Kineske investicije na Balkanu ostavljaju trag kontroverzi

 

U 2014. godini, kineski lider Xi Jinping najavio je planove da uključi Evropu u svoj projekat globalne trgovine i infrastrukture, Inicijativu Pojas i put. Od tada su zemlje u regionu Zapadnog Balkana, posebno, osigurale stotine kineskih investicija koje su imale za cilj različita poboljšanja, od komunikacija i energetskih mreža do dodatnih mogućnosti zapošljavanja.

Ipak, iza zvaničnih izjava i kampanja u javnosti, mnoge od ovih investicija nisu bile tako toplo primljene. Naprotiv, veliki dio aktivnosti rezultirao je žestokim reakcijama javnosti i dugotrajnim pravnim bitkama.

JFI je izvršio rigorozno mapiranje protesta i krivičnih prijava protiv kineskih investicija u Srbiji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i Sjevernoj Makedoniji između 2014. i 2024. Ukupno smo pronašli više od 100 slučajeva koji dovode u pitanje zakonitost i etičnost ulaganja. Još veći broj pritužbi podneseno je protiv lokalnih i nacionalnih vlasti, koje često podržavaju ili su usklađene sa kineskim investicijama, ali one nisu uključene u ovo mapiranje.  

Naša mapa pokazuje da kineska razvojna kampanja na Zapadnom Balkanu ima visoku cijenu kada su u pitanju ljudska prava, transparentnost i životna sredina, sa posebno jakim posljedicama po klimu. Čini se da su u mnogim zemljama lokalni i nacionalni političari zaobišli ili minimizirali važne propise kako bi podstaknuli priliv kapitala i postigli ciljeve ekonomskog rasta.

Često su investitori žurili započeti građevinske radove, čak i prije nego što ispune relevantne zakonske uslove, uključujući raspisivanje javnih tendera, donošenje prostornih planova, planova preseljenja i njihove ključne procjene uticaja na životnu sredinu. Većina pravnih pritužbi obuhvaćenih ovom mapom fokusirana je na takva kršenja nacionalnog zakonodavstva.

Širom regiona, lokalne zajednice snosile su velike troškove realizacijom ovih razvojnih projekata. U mnogim područjima lokalni stanovnici su bili izloženi prekomjernom zagađenju zraka, konfiskaciji zemljišta, neadekvatne ili potpuno odsutne naknade za zemljište i drugih teških uticaja na njihove živote i egzistenciju.

Do danas nije jasno koliko podnesenih pritužbi može biti odbačeno od strane suda ili zapravo dovesti do smislenih osuda. Mnogi slučajevi su se odugovlačili više godina, izazivajući visoke troškove za uključene strane.

U nekim slučajevima kineski investitor je osuđen i novčano kažnjen od strane srbijanskih suda. Ali iznos koji je kompanija morala platiti bio je nizak i to ih nije spriječilo da nastave dkršiti lokalno zakonodavstvo. To se, naprimjer, desilo u nekoliko navrata u Boru gde Zijin rudarstvo upravlja velikim rudarsko-topioničarskim kompleksom.

Međutim, broj krivičnih prijava pruža jasan i nepobitan signal da mnoge kineske investicije, kao i njihovo loše upravljanje od strane lokalnih vlasti, izazivaju žestoko protivljenje i dugotrajne napore da se pruži otpor pogođenih zajednica.

Energetski, rudarski i infrastrukturni projekti čine većinu kineskih investicija na Balkanu, a projekti u ovim sektorima rezultiraju sa najviše pritužbi od 2014. Sve kompanije koje učestvuju zahtijevaju odobrenje kineske države da bi mogle učestvovati u inicijativi Pojas i put – proces koji povećava tajnost i lišen je  bilo kakvih javnih konsultacija.

Neke od kineskih kompanija, također, mogu izazvati zabrinutost za sigurnost u zemljama Zapadnog Balkana. Naprimjer, kompanija AVIC je veliki proizvođač oružja sa direktnim vezama sa Narodnooslobodilačkom vojskom (PLA). AVIC i nekoliko drugih kineskih investitora, također, su sankcionirani od strane Sjedinjenih Američkih Država.

