Kako žive ukrajinska djeca u Rusiji i kako ih Ukrajina vraća kući

Četrnaestogodišnji Kostjantin živio je u selu Kozatske u oblasti Herson sa svojim starijim sestrama i ocem, kome je zbog bolesti bila potrebna stalna njega. Ruska vojska je okupirala selo na početku invazije u punom obimu krajem februara 2022. godine. Kada je dječak napustio kuću radi humanitarne pomoći, njegovi rođaci su se evakuirali u Novu Kahovku, također, okupiranu, ali bez aktivnih neprijateljstava. „Vratio sam se kući – a porodice više nema“, kaže Kostja u intervjuu za DW. "Očigledno nije bilo mjesta u autobusu", - pokušava dječak razumjeti i opravdati svoje rođake.

Sljedećih nekoliko mjeseci živio je sam. "Nisu mogli doći po mene. Ne znam zašto. Bio sam malo uznemiren zbog toga", priznaje Kostja.  

U ljeto su mu predstavnici okupacione uprave ponudili da ode u logor u Gelendžiku u Rusiji. Otišao je i vratio se kući nakon desetodnevne smjene. Za dva mjeseca ponovo mu je ponuđeno da ode u ruski logor, sada u Anapi.  

„To je bila evakuacija“, smatra Kostja. Ubrzo je ukrajinska vojska oslobodila dio oblasti Herson, uključujući i selo u kojem je dječak živio. Kada se završila smjena u kampu, djeca su smještena u kompaktne stambene jedinice za izbjeglice iz Ukrajine.

Tako je Kostja završio među 19.500 djece, prema podacima ukrajinskih vlasti, ilegalno deportovane u Rusku Federaciju i na okupirane teritorije. Kako je za DW objasnila Darja Gerasimčuk, komesarka predsednika Ukrajine za prava djeteta, ova zvanična brojka uključuje čak i onu djecu koja su sa roditeljima otišla u Rusku Federaciju. Na kraju krajeva, ruska vojska je stvorila uslove pod kojima su porodice bile prisiljene na ovaj korak, naglašava Gerasimčuk.  

Nova ruska porodica ukrajinskog dječaka

Kada je Kostja živio u hotelu za izbjeglice u Anapi, posjetili su ga predstavnici ruskih organa starateljstva. Prema riječima dječaka, rekli su da će ga odvesti u sirotište ako neko iz njegove porodice ne dođe po njega. Ali Kostja nije imao kontakt sa svojom porodicom. Na kraju je uspio kontaktirati svoju sestru. „Kažem joj: uradi nešto, vadi me odavde“, prisjeća se dječak. Ali sestra nije mogla doći, jer je bila maloljetna.

Ubrzo je službenica organa starateljstva rekla da je našla usvojitelje za Kostju u predgrađu Anape. Dječak nije želio drugu porodicu, ali je na kraju pristao otići kod nje.  

"Porodica je dobra", kaže dječak, "Nikad nisam vidio tako vesele roditelje."  

Usvojitelji su Ukrajinci iz Donjecka. Nakon okupacije 2014. godine preselili su se u Rusku Federaciju i vjerovatno dobili rusko državljanstvo.  

"Rekli su da su Ukrajinci. Imali su zastavu i grb Ukrajine. Pa, tu je bio i ruski grb, jer su oni još u Rusiji", kaže Kostja.  

 

Postao je njihovo treće usvojeno dijete. Dječak je otišao u novu školu, gdje je, prema njegovim riječima, bio normalno prihvaćen.

„Iako me je jedan drug iz razreda nazvao budalom“, dodaje Kostja.

Prema riječima komesara za ljudska prava Vrhovne rade Ukrajine Dmitra Lubineca, oko 400 ukrajinske deportirane djece već je smješteno u ruske porodice. Svi su predati ovim porodicama na usvajanje, rekao je Lubinec u intervjuu za DW. Javno je poznato samo nekoliko takvih slučajeva, od kojih je najpoznatiji slučaj djevojčice odvedene iz sirotišta u Hersonu. Prošle godine su novinari saznali da ju je usvojio poslanik ruske Državne dume Sergej Mironov zajedno sa svojom suprugom.

Ukrajinska nevladina organizacija "Regionalni centar za ljudska prava" utvrdila je iz otvorenih izvora gdje se nalazi 378 ukrajinske djece deportovane u Rusku Federaciju i smještene u ruske porodice. Istovremeno, branitelji ljudskih prava nisu našli sudske odluke o usvojenju na ime usvojitelja.  

"Ako nema sudske odluke, nije bilo ni usvajanja", kaže ekspert te organizacije Katerina Raševska i dodaje da Rusi te odluke mogu sakriti.  

Za razliku od djeteta u hraniteljskoj porodici, usvojeno dijete je jednako rođenom djetetu, objašnjava stručnjakinja.  

"Roditeljim mu mogu promijeniti ime, prezime, patronime, mjesto rođenja i datum rođenja u roku od šest mjeseci. Onda nećemo naći takvo djete. Pogotovo ako je malo i ako je prošlo mnogo vremena", rekla je Raševska u intervjuu za DW.

"Resource" starateljske porodice u Ruskoj Federaciji

Borci za ljudska prava "Regionalnog centra za ljudska prava" utvrdili su imena 69 usvojitelja. Kako navode iz organizacije, skoro sve porodice su snalažljive, odnosno već podižu nekoliko usvojene djece.  

