Kina, Rusija i rat u Ukrajini

Prije nego što je Rusija napala Ukrajinu 24. februara 2022. godine, strateško partnerstvo Rusije i Kine postajalo je sve izazovnije za Sjedinjene Američke Države i njihove saveznike. Ali otkako je rat počeo, kinesko-ruski odnosi su predstavljali još teže probleme za transatlantsku alijansu. Kineska podrška Rusiji omogućila je Kremlju da nastavi agresiju protiv Ukrajine i pomogla je da se učvrsti odbijanje većeg dijela globalnog juga da osudi ili sankcionira Moskvu. To je zakomplikovalo pokušaje Zapada da izoluje Rusiju i isključi je iz globalne ekonomije. S druge strane, ako tako odluči, Peking bi mogao igrati konstruktivnu ulogu u posredovanju između strana u okončanju ovog rata. Ali do sada neodređeni kineski "mirovni plan" nije postigao ništa konkretno i nastavlja naglašavati važnost njenog partnerstva sa Rusijom.

Od invazije, Kina uporno krivi NATO i Zapad što su isprovocirali Rusiju da započne napad ne uzimajući u obzir legitimne sigurnosne interese Rusije, ponavljajući doslovno ruske govore. Kina se uzdržala da sukob nazove ratom ili kaže da je Rusija izvršila invaziju na njenog susjeda. Ruski predsjednik Vladimir Putin možda nije unaprijed rekao kineskom predsjedniku Xi Jinpingu u februaru 2022. da će to biti invazija u punom obimu, za razliku od "specijalne vojne operacije" ograničenog obima. Ali kada je počeo, Kina je možda pretpostavljala, kao i mnogi na Zapadu, da će se rat završiti za nekoliko dana.

Kinezi su do sada morali biti zatečeni lošim učinkom ruske vojske i brutalnošću rata, a možda su i izgubili povjerenje u Putinov sud. Ali oni ne mogu priuštiti da Rusija izgubi, s obzirom na produbljivanje tenzija konkurencije velikih sila. Dok je Kina ćutala tokom 24-časovne pobune Wagner grupe Jevgenija Prigožina u junu, morala je dovesti u pitanje dinamiku politike Kremlja i pita se koliko je situacija zaista stabilna.

Ključni partner Rusija ostaje ključni partner Kini u njenoj odlučnosti da stvori multipolarni svjetski poredak u kojem Sjedinjene Američke Države i Evropa više ne postavljaju dnevni red ili pravila. Ruska vizija postzapadnog poretka razlikuje se od kineske. Rusija predsjednika Putina promovira remetilački i anarhični svjetski poredak bez pravila. Ali scenarij iz noćne more za Kinu bi bila post-putinovskaa Rusija na čelu sa liderom koji bi preispitao ruske interese i odlučio da je važno popraviti odnose sa Zapadom i udaljiti Moskvu od Pekinga. Odlučnost Kine da spriječi Rusiju da izgubi rat i doživi nepredvidivu promjenu režima stalni je izazov za SAD i njihove saveznike koji podržavaju Ukrajinu. To doprinosi težini drugih pitanja koja zaoštravaju odnose Zapada sa Kinom.

Uprkos početnoj oznaci „bez ograničenja“, ovo partnerstvo zaista ima ograničenja. Kada je Xi posjetio Moskvu u martu 2023. godine, pohvalio je rusko-kinesko strateško partnerstvo. Ali nije ispunio dvostruke ciljeve Rusije da potpiše sporazum o izgradnji gasovoda Snaga Sibira II ili o snabdijevanju Rusiji oružjem. Do sada je Peking pazio da ne prekrši zapadne sankcije Rusiji iz straha da bi to izazvalo sekundarne sankcije Kini.

Tokom samita, Rusija je pohvalila "objektivan i nepristrasan stav" Kine o Ukrajini, uključujući mirovni prijedlog koji je Peking iznio u februaru. U zasebnom saopćenju detaljno se navode planovi za proširenje bilateralnih ulaganja i trgovine, uključujući i trgovanje u nacionalnim valutama, razvoj novih bilateralnih logističkih kanala, proširenje energetske saradnje i osiguranje snabdijevanja obje zemlje "osnovnim dobrima i mineralnim resursima".

