06.01.2024.

Kina pojačava pritisak  pred izbore na Tajvanu

Decembarsko sunce grije na poluostrvu Heng Chun, jezičku zemlje koji strši iz donjeg dijela Tajvana u Filipinsko more.
Napola popušena cigareta viri iz ugla usana Hsu Keng-Juija. On je dio mreže volontera - većina njih veterani poput njega - koji prate sada stalno prisustvo kineskih brodova i aviona samo izvan teritorijalnih granica Tajvana.
Koristeći plastične rajsferšluse, gospodin Hsu vezuje dugu radio antenu za čeličnu ogradu, zatim sjeda sa svojim prenosnim radijima i počinje skenirati vojne kanale. U početku sve što čujemo su zvuci osvjetljenja tajvanske obalske straže koja usmjerava pomorski promet. Tada kroz tešku statiku dolazi drugačiji naglasak i drugačiji ton. To je kineska mornarica.
Kina pojačava pritisak uoči ključne predsjedničke utrke na Tajvanu, ostrvu koje dugo doživljava kao odmetnutu provinciju. Nekoliko sedmica do izbora, Peking je jači nego ikada prije - na glasačkim listićima i na granicama Tajvana.
"Mi predstavljamo sav narod Kine", govori glas kineske mornarice. "Narodna Republika Kina je jedina legitimna vlada Kine, a Tajvan je neodvojivi dio Kine".
Povlačeći još jednu cigaretu, gospodin Hsu izgleda nepomično:  
"Sad to čujem svaki dan. Kao da čitaju iz scenarija".
Još jedan glas dolazi u eter. To je kapetan kineskog tegljača, samo tri milje od obale Tajvana.
Kapetan je zamoljen da se iseli iz teritorijalnih voda Tajvana, ali on odbija: "O kojim teritorijalnim vodama govorite? Tajvan nema nikakve teritorijalne vode!"
Hsu je bijesan. On skoči, zgrabi slušalicu i govori pogrde preko talasa. Psuje dok se vraća, mrmljajući: "Šta on misli da je?"
Desetljećima su vlade u Pekingu i Tajpeju imale nepisani sporazum da ne zalutaju preko srednje linije koja između njih dijeli tjesnac širok 110 milja.
Sada ga Kina prelazi skoro svakodnevno, na moru i u vazduhu.
Jednog dana u septembru, Narodnooslobodilačka vojska poslala je više od 100 aviona prema Tajvanu, od kojih je 40 prešlo srednju liniju.
Ovo takozvano "ratovanje u sivoj zoni" ima za cilj "pokoriti neprijatelja bez borbe", da posudim riječi legendarnog kineskog vojnog stratega. U ovom slučaju neprijatelj je vlada Tajvana, oni koji podržavaju trajno odvajanje Tajvana od Kine i njegovi strani saveznici u Sjedinjenim Državama i Japanu.
"Kina šalje vrlo snažnu poruku Sjedinjenim Državama, pa čak i Japanu", kaže penzionirani admiral Lee Hsi-min, bivši komandant tajvanskih oružanih snaga. "To im govori da je Tajvan dio Kine. Da je ovo njihovo područje, tako da ovdje mogu raditi šta god hoće. U međuvremenu ima za cilj uplašiti Tajvance i natjerati ih da kapituliraju".
 
Budući da Tajvan treba izabrati novog predsjednika 13. januara, ključni cilj je potkopavanje podrške vladajućoj Demokratskoj progresivnoj stranci (DPP). Sadašnja predsjednica ostrva Tsai Ing-wen povlači se nakon osam godina na vlasti.
Predsjednicu Tsai, koja je bila iskrena, ali spretna u odbrani suvereniteta Tajvana, Peking ne voli. Ali čovjek koji želi da je zamijeni, sadašnji potpredsjednik William Lai, daleko je gori u njihovim očima. Uprkos tome što je rekao da neće učiniti ništa da promijeni status quo, Laija Kina vidi kao tvrdolinijaškog "splitistu", zagovornika formalne nezavisnosti Tajvana.
