Kina i Ukrajina: Kineska debata o ruskom ratu u Ukrajini i njegovom značenju za svijet (II dio)

 

Propadanje Zapada je dugogodišnji dio retorike Komunističke partije Kine. To je značilo da je snaga podrške koju su Evropska unija, evropske države i SAD pokazale Ukrajini iznenadila mnoge posmatrače u Kini. I oni i kineska vlada brzo su racionalizirali ovaj izraz solidarnosti kao dodatni dokaz američke instrumentalizacije svojih sljedbenika u Evropi. Ipak, to nije prošlo nezapaženo od strane onih koji razmatraju implikacije ruskog rata na Ukrajinu za budućnost Tajvana.

Na zvaničnom nivou, Kina odbacuje analogije između rata u Ukrajini i odnosa preko tajvanskog tjesnaca. Prema riječima Wang Wenbina, glasnogovornika kineskog Ministarstva vanjskih poslova, “Tajvan nije Ukrajina” i “oni koji se igraju sa i raspiruju vatru po pitanju Tajvana samo će izgorjeti.” Takvi stavovi počivaju na ideji da SAD namjerno koriste poređenje sa Tajvanom da bi antagonizirale i, na kraju, destabilizirale kinesko susjedstvo.

Ipak, u razgovorima sa kineskim intelektualcima postaje jasno da oni pomno gledaju na implikacije rata na kinesko-tajvanske odnose. Neki sa zanimanjem primjećuju da su se SAD i NATO suzdržali od upuštanja u direktnu borbu sa Rusijom oko Ukrajine i iz toga zaključuju da zapadne sile mogu, također, nastojati izbjeći direktne sukobe oko Tajvana. Kako je rekao jedan intelektualac, „ako je glavni argument američke administracije za neuključivanje direktno u sukobe u  Ukrajini izbjegavanje rata sa nuklearnom supersilom, zašto se ista logika ne bi primjenjivala na Tajvan?“

Mnogi vjeruju da će Washington umjesto toga naoružati Tajvan po ukrajinskom modelu i pokušati svoje ratne napore prepustiti svojim saveznicima u regiji, posebno Japanu. U tom kontekstu, naučnici očekuju brzo vojno jačanje u Indo-Pacifiku i gledaju na formate kao što su Quad i AUKUS, kao dio napora koje predvode SAD da se regionalna ravnoteža snaga ide na štetu Pekinga.

 

Neki kineski intelektualci vjeruju da kada američki političari prave direktna poređenja između Ukrajine i Tajvana, mnogi od njih zapravo koriste ovo pitanje kako bi pokušali smanjiti polarizaciju unutar američke politike. Smatraju da SAD-u odgovara da identificira zajedničkog neprijatelja čije prisustvo može zataškati neke od unutrašnjih pukotina. Mnogi u kineskoj debati ističu da Vašington "izvozi tenzije" kao način da se ljudi okupe kod kuće.

Shen Yi sa Univerziteta Fudan, kontroverzni javni intelektualac poznat po nacionalističkoj retorici, tvrdi da SAD instrumentalizira Ukrajinu pod maskom zajedničke borbe za slobodu i demokratiju, pri čemu Kijev naivno pada na pokušaje Washingtona. On vjeruje (kao i neki drugi) da bi SAD mogle primijeniti isti argument na Tajvan. Za mnoge u Kini, trenutne asertivne promjene u politici Zapada prema Pekingu nemaju nikakve veze sa djelovanjem Kine, već su ukorijenjene u licemjerju i kinofobiji stranih zemalja. Kao i u vezi s Ukrajinom, kineska debata Tajvan zapravo ne smatra nezavisnim subjektom, već ga vidi više kao 'piona' u igri supersila.

Istovremeno, većina kineskih intelektualaca ne misli da će Peking biti prvi koji će pokrenuti konvencionalni sukob oko Tajvana. Oni tvrde da su Xijevi odgovori do danas bili uglavnom reaktivni. Na primjer, Narodnooslobodilačka vojska izvela je vojne vježbe, nakon posjete Taipeiju tadašnje predsjednice Predstavničkog doma američkog Kongresa Nancy Pelosi u augustu 2022. Štaviše, kineski naučnici su izgleda ujedinjeni u uvjerenju da će se intenzivirati neformalne veza sa Tajvanom i treće zemlje moraju odgovoriti na takve reakcije Kine. Oni ovo tumače kao racionalan odgovor koji omogućava Pekingu da signalizira gdje leže njegovi interesi u odnosu na ono što smatraju pokušajima Zapada da promijeni status quo politike 'Jedne Kine'. Oni smatraju da je to i racionalno, jer Kina još uvijek nije toliko moćna kao SAD – prema riječima jednog od sagovornika ECFR-a, “Kina ne može započeti rat u kojem ne može pobijediti”. Ipak, posmatrači sugeriraju da bi kineski odgovor mogao biti energičniji ako bi SAD ili Tajvan poduzeli ono što nazivaju "provokacijom" - poput velikog poteza koji dramatično mijenja ono što oni doživljavaju kao status quo. Ne isključuju mogućnost rata oko Tajvana, iako za sada smatraju da je to malo vjerovatno.

