Kina istraživanjem i ledolomcima želi proširiti geopolitički uticaj na Arktiku  

 

U jesen 2024. godine, kolos dug 105 metara i širok 70 metara probijao se kroz valove Norveškog mora, krećući se prema sjeveru. Njegova meta bilo je područje na 71. stepenu sjeverne geografske širine u arktičkom Barencovom moru, oko 100 kilometara od norveške obale. Tamo je trebala biti stacionirana platforma za bušenje COSLProspector, zadužena za potragu za naftom u narednih nekoliko godina, radeći u ime norveške kompanije Var Energi.

Njord Wegge, profesor na Norveškoj vojnoj akademiji, ima pomiješana osjećanja o tom događaju. Iako je registrovan pod singapurskom zastavom, COSLProspector je u vlasništvu norveške kompanije COSL Drilling Europe, sa sjedištem u Stavangeru. Međutim, ovo je istovremeno podružnica kineske državne firme pod nazivom China Oilfield Services Limited, ili COSL.

Prije nekoliko mjeseci, Wegge je za list The Barents Observer izjavio da nije u interesu Norveške da Kina stekne sve jače uporište u sjevernoevropskoj regiji. Međutim, upravo je to dugoročni strateški cilj Pekinga, napomenuo je.

 

Norveške sigurnosne službe izdaju upozorenje Kini

 

Wegge je govorio sa svoje pozicije šefa istraživačke grupe za sigurnosnu i vojnu politiku u arktičkoj regiji. Među odgovornostima ove grupe su pitanja koja se odnose na obavještajne aktivnosti i hibridno ratovanje. Wegge je naznačio da ga pitanje COSLProspectora brine zbog mogućnosti da informacije procure u Kinu kroz aktivnosti platforme za bušenje.

To bi moglo uključivati informacije koje se generiraju slučajno, ali koje bi u konačnici mogle imati vrijednost izvan osnovne djelatnosti istraživanja nafte. Jedan primjer za to mogli bi biti detaljni podaci sa karte koji se odnose na morsko dno. Ova vrsta informacija može imati i civilnu i vojnu upotrebu. Prema Norveškoj obavještajnoj službi, kineske kompanije u inozemstvu su dužne da takve informacije stave na raspolaganje državi, ako se to smatra potrebnim.

Wegge je, također, upozorio na opasnosti koje bi mogle nastati ako bi Norveška – i Zapad općenito – postali još više ovisni o kineskim tehnologijama. Kina se želi etablirati kao globalna supersila, ali je totalitarna sila sa sistemom vrijednosti koji se razlikuje od onih u liberalnim demokratijama, rekao je. Iz tog razloga, Norveška bi trebala pristupiti takvim odnosima s oprezom, savjetovao je profesor. Weggeove riječi odražavaju najnovije godišnje izvještaje NIS-a u vezi sa trenutnim sigurnosnim i prijetnjama.

NIS ne smatra da Kina predstavlja direktnu vojnu prijetnju Norveškoj. Međutim, obavještajna služba tvrdi da Peking teži proširenju svog političkog i ekonomskog uticaja u arktičkoj regiji – i da Kina u budućnosti vjerovatno namjerava uspostaviti i vojno prisustvo tamo. Norveške sigurnosne službe stoga imaju rezerve prema saradnji između norveške naftne industrije i dobavljača sa direktnim vezama s Kinom.

Međutim, energetske kompanije su više zabrinute zbog ekonomske efikasnosti nego zbog sigurnosnih rizika ove prirode. COSL Drilling Europe se smatra isplativim partnerom. Norveški industrijski kolos Equinor, naprimjer, redovno je koristio njegove usluge. Ovo je iznenađujuće, s obzirom na to da je Equinor dvije trećine u vlasništvu norveške države čije obavještajne službe upozoravaju na takve poslovne veze sa Kinom. Međutim, norveška država tradicionalno se suzdržava od vršenja direktnog uticaja na operativne aktivnosti, čak i kompanija u kojima je većinski vlasnik.

 

Sirovine, transportne rute – i globalne ambicije

 

Primjer COSL Drilling Europe ilustruje metode koje Peking koristi kako bi učvrstio svoju poziciju na Arktiku. Ali zašto je Kina, zemlja koja leži stotinama kilometara udaljena od sjeverne polarne regije, uopće zainteresirana za ovo područje?

U stvari, Kina ima opipljive ekonomske interese u pitanju. Sirovine se već eksploatiraju u regiji, poput nafte i prirodnog plina iz velikih nalazišta na sibirskoj arktičkoj obali. U tom slučaju, Kina djelimično djeluje kao investitor u multinacionalni projekt ukapljenog prirodnog plina Yamal LNG. Daljnja značajna nalazišta kritičnih sirovina i izvora energije identificirana su ili se vjeruje da postoje u arktičkoj regiji, a potražnja za njima u Kini ostaje velika.

Budući da se led u regiji topi kao rezultat klimatskih promjena, ovi resursi, također, postaju dostupniji nego u prošlosti. Međutim, to ne znači da je njihova eksploatacija postalo jednostavna stvar.

Klimatske promjene dodatno čine arktičke morske rute plovidbenim, barem sezonski. To će u konačnici ponuditi kraće transportne rute između istočne Azije i Evrope, omogućavajući transport sirovina u Kinu i lakši dolazak kineske robe do globalnih tržišta.