Poruka Pekinga biračima na Tajvanu je da je glas za Williama Laija glas za rat. To je, također, poruka glavne opozicione stranke, nacionalističkog Kuomintanga ili KMT. Njihov kandidat Hou Yu-ih rekao je pristalicama na nedavnom skupu: "Čitava naša generacija će izgubiti sve za šta smo se borili tokom svog života [ako Lai pobijedi]."
Ali pristalice DPP-a ne djeluju prestrašeno. Gledali su ovaj film ranije i to svake četiri godine od prvih predsjedničkih izbora na Tajvanu 1996. godine.
Nedavno se tokom kišinog nedjeljnog popodneva, oko 60.000 pristalica DPP-a okupilo na trgu u centru Tajpeja kako bi čuli šta govore Lai i njegov potpredsjednik.
Kada je predsjedsjednica Tsai izašla na binu,  publika je oživjela navijajući i mašući malim, zelenim DPP zastavama. Među njima je bilo mnogo duginih zastava gey pride. Ovdašnja LGBT zajednica obožava Tsai jer je Tajvan učinila prvim mjestom u Aziji koje je legaliziralo istopolne brakove.
Ako ostavimo na stranu demokratske izbore, ovo je još jedna stvar koja Tajvan izdvaja od Kine. I to je jedan od mnogih razloga zašto su pristalice DPP-a nepokolebljive da ovo ostrvo nikada neće biti dio Narodne Republike Kine.
"Veoma sam zabrinuta zbog prijetnji iz Kine, ali se ne bojim", rekla je Frederika Chou. "Jer ću se dobrovoljno prijaviti da budem vojnik i borit ću se ako ikada pokušaju napasti našu lijepu zemlju".
"Jednog dana ćemo možda imati rat, ali ja se ne bojim jer sam Tajvanka i moram zaštititi svoju zemlju", rekla je 27-godišnja Abby Ding koja je sa ocem došla na skup čak iz Tainana na jugu.
Peking je daleko od jedinog pitanja na glasačkom listiću. Sve veći troškovi, stanovi koje građani sebi ne mogu priuštiti i sve manje mogućnosti izazvali su nezadovoljstvo protiv DPP-a - i poslali mlade glasače u naručje Tajvanske narodne partije i njenog populističkog kandidata Ko Wen-jea.
Nekada simpatizer DPP-a, Ko se sada pozicionira kao srednja opcija između svojih glavnih rivala - i onaj koji može posredovati u boljim vezama sa Pekingom. Iako je "ponovno ujedinjenje" uvijek bilo moguće, kineske tvrdnje su sada postale hitnije, posebno zbog ponovljenih obećanja njenog lidera Xi Jinpinga da će zauzeti ostrvo, uz rok za pokretanje.
Pitanje koliko se Tajvan treba pripremiti za borbu dijeli suprotstavljene strane na ostrvu. Trenutna vlada DPP-a uložila je velika sredstva u nove, domaće podmornice i kupila još desetine borbenih aviona F16 i modernih projektila od SAD-a. Ona je vratila 12-mjesečnu obaveznu vojnu službu i kaže da će učiniti više ako bude ponovo izabrana.
KMT je mnogo ambivalentniji. Njegov kandidat za potpredsjednika, Jaw Shaw Kong, označio je program izgradnje podmornica kao isprazni projekat i ogromno bacanje novca. Porodica Jawa je iz Kine, i on se dugo smatrao jednim od glasova kojeg najviše voli Peking u politici Tajvana.
On kaže da je jedini način da se osigura mir za Tajvan razgovor sa Pekingom, da se uvjeri kineski predsjednik Xi Jinping da Tajvan nije odlučno za nezavisnost i da jednog dana Tajvan i Kina mogu i trebaju biti ujedinjeni.
Ovo je daleko od popularnog mišljenja na Tajvanu. Veze ostrva sa Kinom, od porodičnih veza do trgovine, su duboke i zamršene su komplikovanim pitanjima o prošlosti i identitetu. To je pitanje koje često dovodi u sukob stariju generaciju koja je jače vezana za kopno, protiv mladih ljudi koji su odrasli u demokratskom, otvorenom društvu.
Niko neće poreći vojnu prijetnju iz Kine, ali su podijeljeni oko toga kako je najbolje odvratiti.