Mapiranje Just Finance uključuje slučajeve u kojima kineski radnici, preseljeni na Zapadni Balkan od strane uključenih investicionih firmi, protestuju zbog loših uslova rada, životnog standarda i nedovoljnih plaćanja. Među njima je i slučaj prinudnog rada stranih radnika sa izgradnje fabrike guma LingLong u gradu Zrenjaninu.

Pregled najspornijih investicionih projekata u svakoj od pet mapiranih zemalja možete pronaći u nastavku.

 

Srbija:

 

Kao zemlja Zapadnog Balkana sa najvećim prilivom kapitala iz Kine, Srbija predvodi mapiranje sa najvećim brojem krivičnih prijava i javnih protesta. Ukupno, JFI je identificirao 52 žalbe ili protesta u zemlji od 2014.

 

Najsporniji kineski investicioni projekat u zemlji je rudarsko-topioničarski kompleks u Boru i Majdanpeku u sjeveroistočnoj Srbiji. Rudnik bakra, koji je najveći u Evropi, preuzela je kineska  kompanija Zijin rudarstvo 2018. godine. Kompanija je od tada utrostručila proizvodnju, što je dovelo do sve većeg broja protesta i krivičnih prijava.

Između ostalog, optužbe protiv rudarenja Zijina uključuju:

 

– zagađenje vode, vazduha, zemljišta;

– nezakonito raseljavanje stanovnika sela tokom proširenja rudarskih jama;

– bespravno rušenje planinskog vrha;

– kršenje prava radnika;

– izgradnja objekata bez radne dozvole ili studije uticaja na životnu sredinu.

 

Druga investicija koja je rezultirala višestrukim pritužbama je nelegalno proširenje kostolačkog rudnika uglja Drmno i izgradnja fabrike guma Linglong u gradu Zrenjaninu.

Lokalni novinar je 2021. godine otkrio loše uslove života 400 vijetnamskih radnika migranata u staroj napuštenoj industrijskoj zoni izvan Zrenjanina. Radnici su zatečeni kako drhte u ledenoj baraci bez grijanja, bez dovoljno hrane i novca. Radnici su rekli da im je poslodavac uzeo pasoše.

Ovaj incident je doveo do dvije krivične prijave i rezolucije Evropskog parlamenta kao i pritiska javnosti na ombudsmana Srbije da bolje upravlja izdavanjem radnih dozvola za radnike migrante. Kinesko ulaganje u fabriku guma Linglong izazvalo je i krivične prijave vezane za nelegalnu izgradnju proizvodnih objekata i ugrožavanje zdravlja građana.

Još jedna kontroverzna kineska investicija je fabrika čelika i željeza u Smederevu u centralnoj Srbiji. Lokalni ekološki aktivisti su od 2021. godine organizirali nekoliko protesta i podnijeli krivične prijave protiv kineske kompanije HBIS zbog zagađenja životne sredine u gradu Smederevu i okolnim selima.

 

 

Crna Gora:

 

Najspornija kineska investicija u Crnoj Gori je izgradnja autoputa Bar-Boljare, koji se smatra jednim od najskupljih puteva na svijetu. Građani, organizacije civilnog društva, kao i država Crna Gora, podnijeli su tužbe protiv China Road and Bridge Corporation (CRBC), koja nadgleda razvoj autoputa.

Mnoge pritužbe se odnose na ograničen pristup javnim informacijama iz države Crne Gore – kako u pogledu dozvola za izgradnju puteva, tako i za njihovo finansiranje. Tajnovitost oko izgradnje autoputa naišla je na kritike i zbog činjenice da se kineskom investitoru i njegovim lokalnim kooperantima, koji imaju bliske veze sa vladajućom elitom, osigurava značajna državna pomoć iz Crne Gore, bez adekvatnog nadzora.

