je projekat imao pozitivne ekonomske uticaje, uključujući skraćeno vrijeme putovanja i povećanu efikasnost transporta tereta, postojali su i značajni finansijski izazovi. Željeznica se bori da ostvari dovoljno prihoda da pokrije svoje operativne troškove, što je dovelo do zabrinutosti oko održivosti duga. Osim toga, bilo je kritika u vezi sa transparentnošću ugovora o zajmu i uslovima pod kojima je Kenija postigla dogovor.

Slučaj SGR naglašava potrebu da afričke nacije osiguraju da veliki infrastrukturni projekti budu finansijski održivi i strukturirani na način koji izbjegava dugoročne dugove.

Ka održivijem kinesko-afričkom partnerstvu

Kako Kina i afričke nacije nastavljaju upravljati svojim finansijskim odnosima, postoji jasan pomak ka uravnoteženijim i održivijim angažmanima. Pojavljuje se nekoliko ključnih trendova:

1. Veći naglasak na ulaganjima u odnosu na zajmove – Afrički lideri se zalažu za povećanje kineskih ulaganja u lokalne industrije, umjesto da se oslanjaju samo na projekte finansirane kreditiranjem, odnosno, stvaranjem zaduženja.

2. Povećani fokus na trgovinski bilans – Mnoge afričke zemlje nastoje riješiti trgovinske neravnoteže ohrabrujući Kinu da uvozi više afričke robe, čime se smanjuje ovisnost o zajmovima.

3. Snažniji finansijski nadzor i transparentnost – I Kina i afričke zemlje prepoznaju potrebu za transparentnijim ugovorima o zajmu i boljim finansijskim upravljanjem kako bi se spriječio problem otplate duga.

Južnoafrički predsjednik Cyril Ramaphosa naglasio je važnost kineskih ulaganja u proizvodnju, pozivajući na pojačane napore za sužavanje trgovinskog deficita između Afrike i Kine. Ovo odražava širi napor afričkih nacija da osiguraju da njihov ekonomski odnos s Kinom bude zasnovan na održivim i uzajamno korisnim principima.

 

 

Finansijski angažman Kine u Africi odigrao je ključnu ulogu u razvoju infrastrukture, doprinoseći poboljšanom transportu, pristupu energiji i ekonomskom rastu. Međutim, porast nivoa duga je doveo do izazove vezanih za održivost i ekonomski suverenitet.

Budućnost kinesko-afričkih finansijskih odnosa ovisit će o jačanju partnerstava koja daju prioritet transparentnosti, odgovornom kreditiranju i obostrano korisnim ulaganjima. Prelaskom na uravnoteženiju ekonomsku saradnju i osiguravanjem da su projekti finansijski održivi, i Kina i Afrika mogu izgraditi održiviji i pravedniji finansijski odnos u godinama koje dolaze.