Kina je prava sila u Putinovom i Kimovom prijateljstvu

 

Prva Putinova posjeta Pjongjangu od 2000. godine bila je prilika za Rusiju i Sjevernu Koreju da se pohvale svojim prijateljstvom. I razmetali su se time, a Kim je izjavio da je "puna podrška" ruskoj invaziji na Ukrajinu.

Seul, Tokio, Washington i Brisel vidjet će veliku opasnost u tim riječima i u organiziranom sastanku. Ali činjenica je da dva lidera osjećaju da su potrebni jedni drugima - Putinu je jako potrebna municija da bi održao rat, a Sjevernoj Koreji je potreban novac.

Međutim, prava moć u regionu nije bila u Pjongjangu – niti je tu trebala biti. Putin i Kim su se povezivali na pragu Kine i zato bi bili oprezni u provociranju Pekinga, vitalnog izvora i trgovine i uticaja za ova dva sankcionisana režima.

Čak i dok Putin pozdravlja svoje "čvrsto prijateljstvo" sa Kimom, mora znati da ono ima granicu. A ta granica je kineski predsjednik Xi Jinping.

 

Oprezni Peking gleda

 

Postoje neki znakovi da gospodi Xi ne odobrava sve veći savez između dva njegova saveznika.

U izvještajima se navodi da je Peking pozvao predsjednika Putina da ne posjećuje Pjongjang odmah nakon sastanka sa predsjednikom Xijem u maju. Čini se da se kineskim zvaničnicima nije svidjela optika Sjeverne Koreje koja je uključena u tu posjetu.

Xi je već pod velikim pritiskom SAD i Evrope da smanji podršku Moskvi i da joj prestane prodavati komponente koje podstiču njen rat u Ukrajini.

I ne može zanemariti ova upozorenja. Baš kao što je svijetu potrebno kinesko tržište, Pekingu su potrebni strani turisti i ulaganja kako bi se izborio sa sporim rastom i zadržao svoje mjesto druge po veličini svjetske ekonomije.

Sada nudi bezvizni režim za posjetitelje iz dijelova Evrope, kao i Tajlanda i Australije. I kineske pande se ponovo šalju u strane zoološke vrtove.

 

Percepcije su važne za kineskog ambicioznog lidera, koji želi preuzeti veću globalnu ulogu i izazvati SAD. On sigurno ne želi postati parija ili se suočiti sa novim pritiskom Zapada. Istovremeno, on još uvijek upravlja svojim odnosom s Moskvom.  

Iako nije osudio invaziju na Ukrajinu, do sada nije pružio značajnu vojnu pomoć Rusiji. A tokom sastanka u maju, njegova oprezna retorika bila je u suprotnosti sa Putinovim bujnim komplimentima o Xiju.

Do sada je Kina pružala političko pokriće za napore Kima da unaprijedi svoj nuklearni arsenal, više puta blokirajući sankcije Ujedinjenih naroda koje predvode SAD.

Ali Xi nije obožavatelj ohrabrenog Kim Jong Una.

Testovi naoružanja Pjongjanga omogućili su Japanu i Južnoj Koreji da ostave po strani svoju gorku historiju kako bi potpisali odbrambeni sporazum sa SAD. A kada tenzije porastu, sve više američkih ratnih brodova pojavljuje se u vodama Pacifika, izazivajući strah Xija od "istočnoazijskog NATO-a".

Neodobravanje Pekinga moglo bi natjerati Rusiju da preispita prodaju više tehnologije Sjevernokoreancima. Mogućnost da se to dogodi je jedna od najvećih briga SAD.

Andrej Lankov, direktor NK Newsa, kaže da je skeptičan: "Ne očekujem da će Rusija Sjevernoj Koreji osigurati veliku količinu vojne tehnologije."

On vjeruje da Rusija "ne dobija mnogo i vjerovatno stvara potencijalne probleme za budućnost", ako to učini.

Dok bi sjevernokorejska artiljerija bila prava prilika za Putinove ratne napore, zamjena raketne tehnologije za to ne bi bila baš velika stvar.

I Putin bi mogao shvatiti da ne vrijedi ljutiti Kinu, koja kupuje rusku naftu i plin, i ostaje ključni saveznik u svijetu koji ga je izolovao.

Pjongjangu je Kina potrebna još više. To je jedina druga zemlja koju Kim posjećuje. Od četvrtine do polovine nafte Sjeverne Koreje dolazi iz Rusije, ali najmanje 80 posto njenog poslovanja je sa Kinom. Jedan analitičar je odnos Kine i Sjeverne Koreje opisao kao uljnu lampu koja stalno gori.

