Kina: Saveznik koji čeka poraz Rusije?

Razlozi za takav oprez su očigledni. Prvo, Kina nastoji sačuvati imidž globalne sile, sposobne da utiče na sukobe, ali ne želi preuzeti odgovornost za njihov ishod. Drugo, direktno miješanje u proces pregovora dovelo bi Peking u neugodan položaj, morao bi otvoreno naznačiti na čijoj je strani i preuzeti na sebe sasvim konkretne, a ne deklarativne, obaveze. U uslovima kada Kina istovremeno razvija ekonomske veze sa Rusijom i podržava trgovinske odnose sa Zapadom, takava jasan stav je nepovoljana.

Dakle, Kina se pozicionira kao "glas razuma", ali zapravo ostaje po strani. Njena uloga u mirovnom procesu ograničena je na retoriku i diplomatske geste, koji stvaraju privid aktivnosti, ali ne vode do stvarnih rezultata.

Kineska podrška ruskoj ratnoj ekonomiji

Uprkos izjavama o neutralnosti, Kina igra važnu ulogu u održavanju ruske ekonomije i vojne mašinerije. Nakon uvođenja zapadnih sankcija, Moskva se našla u zavisnom položaju od kineskih isporuka. Ne radi se samo o robama za široku potrošnju, već i o kritično važnim tehnologijama.

Preko kineskih kompanija, Rusija dobija pristup elektronici, komponentama za dronove, industrijskoj opremi i drugim robama dvostruke namjene. Ove isporuke često prolaze kroz treće zemlje ili kroz jedva primjetne "sive" trgovinske sheme, koje Moskva naziva "paralelnim uvozom". To omogućava Pekingu da se formalno distancira od Rusije kao od zemlje agresora, ali istovremeno Rusija dobija mogućnost da kompenzira dio pritiska sankcija i produži rat u Ukrajini.

Ekonomska podrška se manifestuje i u energetici. Kina je povećala kupovinu ruske nafte i gasa, koristeći popuste koje je Moskva sada primorana davati. To Rusiji osigurava priliv sredstava i  istovremeno smanjuje efekat zapadnih ograničenja. Za Kinu je, međutim, ovo strateški povoljno - dobija neprekidno jeftine resurse, čime jača sopstvenu energetsku sigurnost.

Na taj način, Kina djeluje kao skriveni donator, čije akcije donekle ublažavaju udarac ruskoj ekonomiji, uzrokovan kolosalnim izdacima za vojnu potrošnju, padom proizvodnje i katastrofalnim nedostatkom ljudskih resursa. Ove akcije Kine nisu javno objavljene, ali uveliko omogućavaju Moskvi da produži sukob.

Balansiranje mirovne retorike i ratne stvarnosti

Uloga Kine u ratu u Ukrajini ogleda se u njenom međunarodnom imidžu. Sa jedne strane, Peking se pokušava predstavi kao mirotvorac, nudeći „plan rješenja“ i zalažući se za pregovore. Sa druge strane, njena faktička podrška Rusiji dovodi do kritika Zapada i jača sumnje u prave motive Pekinga.

Za Kinu je ovo situacija koja ima dvostruku namjenu. Na globalnom nivou, ona teži ojačati imidž alternativnog centra moći, sposobnog da izazove Sjedinjene Američke Države i njihove saveznike. Podrška Rusiji u ovom kontekstu izgleda kao dio strategije za stvaranje multipolarnog svijeta. Međutim, ova pozicija ima svoju cijenu: Kina rizikuje da izgubi povjerenje evropskih zemalja, koje u njenim akcijama vide saučesništvo u ruskoj agresiji.

Osim toga, učešće u sukobu indirektno utiče na ekonomske izglede Kine. Zapadne kompanije i investitori sve češće smatraju Peking nepouzdanim partnerom, što može dovesti do smanjenja investicija i tehnološke saradnje. Dugoročno gledano, ovo ograničava mogućnosti Kine za modernizaciju i rast.