 

Lekcija 4: Ekonomska međuzavisnost neće zaštititi Kinu – i Peking se mora pripremiti za sankcije

 

Jedna od najvećih lekcija koje su kineski posmatrači izvukli iz rata u Ukrajini je da politika i sigurnost imaju prednost nad ekonomijom. Dugi niz decenija službeno je razmišljanje bilo da će ekonomska međuzavisnost sa zapadnim silama djelovati kao element odvraćanja od sukoba sa Kinom. Ali rat u Ukrajini naveo je neke kineske posmatrače da dovode u pitanje tu pretpostavku. Jedan naučnik je ukazao na primer Njemačke, kao na najveću lekciju iz rata: oni tvrde da njemačka energetska zavisnost od Rusije na kraju nije imala nikakav uticaj na vanjskopolitičke odluke Berlina. Prema riječima istog sagovornika, “ako dođe do rata između SAD-a i Kine, ne treba očekivati da će ekonomski interesi biti veći od geopolitičkih za američke saveznike poput Njemačke”.

I kineski i zapadni posmatrači složili bi se da su globalne promjene u pravcu sigurnosti i naoružanja, ekonomske međuzavisnosti počele mnogo prije ruske invazije. Ali jasno je da su se značajno ubrzale od početka rata: posljednjih godina, zemlje širom svijeta okrenule su se unutrašnjim resursima kako bi zaštitile svoje ekonomije od pretjerane izloženosti vanjskim šokovima. SAD su slijedile ovaj kurs u direktnoj vezi sa Kinom, naprimjer, poduzimajući korake da ograniče kineski rast u strateškim sektorima kao što su poluvodiči i AI.

U tom kontekstu, i na osnovu razgovora sa kineskim misliocima, očigledno je da su sankcije posebna tačka zabrinutosti za Kinu s obzirom na međuzavisnost koju poseduje. Peking se službeno protivi jednostranim sankcijama, kako u kontekstu rata u Ukrajini, tako i u vezi sa drugim krizama - stav koji je ponovio u svom nedavnom dokumentu "Stav Kine o političkom rješavanju ukrajinske krize". Kinesko rukovodstvo sankcije smatra kontraproduktivnim i nepravednim. Naglašava njihov negativan uticaj na ekonomije u razvoju, uključujući stanovništvo trećih zemalja, posebno na globalnom jugu.

Kineski mislioci su akutno svjesni da rat u Ukrajini povećava šanse da se njihova zemlja suoči sa sankcijama u budućnosti. Oni se uglavnom slažu da je sukob potaknuo akciju kineske vlade da posveti veliku pažnju ovom pitanju. Zvaničnici navodno provode "testove stresa", poput modeliranja, kako bi shvatili kako bi kinesko domaće tržište prošlo u različitim scenarijima koji uključuju sankcije ili druge mjere uvedene protiv Kine.

Ovo je dio šireg izazova za kinesku državu. Peking je neko vrijeme bio zaokupljen promjenom razvojnog puta zemlje suočen sa dvostrukim izazovom usporavanja rasta i širih sigurnosnih razmatranja. U tom smislu, već nekoliko godina provodi svoju strategiju „dvostruke cirkulacije“, model u kojem domaće tržište postaje glavni oslonac, sa velikim fokusom na povećanje unutrašnje potrošnje, dok međunarodna trgovina i investicije imaju komplementarnu ulogu. Kao što je istaknuti kineski ekonomista i otac „nove strukturne ekonomije“, Justin Yifu Lin, primijetio, ova nova paradigma „odražava jasno razumijevanje trenda razvoja Kine“. Drugim riječima, iako će međunarodna tržišta i dalje igrati važnu ulogu u strategiji razvoja zemlje, Peking će biti mnogo selektivniji u prihvatanju stranih ulaganja.

