Kineska špijunska prijetnja raste, ali Zapad se bori da održi korak

Slijedi niz hapšenja širom Zapada ljudi optuženih za špijuniranje i hakovanje za Kinu. U maju je kineskog ambasadora pozvalo Ministarstvo vanjskih poslova Velike Britanije, nakon što su tri osobe optužene za pomaganje obavještajnim službama Hong Konga.

Ovo je znak normalno skrivenog nadmetanja za moć i uticaj između Zapada i Kine koji se sada odvija i u javnosti.

Zapad - SAD i njeni saveznici - odlučni su da se ne povuku. Ali visoki zvaničnici brinu da Zapad nije dovoljno ozbiljno shvatio izazov iz Kine i da je zaostao u obavještajnom smislu, ostavljajući Zapad ranjivijim na špijuniranje Pekinga, a obje strane su u opasnosti od potencijalno katastrofalne pogrešne procjene.

Ono što zabrinjava zapadne zvaničnike je odlučnost kineskog predsjednika Xi Jinpinga da će Peking oblikovati novi međunarodni poredak.  

„Na kraju krajeva, ona teži da istisne Sjedinjene Američke Države kao vodeću silu“, rekao  je šef MI6, Sir Richard Moore, u rijetkom intervjuu u svom uredu za novu BBC-jevu seriju o Kini i Zapadu.

Ali uprkos godinama izdavanja upozorenja, zapadne obavještajne službe su se donedavno borile da skoncentrišu svoj fokus na kinesku aktivnost.

Nigel Inkster, koji je bio broj dva u MI6 kada je otišao u penziju 2006. godine, kaže da se pojavljivanje Kine kao velike globalne sile "dogodilo u vreme kada je bilo mnogo drugih preokupacija".

Kako se Peking uzdizao na svjetskoj sceni tokom 2000-ih, razmišljanjem zapadnih kreatora politike i sigurnosnih zvaničnika - i fokusom obavještajnih službi - dominirali su takozvani rat protiv terorizma i vojne intervencije u Afganistanu i Iraku.

Uspon Kine je odlučujući izazov našeg vremena - koliko daleko sarađivati, takmičiti se ili se suprotstaviti. Gordon Corera se pita da li se Zapad sporo budio.

Odnedavno je ponovo oživjela Rusija, a sada i rat Izrael-Gaza, postali su hitniji izazovi, priznaju zvaničnici u SAD-u i Evropi.

Istovremeno, postojao je pritisak od strane vlade i kompanija da se usredsrede na osiguranje pristupa velikom kineskom tržištu, umjesto da se suoče sa sigunosnim rizikom koji Kina predstavlja.

Politički lideri su često preferirali da njihovi šefovi obavještajnih službi ne prozivaju Kinu po imenu. I kompanije radije nisu priznavale da su njihove tajne bile meta.

„Klatno je zamahnulo veoma daleko u pravcu ekonomskih i komercijalnih interesa“, kaže Inkster.

Kineska obavještajna služba je već bila uključena u industrijsku špijunažu još 2000-ih, kaže on, ali zapadne kompanije su obično šutjele.  

"Nisu to htjeli prijaviti iz straha da bi to ugrozilo njihovu poziciju na kineskom tržištu", kaže Inkaster.

Drugi veliki izazov je to što Kina špijunira drugačije od Zapada. Zato je otežano prepoznavanje i suprotstavljanje njihovoj aktivnoti.

Bivši zapadni špijun kaže da je jednom rekao kineskom kolegi da je Kina radila "pogrešnu vrstu" špijuniranja. Mislio je na to da se zapadne države radije fokusiraju na prikupljanje obavještajnih podataka koji im pomažu da razumiju svoje protivnike. Ali kineski špijuni imaju drugačije prioritete.

Zaštita položaja Komunističke partije je centralna.  

"Stabilnost režima je njihov cilj broj jedan", objašnjava Roman Rozhavsky, službenik kontraobavještajne službe FBI-a.