Ukratko: koliko god Putin i Kim pokušavali da izgledaju kao saveznici, njihov odnos sa Kinom je mnogo važniji od onoga što dijele.

 

Kina je previše važna da bi izgubila

 

Uprkos njihovoj oglašenoj borbi protiv „imperijalističkog Zapada“, ovo je ratno partnerstvo. Može se razviti, ali za sada se čini transakcionim, čak i kada su svoje partnerstvo nadogradili na nivo „saveza“.

Sporazum o sveobuhvatnom strateškom partnerstvu između dvije zemlje koji impresivno zvuči, objavljen na sastanku Putina i Kima, nije garancija da Pjongjang može nastaviti isporučivati municiju.

Kimu su potrebne vlastite zaliha, jer ima vlastiti front za održavanje - granicu demilitarizirane zone (DMZ) sa Južnom Korejom.

Analitičari vjeruju da Rusija i Sjeverna Koreja koriste različite operativne sisteme, pri čemu je potonji nekvalitetan i stari.

Što je još važnije, Rusija i Sjeverna Koreja decenijama nisu davale prioritet svojim odnosima. Kada je bio prijatelj sa Zapadom, Putin je dva puta sankcionirao Pjongjang i čak se pridružio SAD, Kini, Južnoj Koreji i Japanu kako bi uvjerio Sjever da odustane od svog nuklearnog programa.

Kada se Kim Jong Un odvažio na vrtlog diplomatskih samita 2018. godine, sastao se sa Vladimirom Putinom samo jednom. U to vrijeme Kimovi široki osmjesi, zagrljaji i rukovanje bili su za južnokorejskog predsjednika Mun Jae-ina. Sreli su se tri puta.

Razmijenio je "ljubavna pisma" sa tadašnjim američkim predsjednikom Donaldom Trumpom prije njihova tri sastanka - čovjek kojeg je jednom nazvao "dotard" odjednom je postao "poseban". Takođe je održao tri samita sa Xijem, prvim međunarodnim liderom kojeg je ikada sreo.  

Dakle, Putin je novi u igri. A ipak nije uključio šarm, dok je Kim obrubio ulice ružama i crvenim tepisima.

Kolumna ruskog lidera u sjevernokorejskim državnim novinama istaknula je zajedničke interese da se "odlučno suprotstave" zapadnim ambicijama da se "ometa uspostavljanje multipolarnog svjetskog poretka zasnovanog na međusobnom poštovanju pravde".

Ali nedostajalo je laskanje koje je uputio Xiju, za kojeg je izjavio da mu je blizak kao "brat", dok je hvalio kinesku ekonomiju koja usporava, jer se "razvija u skokovima i granicama". Čak je rekao da njegova porodica uči mandarinski.

On se sigurno ne bi usudio držati predsjednika Xija da čeka satima i da stigne isto tako kasno kao u Pjongjang. Čini se i da nisu shvatili ko je važniji partner, ako je suditi po nezgodnom trenutku kada su se raspravljali ko bi prvi trebao ući u auto.

Sa Kinom, obojica su molitelji. A bez Kine, oni i njihovi režimi će se boriti.  

 

ZAKLJUČAK  

 

Susret ruskog predsjednika Vladimira Putina i sjevernokorejskog lidera Kim Jong Una, kao dvojice autokrata koji su pod sankcijama zapadnog (I ne samo zapadnog) svijeta, prošao je u sjeni trećeg, također, autokratskog lidera – kineskog predsjednika Xi Jinpinga. Istovremeno, rezultati razgovora dvojice predsjednika pokazuju da su itekako vodili računa kako će zvanični Peking (tačnije, kineski predsjednik) protumačiti ovo “prijateljstvo rođeno iz nužde”.  

Sve to ide u prilog tezi da Kina (koja sarađuje i sa jednom i sa drugom zemljom koje su pod sankcijama) u svojoj borbi za formiranje novog svjetskog poretka, prema kineskoj strategiji nazvanoj multipolarni svijet, oko sebe okuplja uglavnom autokrate. Što je na izvjestan način razumljivo, jer je puno teže uvjeriti demokratske lidere u ispravnost vizija i strategija koje podrazumijevaju igranje po pravilima autokrata, korupciju, netransparentnost, kršenje ljudskih prava itd.  

Na izvjestan način to treba biti i opomena liderima država Zapadnog Balkana da ukoliko zaista imaju demokratska opredjeljenja, da će ona biti u opasnosti u bilo kakvoj bližoj saradnji sa Kinom.