Kineske ratne igre pokazuju da je tajvanski sukob i dalje realan rizik jer se svijet fokusira na Bliski istok

Kao da je svijetu potrebno podsjećanje, ove sedmice je komunistička Kina pokrenula nove vojne vježbe kod obale Tajvana kao "kaznu" za tajvanskog predsjednika Lai Ching-tea, obećavajući da će se "opirati aneksiji" ili "zadiranju u naš suverenitet".

Laija - koji je pobijedio na tajvanskim izborima u januaru - Peking je dugo smatrao separatistom, čak i više od njegove prethodnice, Tsai Ing-wen, koju je Komunistička partija Kine (KPK) jednako prezirala.

Tajvan je sredinom oktorba oko svoje teritorije uočio 34 pomorska broda i 125 aviona, a kineska narodnooslobodilačka vojska (PLA) izjavila je da su vježbe osmišljene da simuliraju napad na Tajvan kopnom, morem i zrakom, kao i blokadu njegovih luka.

Dok su vježbe bile očekivane, njihovo vrijeme naglašava stalnu ambiciju KPK da osvoji ostrvsku demokraciju bilo osvajanjem ili blokadom.

Razlog? Tajvan se nalazi u samom srcu onoga što Kina naziva 'prvim ostrvskim lancem', mreže savezničkih država SAD-a - koja takođe obuhvata Japan i Filipine, od kojih su obje domaćini američkih trupa - što trenutno blokira PLA da se projicira na Pacifik.

Bez preuzimanja Tajvana, KPK se može oprostiti od svog davno utvrđenog cilja  prevazilaženja geopolitičke dominacije SAD-a. Ako Peking ne može čak dominirati svojim dvorištem, nema nade da će se takmičiti sa američkom moći.

Ovo se dešava kada je Japan posljednjih sedmica dobio novog premijera, koji je još više sklon bliskoj saradnji sa starim neprijateljem Tokija, Južnom Korejom.

Odmrzavanje veza između Seula i Tokija naglašava da što duže Kina čeka na Tajvan, to se više otvara njen prozor mogućnosti. To je prije nego što se dođe do činjenice da regionalni rivali Kine - i SAD - imaju više vremena da popune svoje zalihe oružja.

Za vođu KPK, Xi Jinpinga, 2027. godina je ključna. Taj novembar će biti trenutak sljedećeg kongresa stranke. U tom trenutku sigurno mora imati nešto konkretno reći o Tajvanu.

Nakon što kineski narod marširao na vrh brda iznad Tajvana, ni Xi ni KPK ne mogu sebi priuštiti da ih ponovo marširaju dole, ne bez ogromnog gubitka obraza.

Zabrinjavajuće je što se čini da je kineska ekonomija zaglavljena u zastoju. Ako je mogućnost da Kina izveze svoju deflaciju - koja bi teoretski mogla pomoći zapadnim potrošačima, ali oštetiti zapadne kompanije - bila najveći rizik, to bi bila jedna stvar.

 

Zaista, niže od očekivanih potrošačke i fabričke cijene su katalizirale pozive Pekingu da pruži veći paket stimulacija za svoju ekonomiju koja je u stagnaciji. Nema sumnje da američki izbori - i izgledi za više carina - opterećuju i Kinu.

Međutim, jedna od rijetkih stvari koja bi mogla spriječiti Kinu da napadne Tajvan je rizik za vlastitu ekonomiju. Međutim, ako se ta ekonomija već bori - a Kinezi su zbog toga nemirni - onda se rizici povezani sa ratom smanjuju.

Štaviše, sukob bi se mogao iskoristiti ne samo za odvraćanje pažnje Kineza, već i za uklanjanje nezaposlenosti mladih, posebno među mladim muškarcima, čiji je nedostatak izgleda za posao stalni problem u zemlji.

Nema naznaka da je ovo neizbježno. Nema sumnje da će biti dato dovoljno upozorenja o kineskim potezima na Tajvanu, a ne samo o ogromnom gomilanju trupa potrebnom za bilo kakvu invaziju ili blokadu.