Za to je potreban ekonomski rast. I tako kineski špijuni sticanje zapadne tehnologije vide kao glavni zahtjev nacionalne sigurnosti. Zapadni špijuni kažu da njihove kolege iz Pekinga dijele informacije koje su prikupili sa kineskim državnim kompanijama, na način na koji zapadne obavještajne agencije ne rade sa svojim domaćim firmama.

 

'Poseban tretman'  

 

„Moja agencija je zauzetija nego što smo ikada bili u našoj 74 godine istorije“, objasnio mi je Mike Burgess, čelnik Australijske sigurnosne i obavještajne organizacije (Asio) koji je otvoreno govorio.

"Rijetko prozivam zemlje, jer kada je u pitanju direktna špijunaža, mi to saopćimo njima", rekao mi je Burgess. "Komercijalna špijunaža je sasvim druga stvar i zato Kina ima poseban tretman u vezi sa ovim".

Priznao je da su zapadni saveznici sporo shvatili ovu prijetnju.  

„Mislim da to traje već dugo i kolektivno smo to propustili,“ priznaje Burgess.

Sjedili smo prošlog listopada u Kaliforniji, gdje je sudjelovao u prvom javnom nastupu šefova sigurnosti takozvanih Five Eyes – saveza za razmjenu obavještajnih podataka koji čine SAD, UK, Australija, Kanada i Novi Zeland.

Okupljanje bez presedana bio je vrlo smišljen pokušaj da se pojača snaga upozorenja o Kini zbog straha da mnoge kompanije i organizacije i dalje ne slušaju. Lokacija u Silicijskoj dolini  je pažljivo odabrana - reflektor na pokušaje Kine da ukrade tehnologiju, ponekad putem cyber špijunaže, a ponekad kroz regrutovanje insajdera.

Kineski resursi za to su na različitim razmjerima. Zvaničnik zapadnih obavještajnih službi procjenjuje da Kina ima oko 600.000 ljudi koji rade na obavještajnim i sigurnosnim poslovima, više od bilo koje druge države na svijetu.

Zapadne sigurnosne službe jednostavno ne mogu istražiti svaki slučaj. Prema britanskoj obavještajnoj agenciji MI5, kineski špijuni su se obratili više od 20.000 ljudi samo u Velikoj Britaniji, preko profesionalnih mrežnih stranica poput LinkedIn-a da njeguju veze.

"Ljudi mogu biti nesvjesni da se u stvari dopisuju s obavještajnim službenikom iz druge nacije, ali na kraju se zateknu kako prenose informacije koje potkopavaju budućnost njihove vlastite kompanije", rekao mi je šef MI5 Ken McCallum na skupu u Kaliforniji .

Ovo su "epske" kampanje, kaže Ken McCallum, koje mogu imati ozbiljne implikacije na nacionalnu sigurnost, ali i ekonomske posljedice.

Dok je najveći dio kineskog ogromnog aparata fokusiran na domaći nadzor, on koristi i svoje špijune da ograniči kritike svojih akcija u inozemstvu.

Nedavno su se pojavili izvještaji o kineskim špijunima koji ciljaju na zapadnu politiku, s hapšenjima u Velikoj Britaniji, Belgiji i Njemačkoj, a istraga je u toku u Kanadi.

Bilo je izvještaja o kineskim "prekomorskim policijskim stanicama" u Evropi i SAD. Kada je riječ o progonu kineskih disidenata na Zapadu, službenici sigurnosti kažu da pekinški obavještajci obično djeluju na daljinu, umjesto da fizički koriste špijune na terenu - unajmljuju privatne istražitelje ili upućuju prijeteće telefonske pozive.  

U stvari, prvi cyber incidenti koji su ciljali sisteme britanske vlade početkom 2000-ih nisu došli iz Rusije, već Kine i imali su za cilj prikupljanje informacija o prekomorskim disidentima poput tibetanskih i ujgurskih grupa.