Dok se glavne stranke svađaju, tajvanske zračne snage polako i postojano iscrpljuje stalni kineski pritisak.
Ranog jutra u decembru, grupa borbenih aviona Mirage 2000 izašla je iz svoje baze na zapadnoj obali i doletjela u Tajvanski moreuz. Baza je dom za 45 mlaznjaka tajvanske eskadrile za brzo reagiranje, čiji je zadatak da se suprotstave tim kineskim avionima koji svakodnevno ispituju ivicu tajvanskog vazdušnog prostora.
Mlaznjaci su kupljeni od Francuske početkom 1990-ih i sada su stari. Kina iscrpljuje tajvanske vazdušne snage, kaže penzionirani admiral Li. I oni mogu osjetiti uticaj, jer su se troškovi održavanja povećali i "to zapravo utiče na našu sposobnost", dodaje Li.
 
Kina može sebi priuštiti da leti onoliko često koliko želi. Narodnooslobodilačka vojska ima više od 2.000 borbenih aviona i gradi ih još mnogo. Tajvan ima manje od 300, od kojih su mnogi sada stari više od četvrt stoljeća.
Vojni stručnjaci kažu da je istrošenost flote Miragea toliko visoka, a cijena njihovog popravljanja tako previsoka da su tiho prestali da pokušavaju presresti sve osim najopasnijih kineskih upada.
Najnoviji podaci istraživanja pokazuju da Lai i DPP idu ka pobjedi u januaru, iako sa malom razlikom. Za DPP bi to bio treći uzastopni predsjednički mandat bez presedana, a Pekingu šamar.
Ali DPP će vjerovatno dobiti manje od 40 posto glasova. To znači da je još dosta toga u igri. Tajvan ima besplatnu štampu i otvoreni internet. Dakle, vrata su širom otvorena za kineski propagandni aparat da cilja 60 posto birača koji neće glasati za DPP. Oni će, također, glasati o novom sazivu, gdje bi KMT mogao pobijediti.
Godinama je glavna meta kineske propagande bila starija populacija Tajvana, posebno oni sa porodičnim vezama sa kopnom, ljudi koji su tradicionalno glasali za KMT.
„Bilo je veoma efikasno“, kaže Puma Šen, akademski i politički aktivista koji je proveo godine proučavajući operacije kineskog uticaja širom svijeta.
"Ako pogledate u prošlost, pristalice KMT-a su nekada bile vrlo antikineska Komunistička partija. A sada su postale antitajvanska nezavisnost. Oni sada vjeruju da su ljudi koji podržavaju nezavisnost Tajvana ti koji bi mogli pokrenuti rat", kaže Šen.
Grupa birača koja je ranije smatrala da je Komunistička partija Kine neprijatelj, sada misli da je DPP prava opasnost. To nije rijetko mišljenje na Tajvanu. Stariji stanovnici Tajpeja s omalovažavanjem govore o predsjednici Tsai i njenoj stranci kao o "gomili uzbunjivača".
Ali Peking zna da će ključ uspjeha biti pridobijanje mladih glasača, onih koji nemaju stranačku pripadnost i koji su nezadovoljni objema starim tradicionalnim strankama. Njih sada targetiraju putem TikToka i YouTubea. Kina ima više od 200 kanala na koje svakodnevno postavljaju video zapise.
„Oni su veoma dobri u otkrivanju za šta su mladi Tajvanci zainteresirani, a zatim u kreiranju sadržaja koji će ih privući“, kaže Šen. To je ono što naziva "popločavanjem puta". Kada se uspostavi publika i razvije povjerenje, tada se uvodi prokineska poruka.
Istraživanje koje je proveo Šen pokazalo je porast grupa mladih Tajvanaca koji nisu prokineski orijentirani, ali postaju sve više antiamerički i antijapanski orijentirani. Ovakve operacije uticaja vjerovatno neće donijeti iznenadno trčanje u zagrljaj  Kine. Ali Peking igra dugu igru.
"Ovi izbori su za njih samo jedan kratkoročni cilj", kaže Šen. "Velika strategija, prava krajnja utakmica, je natjerati Tajvan da potpiše mirovni sporazum bez potrebe za borbom."