Kineski izvoz u Rusiju porastao je za 67,2 posto u prvoj polovini 2023. godine. Jedan od razloga zašto je Kina prešla u prvi plan kao vodeći svjetski izvoznik automobila je taj što je popunila prazninu ostavljenu povlačenjem zapadnih proizvođača automobila iz Rusije. Kineska trgovina sa Rusijom je u stalnom porastu od početka rata, iako je i dalje mnogo važnija za Rusiju nego za Kinu. Rusija postaje sve više ekonomski zavisna od Kine, jer je izgubila tržište prirodnog gasa i druga tržišta u Evropi koja su bila toliko važna za Putinov uspon na vlast.

Dvije zemlje su, također, pojačale vojnu saradnju u proteklih 15 meseci. Kina, Rusija i Iran pokrenule su zajedničke vojne vježbe u martu u Omanskom zaljevu, kao najnoviji znak napora Pekinga da proširi svoj uticaj na Bliskom istoku. U junu su kineska i ruska vojska imala svoju šestu zajedničku zračnu stratešku patrolu u vazdušnom prostoru Japanskog i Istočnog kineskog mora. Kineski i ruski avioni ušli su u južne i istočne dijelove južnokorejske protivvazdušne identifikacione zone. Južna Koreja je podigla borbene avione nakon što su četiri ruska i četiri kineska vojna aviona ušla u njenu zonu protivvazdušne odbrane. Japan je odgovorio na sličan način, nakon što su dva ruska i dva kineska bombardera preletjela Japansko more o Istočno kinesko more, gdje su im se pridružila još dva kineska borbena aviona. Zajedničke vježbe u Japanskom i Istočnom kineskom moru zapadni azijski saveznici smatraju posebno provokativnim. Kina i Rusija su, također, održale zajedničke pomorske vježbe sa Južnom Afrikom

Promoviranje BRICS-a

Od početka rata, Kina i Rusija su udvostručile promociju multilateralnih organizacija koje vode, a koje isključuju Zapad — BRICS i Šangajsku organizaciju za saradnju (SCO). Oni vide ove grupe kao važne alate za svoju viziju postzapadnog multilateralnog globalnog poretka. Šest zemalja – Argentina, Egipat, Etiopija, Iran, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati – pridružit će se BRICS-u 2024. godine, kao što je najavljeno na ovogodišnjem samitu BRICS-a u Johanisburgu (koji se održao bez prisustva Putina); 19 se prijavilo za članstvo. Neke od ovih budućih članica i kandidata imaju bliske veze sa Sjedinjenim Američkim Državama i nejasno je kako bi pridruživanje BRICS-u uticalo na te veze.

Kina i Rusija su se predstavile kao šampioni globalnog juga. Rusija je ponovila tvrdnju da je "antiimperijalistička" sila i da su Sjedinjene Američke Države i Evropa imperijalisti. Nekako se zanemaruje kolonijalna uloga Sovjetskog Saveza u istočnoj Evropi i nad neruskim etničkim grupama. Većina zemalja globalnog juga ne gleda na rusku invaziju na Ukrajinu kao na dio imperijalističkog projekta Kremlja, a mnoge još uvijek gledaju na Rusiju kao na nasljednika SSSR-a, koji je podržavao antikolonijalne pokrete u Trećem svijetu. Oni vjeruju da Rusija nije učinila ništa gore od onoga što su Sjedinjene Američke Države učinile u proteklih pola stoljeća (Vijetnam, Irak, Afganistan), a odbijaju da osude ili sankcioniraju Rusiju. Indija, partner Sjedinjenih Američkih Država u Quad-u (sa Japanom i Australijom), jasno je stavila do znanja da Rusija ostaje važan ekonomski i strateški partner, čak i kada je premijer Narendra Modi upozorio Putina da govori o nuklearnim prijetnjama. Indijski ministar vanjskih poslova Subramanyan Jainshankar nazvao je Rusiju "provjerenim i stabilnim partnerom".