Jasno je da će posljedica kineskog zaokreta prema unutra biti sve snažniji napori vlade da poboljša samopouzdanje zemlje, posebno u strateškim sektorima kao što je visoka tehnologija. To se odrazilo na nedavnom Nacionalnom narodnom kongresu, na kojem je objavljena velika najava sveobuhvatnog restrukturiranja Ministarstva nauke i tehnologije. Kineska vlada planira rasporediti više resursa kako bi ubrzala razvoj najsavremenijih tehnologija, oblasti u kojoj Kina i dalje daleko zaostaje za SAD. Uz veća ograničenja kineskim firmama koje nameće Washington, ovo neće biti lak zadatak. U kontekstu saradnje sa Rusijom, stoga, bliski odnos sa Moskvom koji podrazumeva raznovrsne isporuke energije i sirovina bi mogao igrati važnu ulogu u ispunjavanju domaćih potreba Kine.

Kako bi započeli rješavanje ovog izazova, u nedavnom tekstu o američkim i evropskim sankcijama primijenjenim protiv Rusije tokom rata u Ukrajini, dva viša kineska ekonomista koji rade za Istraživački institut Banke Kine preporučili su da Peking izgradi zaštitnu mrežu protiv sankcija uz razvijanje sopstvenih okvira saradnje. Oni sugeriraju da bi Inicijativa Pojas i put, Šangajska organizacija za saradnju i Regionalni sveobuhvatni sporazum o ekonomskom partnerstvu mogli poslužiti ovoj svrsi. Čak su išli toliko daleko da su predložili osnivanje malih banaka specijaliziranih za trgovinu sa Rusijom i potpuno „razdvojene“, kako su to nazvali, od zapadnog finansijskog sistema. Oni, također, predstavljaju internacionalizaciju renminbija kao jedan od stubova “plan za nepredviđene situacije” koji bi omogućio Kini da postane finansijski sigurnija na duge staze. Autori sugeriraju da bi dalja internacionalizacija pomogla zaštiti Kine u slučaju da bude odsječena od SWIFT globalnog platnog sistema.

Konačno, neki kineski posmatrači izražavaju tiho veselje zbog ograničenog uspjeha zapadnih sankcija. Kako je jedan stručnjak rekao, "takozvane najagresivnije sankcije u istoriji izgleda da nemaju mnogo uticaja". U tom kontekstu, vjerovatno je da će kinesko rukovodstvo ispitivati pristupe koje je usvojila Rusija da zaobiđe sankcije.

 

 

U eri „velikih promjena neviđenih u jednom vijeku“, kinesko rukovodstvo i kineski intelektualci koriste novi vokabular kako bi opisali geopolitičke promjene u toku; ali ne postoji kineski ekvivalent Zeitenwende za to kako se ova zemlja odnosi prema ostatku svijeta. Umjesto toga, oni sukob vide kroz prizmu širih globalnih promjena – i donose odluke na osnovu tih razmatranja umjesto da se previše brinu o uslovima u Ukrajini.

Iako se razlikuju u svojim procjenama, kineski posmatrači rata u Ukrajini zabrinuti su zbog kompetencije opadajuće i potencijalno nestalne Rusije. Ali njihov strah od američke pobjede ili promjene režima u Moskvi dovodi do želje da spriječe neuspjeh Kremlja.

U isto vrijeme, razgovori sa mnogim kineskim intelektualcima otkrivaju da oni identificiraju priliku za Peking da iskoristi zapadne slabosti kako bi Kinu učinio sigurnijom, kako na domaćem tako i na međunarodnom planu, šireći svoje veze sa globalnim jugom, njegujući imidž posrednika u miru, i ubrzava svoje napore da postane ekonomski samostalnija. I, dajući svoje prećutno odobrenje ratu u Ukrajini, dok pokušava da se predstavi kao neutralna, Kina pokušava uspostaviti ravnotežu između održavanja svoje pacifističke fasade i potrage za otvorenim revizionizmom.

Na ekonomskom planu, rat u Ukrajini dao je dodatni podsticaj kineskim naporima da postane manje oslonjena na strane partnere i sigurnija u suočavanju sa vanjskim šokovima. Iako je ovaj trend ka postizanju većeg samopouzdanja započeo mnogo prije ruske agresije, osjećaj hitnosti oko priprema za sankcije sada se čini mnogo veći u Pekingu. Potencijalna prijetnja sadržana u ekonomskoj međuzavisnosti koju su identificirali kineski intelektualci odražava ove zvanične zabrinutosti. Zapadne sankcije i ruski odgovori na njih predstavljaju poligon za vlastite napore Kine da postane otpornija u budućnosti.