Kina oklijeva

Nedavno objavljene donekle ohrabrujuće brojke o kineskoj ekonomiji nisu uspjele ublažiti ove zabrinutosti. Druga najveća svjetska ekonomija porasla je za 4,9 posto u periodu juli-septembar, što je pad u odnosu na 6,3 posto u drugom kvartalu 2023. godine, ali više od predviđanja analitičara. Brojke - zajedno sa pozitivnim podacima o industrijskoj proizvodnji i maloprodaji - navele su neke analitičare da povuku svoje prognoze za cijelu 2023. godinu. Ipak, usporavanje rasta Kine je i dalje evidentno, što izaziva zabrinutost među njenim trgovinskim partnerima i zemljama u koje se investira kineski kapital.

Za zemlje Centralne i Jugoistočne Evrope uticaj je uglavnom bio indirektan. Nijedna nije veliki izvoznik u Kinu, trgujući prvenstveno sa zemljama članicama EU u svom bliskom susjedstvu. Stoga se uticaj uglavnom ogleda kroz pad izvoza iz Njemačke i drugih velikih evropskih ekonomija u Kinu, što zauzvrat smanjuje potražnju za inputima proizvođača iz Centralne i Jugoistočne Evrope.

U intervjuu za bne IntelliNews u septembru, Beata Javorčik, glavni ekonomista EBRD-a, navela je indirektni uticaj kineskog usporavanja kao jedan od faktora koji utiču na region.

“Iako su se cijene prirodnog gasa vratile na predratni nivo, četiri su puta više od cijena u SAD-u. To znači da će konkurentnost Zapadne Evrope, uključujući i Nemačku, biti narušena. Usporavanje Kine ne pomaže s obzirom na činjenicu da je Kina važno tržište za Njemačku. Pored toga, imamo narušavanje konkurentnosti u nekim zemljama Centralne Evrope”, rekao je Javorčik.

 

Širenje uticaja na istok  

 

Ovo je u suprotnosti sa mnogo važnijom ulogom koju Kina igra kao uvoznik robe iz centralnoazijskih ekonomija na svom zapadnom krilu.

 

U tim zemljama, najnoviji izvještaj EBRD-a o regionalnim ekonomskim perspektivama kaže: „Usporavanje rasta u Kini predstavlja značajan rizik za izglede, posebno za centralnu Aziju i Kavkaz… stalna slabost u kineskom sektoru nekretnina opterećuje investicije. Sa nižim nivoima investicija, rast bi mogao biti strukturno niži nego u protekloj deceniji… Strukturno sporiji rast u Kini može, zauzvrat, dovesti do slabije potražnje za izvozom regiona, direktno i indirektno kroz globalne lance snabdijevanja.”

Ranije je Kina igrala ključnu ulogu u oporavku nakon pandemije u nekoliko centralnoazijskih zemalja, nakon što je kineska potražnja za njihovim proizvodima oživjela. Mongolija je doživjela porast izvoza u 2023. na osnovu oživljavanja kineske potražnje, pokretanja dvije nove željezničke linije koje povezuju ležišta uglja Tavan Tolgoi sa Kinom i početka podzemne proizvodnje u rudniku Oyu Tolgoi.

Međutim, dodaje se u izvještaju EBRD-a, "neizvjesnost oko usporavanja Kine i ovisnosti o Kini kao izvoznom tržištu - posebno u zemljama poput Mongolije i Turkmenistana - predstavlja ključni rizik za izglede".

I Rusija je postala ovisna o Kini, jer su sankcije uskratile pristup zapadnim tržištima. "Rusko ekonomsko bogatstvo je sve više isprepleteno sa Kinom, jer je nakon zapadnih sankcija uvedenih nakon invazije na Ukrajinu, Rusija preorijentirala svoj izvoz na azijska tržišta", navodi se u izvještaju.

Ovo je posebno vidljivo u energetskom sektoru, gdje Rusija aktivno prebacuje svoj izvoz iz Evrope u Aziju, s obzirom na političke posljedice rata u Ukrajini. Trenutno izvozi gas u Kinu putem gasovoda Snaga Sibira-1, a godinama je u pregovorima o izgradnji Snage Sibira-2 kako bi povećao izvoz.

 

Usporavanje

 

Različiti faktori dovode do pogoršanja sentimenta prema Kini, uključujući pitanja duga i trgovinski rat sa SAD. To traje već nekoliko godina, ali su odnosi između Pekinga i zapadnih sila postali još napetiji nakon ruske invazije na Ukrajinu.

Unutar Kine situacija na tržištu nekretnina postaje sve zabrinjavajuća. Agencija za rejting Fitch je to istaknula u svom najnovijem Global Economic Outlooku u septembru. Fitch je prokomentirao da "sve dublji pad kineskog tržišta nekretnina baca sjenu na izglede za globalni rast, baš kao što monetarno pooštravanje sve više opterećuje izglede potražnje u SAD-u i Europi".

Ovo je u početku bilo fokusirano na kolaps velikog značaja za nekretnine Evergrande. Nekada najveći kineski developer, Evergrande je nagomilao dugove koji premašuju 300 milijardi dolara dok se širio, što je dovelo do niza kašnjenja od strane drugih programera i brojnih nedovršenih građevinskih projekata širom zemlje. Njegov osnivač Hui Ka Yan, nekada vrijedan 42 milijarde dolara, upravo je potpuno izgubio status milijardera, ali posljedice idu dalje od Huija i njegove kompanije.