U blizini rijeke Tare, organizacijama koje razmatraju štetu po životnu sredinu prouzrokovanu razvojnom aktivnošću, zabranjen je pristup javnim informacijama kao što su tenderske procedure, građevinske aktivnosti, upotreba eksploziva, nepoštivanje procjene uticaja na životnu sredinu i društvo, kao i štete na privatnoj imovini tokom građevinske djelatnosti. Stanovnici koji žive u blizini građevinskog područja kažu da su njihova prava više puta ugrožena i da su podnijeli najmanje 23 različite žalbe u vezi sa zemljištem zbog izgradnje autoputa.

 

 

1. Pljevlja (termoelektrana), 2. Bar-Boljare (izgradnja autoputa), 3. Možura (izgradnja vjetroparka)

 

Bosna i Hercegovina:

 

Najviše pritužbi protiv kineskih kompanija u Bosni i Hercegovini je u sektoru termoelektrana na ugalj. Podneseno je najmanje osam pravnih tužbi na planove izgradnje tri nove termoelektrane na ugalj: Tuzla 7, Ugljevik 3 i Stanari.

Bilo je i nekoliko sporova oko ulaganja u hidroenergiju u Bosni i Hercegovini. Naprimjer, kineska kompanija Dongfang investirala je u termoelektranu Stanari, a zatim je počela izgradnju bez EIA. U drugom slučaju podnesena je krivična prijava protiv firme Sinohidro zbog izgradnje elektrane na rijeci Neretvi koja je ugrozila lokalni biodiverzitet.

 

Kontroverzna je i izgradnja autoputa Banja Luka-Prijedor. Kineska firma koja vodi izgradnju, Shandong High-speed International, donija je pritužbe u vezi sa mogućom korupcijom i nezakonitim promjenama puta.

 

 

Sjeverna Makedonija:

 

U poređenju sa drugim zemljama Zapadnog Balkana, Sjeverna Makedonija ima relativno malo kineskih investicija. Jedina investicija koja je bila kontroverzna je izgradnja dva autoputa: Miladinovci-Štip i Kičevo-Ohrid. Sinohydro, kineska građevinska kompanija, dobila je pritužbe za oštećenje privatne imovine tokom građevinskih aktivnosti i za ugrožavanje i uništavanje lokalnih rijeka.

1. Autoput Kičevo-Ohrid, 2. Miladinovci-Štip (izgradnja autoputa).

 

Albanija:

 

Jedan od glavnih kineskih investitora u Albaniji je Bankers Petroleum Ltd. sa operacijama na naftnim poljima Patoz-Marinz. Kompanija je primila žalbe članova zajednice i civilnih organizacija u vezi sa:

 

– zagađenjem poljoprivrednog zemljišta;

– oštećenjem privatne imovine;

– ne pridržavanjem  propisa o albanskom tržištu nafte.

 

 

 

 

ZAKLJUČAK  

 

U analizi su na jednom mjestu prikupljene sve prijave podnesene protiv kineskih investitora na Zapadnom Balkanu u periodu od 2014-2024. godine. U tom periodu registrirano je više od 100 slučajeva koji dovode u pitanje etičnost i zakonitorst posupanja kineskih kompanija u pet zemalja Zapadnog Balkana (Kina nema investicijskih i infrastrukturnih projekata na Kosovu).  

Upravo rezultati ove analize moraju i trebaju biti vrlo ozbiljan signal lokalnim, ali i vlastima na svim nivoima za preispitivanje i pomno praćenje kineskih investicija, ali i infrastrukturnih projekata u kojima učestvuju kineske kompanije.  

Nažalost, nerijetko se dešava da upravo vlasti na različitim nivoima, svojim nedjelovanjem na određeni način podstiču nezakonito i sumnjivo poslovanje kineskih kompanija u zemljama Zapadnog Balkana. Također, ne poduzimaju adekvatne mjere kako bi se spriječilo poslovanje kineskih kompanija na štetu stanovništva, lokalne zajednice u kojoj rade, ali i države u cjelini.  

Najčešće na nezakonito i sumnjivo poslovanje kineskih kompanija u zemljama Zapadnog Balkana upozoravaju pojedinci, mediji i nevladine organizacije, koji osim alarmiranja javnosti, ne raspolažu sa adekvatnim mehanizmima kako bi zaustavile i spriječile takve postupke.