Evropska poluga

Svi ovi događaji znatno su otežali Zapadu održavanje sankcija Rusiji. Ipak, Evropa ima određene poluge. Kinesko-američki odnosi pogoršali su se pod Trumpovom i Bidenovom administracijom i pokazuju malo znakova poboljšanja. Zaista, SAD su Kinu označile kao prijetnju broj jedan svojoj sigurnosti. SAD se oslanjaju na svoje evropske saveznike da se više distanciraju od Kine, jednog od njihovih glavnih ekonomskih partnera.

Kina se još uvijek nada da će uvjeriti Evropljane da ne krenu sličnim putem ograničenja i odvajanja kao SAD. Otuda i “mirovni plan” i uvjerenje u nekim evropskim prijestolnicama da ove kineske pokušaje treba ohrabriti. Naravno, pitanje na koje nijedan autsajder ne može odgovoriti jeste koliki je uticaj Xia kod Putina da ga ubijedi da promijeni kurs u Ukrajini i pristane na ozbiljne pregovore, umjesto da se nastavi oslanjati na vrstu propagande koju je Rusija pokrenula neposredno prije rata, proglašavajući da su za sve krivi Zapad i Kijev.

Adresa je Peking, a ne Moskva

Zapad ima neke opcije u pokušaju da se suprotstavi uticaju produbljivanja kinesko-ruskih odnosa u ratu u Ukrajini. Adresa mora biti Kina, a ne Rusija, sve dok traje rat. Prvo, Kinu treba podsjetiti da će isporuka smrtonosnog oružja Rusiji dovesti do sekundarnih sankcija za Kinu. Također treba jasno staviti do znanja – kao što je to već bilo Kremlju – da će svaka upotreba nuklearnog oružja od strane Rusije izazvati brz, snažan odgovor NATO-a. Xi je navodno lično upozorio Putina da je upotreba nuklearnog oružja nedopustiva, iako je nejasno šta bi Kina uradila ako bi Rusija detonirala taktičko nuklearno oružje.

Izazovniji zadatak je angažirati Kinu, iako su odnosi Washingtona i Pekinga krhki. Državni sekretar Antony Blinken i ministarka finansija Janet Yellen su posjetili Peking u želji da nastave dijalog nakon incidenta sa špijunskim balonom i duge pauze u kontaktu. U posjetu su bili i njemački kancelar Olaf Scholz i francuski predsjednik Emmanuel Macron. Iako je možda teško uvjeriti Kinu da se distancira od Rusije, Zapad bi se trebao suzdržati od preduzimanja akcija koje ih zbližavaju. Evropa je već uključena u energičnu debatu o tome kako se nositi sa Kinom — kao što pokazuje prvi njemački strateški dokument za Kinu — i, sve dok Kina vjeruje da može nastaviti sa profitabilnim i produktivnim vezama s Evropom, možda će imati poticaja da nastavi igrati posredničku uloga između Rusije, Ukrajine i Evrope.

 

Postoji jedna oblast u kojoj bi SAD i Evropa trebale učiniti više, a to je kontinuirani pristup globalnom jugu. Često je neutralnost ovih zemalja ili prešutna podrška Rusiji proizvod dugogodišnje ideološke antipatije prema SAD. Štaviše, neke zemlje shvataju da će, kao rezultat ovog rata, sa pojavom promjenjivih koalicija, možda imati više uticaja u globalnom poretku koji ide naprijed.

Iako se ne suprotstavlja tom gledištu, Zapad bi trebao bolje obrazložiti zašto rat daleko u Evropi utiče na njihovu budućnost. Ako Rusija može da se izvuče sa invazijom i aneksijom teritorije suseda, šta to znači za njihov budući suverenitet i teritorijalni integritet? Bolje je naglasiti rusko kršenje međunarodnog prava nego sukob opisati u terminima demokratije nasuprot autokratiji. Kina je ponovila svoju posvećenost Povelji UN-a i teritorijalnom integritetu i suverenitetu država. Naglašavanje da Rusija zanemaruje sve ovo je prvi korak ka uključivanju globalnog juga u produktivniji razgovor o ratu.

 

 

Piše; Angela Stent

*IP