Sada, najveći kineski investitor za privatno vlasništvo, Country Garden, nije platio kamatu od 15,4 miliona dolara na svoje dolarske obveznice. Kompanija nije izvršila isplatu tokom grace perioda od 30 dana nakon inicijalnog roka plaćanja 17. septembra. Sa 11 milijardi dolara duga i dodatnih šest milijardi dolara u kopnenim kreditima, neizvršenje obaveza od strane Country Gardena izazvalo bi jedan od najznačajnijih kineskih korporativnih dugova restrukturiranja.

“Pad sektora nekretnina bio je primarni kanal kroz koji se manifestira kinesko ekonomsko usporavanje, s obzirom da je industrija predstavljala 20 do 25 posto BDP-a na svom vrhuncu. Novi godišnji početak stanovanja je manji za 57 posto, a sektor će vjerovatno ostati ispod polovine svoje prethodne veličine u narednoj deceniji”, napisao je Logan Wright, viši saradnik u Centru za strateške i međunarodne studije (CSIS), u nedavnom komentaru.

Ništa drugo u kineskoj ekonomiji nije zamijenilo sektor nekretnina kao pokretača rasta, što objašnjava zašto se ekonomski rast tako dramatično usporio u posljednje dvije godine.

U međuvremenu, kineski izazovi sežu izvan sektora nekretnina, uključujući slab ekonomski rast, rastući dug lokalne vlade i visoku nezaposlenost mladih.

 

Globalne posljedice

 

Evropa u usponu i Centralna Azija su samo dva regiona pogođena kao rezultat. Kada se Kina, druga po veličini svjetska ekonomija sa populacijom većom od 1,4 milijarde, suoči s izazovima, globalne reperkusije su neizbježne, iako se vodi debata o tome dokle će one ići. Strahovi od globalne katastrofe su preuveličani, ali uticaj kineske nevolje je nesumnjivo dalekosežan.

“Nema sumnje da se Kina suočava s mnogim strukturnim i drugim izazovima: padom produktivnosti, smanjenjem radne snage, ograničenja na transfer tehnologije koje su nametnule Sjedinjene Države i druge zemlje, stalna korekcija u sektoru za nekretnine, povećana nezaposlenost među mlađim radnicima i vodstvo čini se da to daje prioritet partijskoj kontroli i nacionalnoj sigurnosti u odnosu na ekonomski rast,” napisao je Nicholas R. Lardy, nerezidentni viši saradnik na Peterson institutu za međunarodne ekonomske studije.

„Ovi izazovi znače da se kineski rast neće vratiti ni na šta blizu blistavog tempa iz perioda 1980-2010, kada je godišnji rast u prosjeku iznosio blizu 10 posto. Ali pažljivo čitanje sadašnje situacije ne podržava gledište da je kineski rast sada zahvaćen ozbiljnom cikličnom silaznom spiralom koja će trajati nekoliko godina.”

Iako neki ekonomisti tvrde da bi status Kine kao pokretača globalnog prosperiteta mogao biti precijenjen, smanjena potrošnja unutar zemlje dovodi do smanjene potražnje za sirovinama i robom drugdje u svijetu. Kao i na izvoznike robe iz Centralne Azije, ovaj pad potražnje utiče na velike izvoznike poput Australije i Brazila, kao i na neke afričke zemlje.  

 

Kina i Evropa u razvoju

 

Zemlje Centralne i Jugoistočne Evrope nisu među ovim izvoznicima, ali Kina igra važnu ulogu u nekim zemljama regiona kao investitor. Došlo je do talasa kineskih investicija nakon globalne ekonomske krize, kada su kineski investitori kupovali jeftinu industrijsku imovinu i finansirali investicione projekte visokog profila širom regiona. Takvi projekti pomogli su da se pokrenu višak kapaciteta ogromnih kineskih inženjerskih kompanija, jer je ekonomski rast unutar Kine počeo usporavati. Kineski investitori su se zatim razgranali u druge sektore kao što je industrija.

Odnosi između Pekinga i nekoliko zemalja iz regiona su se pogoršali posljednjih godina i, kako je istakao kolumnista bne IntelliNewsa Marcus How, šef istraživanja i analiza u ViennEast Consultingu u Beču, došlo je do pada kineskih direktnih stranih ulaganja (FDI) od 2020. godine, dok Inicijativa Pojas i put (BRI) nije ispunila očekivanja. Geopolitička razmatranja su odigrala značajnu ulogu, potaknuvši zemlje CESEE da se usklade sa prioritetima američke politike ili održe delikatnu ravnotežu između velikih sila.

Ipak, nastavljaju se velike kineske investicije u određenim zemljama Centralne i Jugoistočne Evrope, među kojima su Mađarska, Crna Gora i Srbija. Lideri i Mađarske i Srbije bili su istaknuti na nedavnom samitu BRI u Pekingu u oktobru, zajedno sa svih pet lidera centralnoazijskih republika. Uprkos domaćim problemima Kine, Srbija je, naprimjer, osigurala tri značajna komercijalna sporazuma, ukupne vrijednosti četiri milijarde eura tokom samita, kao i potpisivanje sporazuma o slobodnoj trgovini sa Kinom.

To je bio samo dio od 100 milijardi dolara koje je obećao kineski predsjednik Xi Jinping. Međutim, već postoje znakovi da je Peking manje spreman izdašno trošiti na velike infrastrukturne projekte širom svijeta, a naglasak je prebačen na manje, fokusiranije projekte.