Ipak, Kina nastavlja održavati ravnotežu. Ne želi otvoreno postati saveznik Rusije, ali se neće ni pridružiti zapadnim sankcijama. Takva strategija joj omogućava da sačuva fleksibilnost i da rat koristi kao instrument za jačanje vlastite pozicije u globalnoj geopolitici.

Saveznik koji čeka poraz?

Rusija se suočava sa rastućim nezadovoljstvom kod kuće. Ogromni gubici ljudstva na frontu, kontinuirana, iako skrivena, mobilizacija onog dijela stanovništva koji je još uvijek u stanju držati oružje i brzo rastuća inflacija, uključujući prehrambene proizvode - sve je to detonator koji može dovesti do društvene eksplozije. Ali čak ni takav ishod ne bi bio najgori mogući scenario. U odvojenim republikama Federacije, separatizam sazrijeva. To je posebno vidljivo u kavkaskim republikama, kao i u Tatarstanu i Baškortostanu, u Jakutiji, na Dalekom istoku i u Sibiru, dok u posebnom položaju ostaje Kalinjingradska enklava.

Za Sjedinjene Američke Države i Evropu, perspektiva raspada Rusije izgleda kao katastrofa: haos, prijetnja nekontroliranom upotrebom nuklearnog oružja, ekološki rizici za cijeli svijet. Ali za Kinu ovaj scenario otvara "prozor mogućnosti". Konkretno, postoji šansa za dugo očekivanu nagradu - povratak "historijskih teritorija", koje se u kineskoj historiografiji tumače kao "izgubljeno naslijeđe": Daleki istok i Sibir. Na kineskim zvaničnim mapama ove teritorije su obojene bojama kineske teritorije. Pristup Arktičkom okeanu, zbog kojeg Peking aktivno gradi flotu ledolomaca, postaje dio ove strategije.

„Povratak historijske pravde“ za Kinu ne znači samo teritorijalne akvizicije. Važno je napomenuti da predstavlja puni pristup najbogatijim resursima ovih regija: nafti, plinu, rijetkim zemnim metalima, dijamantima, platini, šumama i slatkoj vodi. Ovi resursi su sposobni osigurati ekonomski rast Kine za generacije koje dolaze i učvrstiti njen status globalne sile.

 

 

ZAKLJUČAK  

 

Analitičari su tokom protekle gotovo četiri godine koliko traje invazija Rusije na Ukrajinu često upozoravali da je Kina “neutralna na strani Rusije” te da vrlo pažljivo istupa u međunarodnoj javnosti, nerijetko se pojavljujući kao “mirotvorac” – opet na strani Rusije. Isto tako, nesporna je činjenica da Kina u rusko-ukrajinskom sukobu prvenstveno gleda vlastiti interes i vlastitu geopolitičku poziciju.  

Pozicija “starijeg brata” u odnosu prema Rusiji istovremeno stvara Kini dodatni prostor za širenje vlastite ideje novog globalnog poretka kojeg naziva multipolarnim, a u kojem će Kina preuzeti dominantnu poziciju svjetske sile, koju je do ranije zauzimala Rusija.  

I kada su u pitanju bilateralni odnosi dvije države, Kina ima najviše koristi od sankcija koje su zemlje Zapada uvele Rusiji, jer kao najveći kupac ruske nafte i gasa, ali i najveći izvoznik naprednih tehnologija u Rusiju, ostvaruje konkretnu ekonomsku korist. Istovremeno, sa vremena na vrijeme brojni analitičari podsjećaju da Kina nikada nije odustala od teritorija u Sibiru i na dalekom istoku Rusije, koje i da dalje smatra svojim zemljama i čini se da od tih planova Kina ne odustaje, uprkos “prijateljstvu bez granica” koje je dogovoreno u Pekingu uoči početka ruskog rata u Ukrajini u februaru 2022. godine.