Ipak, nije slučajno da Kina gomila toliko žitarica, reformira regrutaciju vojske, gradi raketne silose i osigurava pristup nafti. Ako ovo nije priprema za rat, šta je onda tačno?

Kina bi mogla pokrenuti i hibridnu taktiku - uključujući vježbe poput ovih ove sedmice za slamanje odbrane Tajvana - kako bi omekšala ostrvsku demokratiju za kasniju invaziju.

Da, svaka invazija ili čak blokada nosi rizike s obzirom na to koliko je teško preći Tajvanski tjesnac, kao i nedostatak odgovarajućih mjesta za iskrcavanje na Tajvanu, njegov planinski teren i vjerovatnoću urbanog rata.

Ipak, Kina ima industrijsku prednost koju su SAD imale u Drugom svjetskom ratu, kao i prednost blizine, a to je prije razmatranja mogućnosti blokade koja će ugušiti Tajvan prije nego što se izvrši invazija u punom obimu ili američke trupe mogu intervenirati.

Istina, Tajvan je nagrada za KPK zbog rekordne proizvodnje veoma bitnih poluprovodnika, kao i zbog toga što Pekingu nudi priliku da izmiri račune iz Kineskog građanskog rata. Ali razbijanje prvog lanca ostrva je ono o čemu se zapravo radi.

Za SAD, ulozi tada postaju isto tako visoki. Uprkos stalnoj 'strateškoj dvosmislenosti', nema šanse u paklu da SAD mogu sjediti i dozvoliti KPK da preuzme Tajvan i počne tjerati američku mornaricu iz regije.

Osim što će uništiti kredibilitet i moć SAD-a na regionalnom nivou, takav potez bi čak mogao uticati na američki dolar - od kojeg ovisi toliko američki prosperitet - budući da dominacija dolara dijelom ovisi o ulozi američke mornarice kao garanta za pomorske puteve.

Jedna od rijetkih stvari zbog kojih bi Xi i KPK mogli zastati je ekonomski rizik za Kinu. Ali ako ekonomski problemi Kine potraju, onda će se poticaj za izbjegavanje rata smanjiti, a spremnost da se zaključi sporazum o Tajvanu uvelike raste.

Ukrajina, Gaza i Liban možda upravo sada izbacuju Tajvan s dnevnog reda vijesti, ali - da ne bude greške - rizik od rata raste, i to prije nego što se uzme u obzir tekući morski spor Kine s Filipinima.

 

Kineske vojne vježbe su bile očekivane, ali imajući u vidu animozitet između Laija i Xija, kao i tekuće probleme u kineskoj ekonomiji, svijet ne može priuštiti sebi da ignorira šanse za rat i sva razaranja koja bi on donio.  

 

ZAKLJUČAK  

 

Kineska vojska u posljednje vrijeme često organizira vojne vježbe u blizini Tajvana, što dodatno podiže tenzije u ovom dijelu svijeta. Provodeći politiku “Jedne Kine” aktuelna kineska vlast nastoji domaćoj, ali i svjetskoj javnosti pokazati da ne odustaje od namjere da Tajvan pripoji kontinentalnoj Kini.  

U situaciji kada se svijet suočava sa krizama u Ukrajini koja traje već tri godine te na Bliskom istoku, koja ulazi u drugu godinu, Kina nastoji iskoristiti situaciju i pojačati napetost u regionu, kontinuiranim podizanjem tenzija.  

 

CONCLUSION

 

Recently, the Chinese military has been frequently organizing military exercises near Taiwan, which further raises tensions in this part of the world. By implementing the "One China" policy, the current Chinese government is trying to show the domestic and international public that it is not giving up its intention to annex Taiwan to mainland China.

In a situation where the world is facing crises in Ukraine, which has been going on for three years, and in the Middle East, which is entering its second year, China is trying to take advantage of the situation and increase tension in the region, by continuously raising tensions.