Kina pokušava razviti svijet 'izgrađen na cenzuri i nadzoru'

 

Kina izvozi svoj model digitalne autoritarnosti u inozemstvo uz pomoć svoje dalekosežne tehnološke industrije i masivnih infrastrukturnih projekata, nudeći nacrt "najbolje prakse" susjedima, uključujući Kambodžu, Maleziju i Vijetnam, upozorila je organizacija za zaštitu ljudskih prava.

U 2015. godini, dvije godine nakon što je pokrenula svoju inicijativu Pojas i put, Kina je pokrenula projekat “Digitalni put svile” kako bi proširila pristup digitalnoj infrastrukturi kao što su podmorski kablovi, sateliti, 5G povezivanje i još mnogo toga.

Član 19, grupa za ljudska prava sa sjedištem u Ujedinjenom Kraljevstvu, tvrdi da je projekat bio više od pukog proširenja pristupa WiFi-u ili e-trgovini.

Digitalni put svile „bilo je jednako usmjeren na promoviranje kineske tehnološke industrije i razvoj digitalne infrastrukture, kao i na preoblikovanje standarda i normi upravljanja internetom od slobodnog, otvorenog i interoperabilnog interneta u korist fragmentiranog digitalnog ekosistema, izgrađenog na cenzuri i nadzoru, gdje Kina i druge umrežene autokratije mogu napredovati”, navodi se u izvještaju objavljenom u aprilu.

Izvještaj na 80 stranica opisuje kako je kineska država neraskidivo povezana sa svojom tehnološkom industrijom, ključnim igračem u projektu Digitalnog puta svile, budući da privatne kompanije poput Huaweija, ZTE-a i Alibabe služe kao "proksiji" Komunističke partije.

Kina je potpisala desetine tehničkih standardnih sporazuma sa 49 zemalja koje učestvuju u Pojasu i putu, dok su druge zemlje u regionu, uključujući Kambodžu, Indoneziju, Maleziju, Mjanmar, Nepal, Pakistan i Tajland, dogovorile dalje komunikacije sa Pekingom o digitalnoj infrastrukturi.

Azijsko-pacifička regija je posebno važna za Peking, navodi se u izvještaju, jer ima "strateški značaj za Kinu, jer uvodi tehnologiju sljedeće generacije i traži globalne partnere u normalizaciji svog autoritarnog pristupa upravljanju internetom".

 

Neke zemlje, poput Kambodže, modelirale su svoju digitalnu upravu prema Kini, u skladu sa članom 2019. Od 2021. godine, ova zemlja jugoistočne Azije radi na izgradnji „Nacionalne internetske kapije“ u stilu kineskog „Velikog zaštitnog zida“ koji ograničava pristup mnogim zapadnim medijske kućama, Wikipedii i stranicama društvenih mreža poput Facebooka i X.

Drugi su, također, izrazili zabrinutost zbog projekta.

“Vlada Kambodže kaže da će to ojačati nacionalnu sigurnost i pomoći u suzbijanju poreznih prevara. Ali uticaj na kambodžanske mrežne veze će uticati na svakoga ko se poveže sa tim mrežama, što bi moglo imati ozbiljne posljedice po društveni i ekonomski život, kao i potencijalno ugroziti slobodno izražavanje”, upozorilo je u decembru Internet društvo.

Nepal i Tajland su navodno zainteresirani za izgradnju sličnog zaštitnog zida, prema izvještaju, i igrali su aktivnu ulogu u praćenju etničkih manjina Tibetanaca i Ujgura koji žive u inozemstvu u ime Pekinga.

Pod predsjednikom Xi Jinpingom, linija između Komunističke partije Kine i kineske države znatno se zamaglila. Partija je, također, prodrla sa svojim uticajem duboko u privatni sektor, sa ćelijama osnovanim u više od 90 posto 500 najvećih kineskih kompanija, prema izvještaju.

Ove kompanije, uključujući tehnološke divove, uvrštene su u kampanju uticaja Pekinga na "jedinstveni front" kako bi poboljšale imidž Kine u inozemstvu i proširile njen globalni uticaj, navodi se u izvještaju, uprkos tvrdnjama da su nezavisne od države.

Zabrinutost oko podataka, privatnosti i potencijalnih kampanja uticaja pomogla je da se u Sjedinjenim Američkim Državama potakne zabrana TikTok-a, izuzetno popularne video aplikacije u kineskom vlasništvu. Oni koji stoje iza Zakona o zaštiti Amerikanaca od aplikacija koje kontroliraju strani protivnici tvrde da bi aplikacija mogla omogućiti kineskoj vladi pristup korisničkim podacima i uticaj na Amerikance.

Sigurnosni problemi su, također, uticali na poslovanje kompanija poput Huaweija i ZTE-a ne samo u SAD,  već i u drugim demokratskim državama uključujući Australiju, Kanadu, Japan, Novi Zeland i Veliku Britaniju. U SAD-u su ove dvije firme označene kao "prijetnja nacionalnoj sigurnosti" i zabranjena im je izgradnja kritične infrastrukture.

Izvan kineskih granica, bliže veze između države i tehnoloških kompaniju, također, su pokrenule pitanja o tome kako će pitanja poput privatnosti podataka ili cenzure rješavati u inozemstvu kineske tehnološke kompanije, koje koriste podmorske kablove koji im daju de facto kontrolu nad ogromnim dijelovima globalnog internet saobraćaja.

U izvještaju se navodi da je „vjerovatno da će Kina podijeliti takve podatke sa savezničkim autoritarnim vladama ili ih iskoristiti kao dio svojih operacija uticaja na druge. Bez veće transparentnosti i nadzora, nemoguće je isključiti ove zabrinutosti”.

 

 

----

ZAKLJUČAK

 

Pod krinkom pomoći u izgradnji digitalne infrastrukture, projekat Digitalni put svije, u stvari omogućava kineskim tehnološkim kompanijama da ovladaju bitnim ličnim i podacima o državama u kojima ove kompaniju posluju. Zbog, u više navrata dokazane, povezanosti kineskih tehnoloških kompaniju sa državnim institucijama, na ovaj način se dovodi u pitanje sigurnost podataka, ali i ukupnog internet saobraćaja u državama u kojima su kineske tehnološke kompanije preuzele izgradnju infrastrukture ili uvođenje 5G mreže. Poznato je da su iz ovih razloga, neke zemlje, poput Švedske npr. zabranile korištenje opreme kineskih proizvođača Huawei i ZTE u izgradnji 5G mreže u državi.

Kada su u pitanju zemlje Zapadnog Balkana, činjenica da se kasni sa uvođenjem 5G mreže, u neku ruku još nije stavila u fokus pitanje nabavke opreme. No, činjenica je da je Huawei u BiH već održao prezentaciju o svojoj opremi za uspostavljanje 5G mreže, a činjenica je da se u Srbiji npr. najveći dio opreme za digitalizaciju nabavlja upravo od kineskih dobavljača.  

Upozorenja iz drugih država koje su već imale negativna iskustva sa angažiranjem kineskih tehnoloških kompanija (npr. Velika Britanija sa opremom za video nadzor I sl.), grupa za ljudska prava i stručnjaka za oblast digitalizacije na Zapadnom Balkanu se ne shvataju baš ozbiljno, što je u potpunosti pogrešan pristup.