Australija je na vrhuncu zabrinutosti zbog političkog uplitanja. Iz Asio kažu da je počeli otkrivati aktivnosti počevš od 2016. godine, koje uključuju promociju kandidata na izborima. "Oni pokušavaju progurati svoju agendu, na šta imaju pravo. Mi jednostavno ne želimo da to guraju tajnim sredstvima", rekao je Mike Burgess za BBC.  

Australija je 2018. donijela novi set zakona sa ciljem da se suprotstavi tome.

U januaru 2022. godine, MI5 u Velikoj Britaniji izdao je neobično upozorenje o miješanju u kojem se navodi da je advokat iz Velike Britanije Christine Lee donirao sredstva za niz britanskih političkih stranaka u sklopu kampanje za unapređenje programa Pekinga. Ona trenutno vodi pravni postupak protiv MI5 zbog tužbe. Tek 2023. godine Velika Britanija je usvojila novi Zakon o nacionalnoj sigurnosti koji je dao nova ovlaštenja za rješavanje uplitanja i drugih aktivnosti stranih država. Kritičari tvrde da su došli kasno.

Zapad, naravno, špijunira Kinu, kao što Kina špijunira Zapad. Ali prikupljanje obavještajnih podataka o Kini je jedinstven izazov za zapadne obavještajne službe poput MI6 i CIA-e. Sveobuhvatna priroda nadzora unutar zemlje, zahvaljujući prepoznavanju lica i digitalnom praćenju, čini tradicionalni model ljudske inteligencije - susret s agentima licem u lice - gotovo nemogućim.

Kina je prije 10 godina počistila veliku mrežu agenata CIA-e. I, također, je tehnički teška meta za GCHQ i Agenciju za nacionalnu sigurnost SAD-a (NSA), koji presreću komunikacije i prikupljaju digitalne obavještajne podatke, dijelom zato što koristi vlastitu, a ne zapadnu, tehnologiju.

"Mi zaista ne znamo kako razmišlja (kineski) politbiro", priznaje jedan zapadni zvaničnik.

 

Ovaj jaz u znanju može dovesti do nesporazuma, a to nosi ozbiljne rizike. U Hladnom ratu bilo je perioda kada Zapad nije shvatio koliko se Moskva osjećala nesigurno i kao rezultat toga dvije strane su se približile katastrofalnom ratu koji nijedna nije željela.

Slični rizici od pogrešnih proračuna postoje i danas, posebno zbog želje Kine da povrati kontrolu nad Tajvanom. Također, rastu tenzije u Južnom kineskom moru gdje bi slučajna eskalacija mogla dovesti do sukoba.

"U prilično opasnom, osporavanom svijetu u kojem živimo uvijek bismo trebali brinuti o sukobima i trebali bismo se postaviti da ga izbjegnemo", rekao je Sir Richard Moore, šef MI6.

"Posebno kada imate moći koje možda ne razumiju uvijek jedni druge onako kako bi trebalo, tu dolazi moja služba".

Uloga MI6, kaže on, je da pruži obavještajne podatke potrebne za navigaciju kroz potencijalne rizike.  

"Nesporazumi su po definiciji uvijek opasni, uvijek je bolje kada imate otvorene kanale komunikacije i kada imate uvid u namjere onih ljudi sa kojima se takmičite", kaže Moore.

Zbog toga je osiguravanje otvorenih kanala komunikacije prioritet. MI6 ima kontakt sa kineskim kolegama zbog terorističkih prijetnji. A činjenica da su neki vojni kontakti sada nastavljeni između SAD-a i Kine je naširoko pozdravljena.

Iako su veći vojni i diplomatski kontakti između Pekinga i Washingtona snizili temperaturu posljednjih mjeseci, dugoročna prijetnja i dalje zvoni kao zvono za uzbunu.

A sva otkrića o špijuniranju rizikuju da podstaknu nepovjerenje i strepnju u javnosti na obje strane, što zauzvrat može ograničiti manevarski prostor u krizi. Pronalaženje načina da živimo - i razumijemo - jedni sa drugima će biti od vitalnog značaja kako bi se izbjeglo da odnosi prerastu u smrtonosni sukob.