Kina, također, sve više teži globalnoj geopolitičkoj vodećoj ulozi. Kao svjetska sila, želi biti u stanju demonstrirati prisustvo svugdje, uključujući i Arktik. Od 2013. godine ima status posmatrača u Arktičkom vijeću, najvažnijem međuvladinom forumu za arktičke obalne države.

Godine 2018. Peking je objavio detaljnu strategiju za sjevernu polarnu regiju sa takozvanim Polarnim putem svile u njenoj osnovi. U tom procesu, proglasila se "bliskoarktičkom" državom. Ovim samoproglašenjem, Kina je izazvala gnjev SAD-a, čiji je tadašnji državni sekretar Mike Pompeo 2019. godine rekao da postoje samo arktičke i nearktične države.

Ova izjava može biti tačna. Ipak, u jednom važnom pogledu, Kina je sada više "arktička" država nego Sjedinjene Američke Države, iako je Amerika direktno dio regije zahvaljujući svojoj državi Aljasci. Kina trenutno ima pet ledolomaca u pogonu i radi na izgradnji dodatnih plovila, očigledno uključujući i ona na nuklearni pogon. Sa druge strane, SAD imaju samo dva operativna ledolomca. Jedan od njih je već 50 godina u upotrebi i odavno je pred penzijom.

Kada je u pitanju pokazivanje fizičkog prisustva u morskom ledu arktičke regije, te time i pravo da pomogne u oblikovanju regije Sjevernog pola kao političke arene za velike sile, Peking trenutno ima prednost nad Washingtonom.

 

Istraživanje igra važnu ulogu

Rastuće samopouzdanje Kine je evidentno u području koje na prvi pogled može izgledati nespektakularno, ali koje igra važnu ulogu u pogledu uspostavljanja prisustva na Arktiku: nauka i istraživanje. U julu 2004. godine, Kina je otvorila svoju prvu arktičku istraživačku stanicu na arhipelagu Svalbard u Ny-Ålesundu, gdje i razne druge zemlje imaju timove. Teme koje se istražuju na stanici uključuju ekologiju, posmatranje vremena i klime, glaciologiju i atmosfersku fiziku.

Svalbard je međunarodna teritorija pod norveškim suverenitetom i upravom. Prema Ugovoru o Svalbardu, koji je stupio na snagu 1925. godine, građani država potpisnica ugovora - uključujući Kinu - mogu se slobodno nastaniti i raditi na Svalbardu pod određenim okolnostima. Naziv ugovora odnosi se na stariji naziv za arhipelag, čije se najveće ostrvo još uvijek zove Spitsbergen.

Uprkos ovim zakonskim pravima, nedavno je došlo do značajnih nesuglasica sa norveškim administratorima teritorije. U proljeće je došlo do spora oko dvije statue lavova koje označavaju ulaz u kinesku stanicu Žuta rijeka. Norveška državna kompanija koja upravlja imovinom povezanom sa međunarodnim istraživačkim kompleksom Ny-Ålesund želi da se figure uklone, jer su u suprotnosti sa općeprihvaćenom praksom suzdržavanja od upotrebe političkih simbola unutar kompleksa. Ovo pravilo se primjenjuje na sve zemlje koje tamo upravljaju istraživačkim stanicama, rekli su administratori.

Međutim, iza ovog spora krije se dublji sukob. Norveške smjernice za aktivnosti u Ny-Ålesunu propisuju da istraživanje treba ograničiti na prirodne nauke. Kina i drugi su ovo kritizirali kao prekoračenje ovlaštenja data Norveškoj prema Sporazumu sa Spitsbergena. Žele da rade šire – narimjer, na pitanjima ustavnog prava i stoga potencijalno na tumačenju sporazuma i ulozi Norveške na toj teritoriji.

Kako se sporazum treba čitati i tumačiti 100 godina nakon što je sastavljen, danas je politički osjetljivo pitanje. Glavni geopolitički akteri pokazali su naglo rastući interes za proširenje svog utcaja u arktičkoj regiji u posljednje dvije decenije. I ne postoji obavezujući međunarodni regulatorni okvir koji pokriva cijelu regiju Sjevernog pola.

 

Opadanje interesa SAD-a za istraživanja moglo bi pomoći Kini

 

Međutim, nije samo kinesko istraživačko prisustvo na Svalbardu ono koje ima eksplicitnu političku dimenziju, već i istraživanje arktičke klime općenito. Zbog prekida naučne razmjene između Rusije i Zapada kao posljedice rata u Ukrajini, međunarodna istraživačka zajednica već se suočava sa nedostatkom podataka o oko polovini arktičke regije.

Pod administracijom predsjednika Donalda Trumpa u Sjedinjenim Američkim Državama, američka istraživanja Arktika se smanjuju. To dodatno narušava globalnu razmjenu podataka.

Prema riječima naučnika u međunarodnoj istraživačkoj zajednici, Kina je naznačila da je više nego spremna popuniti ovu prazninu. Posmatrači kažu da Peking smatra nauku važnim alatom za legitimno uspostavljanje u regiji Sjevernog pola, sticanje uticaja i prestiža kao odgovoran globalni građanin.

Dakle, dok Trump glasno proglašava svoju namjeru da „preuzme“ Grenland kako bi se suprotstavio kineskom „arktičkom širenju“, on zapravo drugom rukom širom otvara vrata Pekingu.