"Po zanimanju, većina njih su učitelji", komentira Raševska "Ima i vojnih i bivših vojnih lica koji su učestvovali u čečenskim ratovima. Ima ljudi koji rade u sferi kulture i vjerskih ličnosti. Ima i mnogo aktivista i predstavnika dobrotvornih fondacija među usvojiteljima“.

DW je razgovarao sa jednim od ruskih staratelja - Volodimirom iz moskovske oblasti (ime promijenjeno). Njegova porodica odgaja ukrajinskog dječaka Maksima (ime promijenjeno. - Ed.), koji je, zajedno sa drugom siročadi, odveden iz zemlje iz okupiranog  Donjecka do Kurska dva dana prije početka potpune ruske invazije. Predstavnici organa starateljstva obratili su se Volodimirovoj porodici kao izvoru. Prema riječima muškarca, porodica je pristala primiti dječaka nakon što je saznala da nema roditelje, a rođena sestra ne može brinuti o bratu.

U početku se Maksim nadao da će se vratiti svom uobičajenom životu u internatu. Kada je dječak shvatio da je to nemoguće, odlučio je ostati u hraniteljskoj porodici, kaže Volodimir. Maksim je dobio rusko državljanstvo kako bi, prema riječima staratelja, dijete moglo dobiti besplatnu medicinsku njegu. Još u maju 2022. godine ruski predsjednik Vladimir Putin potpisao je dekret kojim je ukrajinskoj djeci pojednostavljeno sticanje ruskog državljanstva kako bi ih Rusi mogli usvojiti u svoje porodice.

 

Volodimir tvrdi da se njegova porodica protivi ruskoj agresiji u Ukrajini. Kaže da je Maksim isprva negativno govorio o Ukrajini i Ukrajincima i da se želio vratiti u "DNR" nakon punoljetstva. Prema njegovim riječima, staratelj je Maksimu objasnio da je Rusija napala Ukrajinu, a ne obrnuto.  

"Uvijek ističemo dostojanstvo ukrajinske nacije i njeno pravo na nezavisnost. Sva naša djeca znaju našu poziciju, pa tako i on", uvjerava ovaj čovjek.

Odgovornost za kršenje prava djeteta

Prema ukrajinskom ombudsmanu Dmitru Lubinecu, deportovana djeca se suočavaju sa prevaspitanjem u ruskim porodicama.  

„Kažu: „Vi ste Rus. Koristiš ruski jezik. Zaboravite sve što se dogodilo prije i započinjete novi život. Ideš u školu, dobiješ nova ruska dokumenta. Vaspitavaju se kao pravi Rusi. I trebali biste biti zahvalni što smo vas spasili“, kaže Lubinec.

On smatra da bi agencije za provođenje zakona trebale kvalificirati postupke ruskih usvojitelja. Sa svoje strane, on vidi kršenje prava ukrajinske djece koja su smještena u ruskim porodicama, posebno prava na slobodu kretanja i korištenje njihovog maternjeg jezika.  

"Osnovna prava ukrajinske djece prekršila je Ruska Federacija. Konkretno, prekršile su ih ruske porodice koje su ih uzele ili pod privremeno starateljstvo ili na usvajanje. Za mene ne postoji zakonska razlika - prava ukrajinskog djeteta su bila kršena od strane Ruske Federacije i građana Ruske Federacije“, uvjeren je Lubinec.

Istovremeno, ruski staratelj Volodimir kaže da se ne plaši odgovornosti za uzimanje ukrajinskog deteta pod svoju brigu.  

"Ako međunarodni sud utvrdi da sam kriv, spreman sam snositi odgovornost, ali mi je savjest čista, jer nisam imao proratne, agresivne motive. Od samog početka je bilo bolno ovo što se tamo dešava. Želio sam pomoći djetetu u njegovoj životnoj situaciji“, kaže muškarac.

Katerina Raševska, ekspert u "Regionalnom centru za ljudska prava", kaže da je smještaj ukrajinske djece u ruske porodice zločin, jer UN zabranjuju usvajanje djece sa jedne strane sukoba na drugu.  

“Drugi dio normi tiče se odgoja – mora ga provoditi predstavnik iste kulturne i etničke grupe kojoj dijete pripada”, objašnjava stručnjakinja.

Međutim, ona ne insistira da su za to krivi staratelji.  

"Počinjemo prebrojavati odgovorne iz savjeta starateljstva. Oni provode politiku Lvove-Belove i Putina - da se ova djeca podijele što prije", kaže Raševska.  

Odgovornim smatra i ruske guvernere, koji su, prema njenim riječima, razvili sistem podsticanja porodica da uzimaju ukrajinsku djecu, dječje ombudsmane na okupiranim teritorijama i, u konačnici, predsjednika Ruske Federacije Vladimira Putina i ruskog ombudsmana za djecu Mariju Lvovu-Belovu, za kojom je Međunarodni krivični sud već raspisao naloge za hapšenje u slučaju deportacije ukrajinske dece.  

"A također - stranka "Jedinstvena Rusija" sa nizom poslanika”,  dodaje Raševska. “Posebno njihova potpredsjednica Državne dume Ruske Federacije, bivša komesarka za prava djeteta Ana Kuznjecova, koja je pokrenula zakonske promene kako bi se pojednostavio process starateljstva i usvajanja".  

 

Povratak deportovane djece u Ukrajinu

Kostja iz Hersonske oblasti nije proveo mjesec dana u svojoj novoj porodici u predgrađu Anape. Dječaka je kontaktirala njegova sestra, koja je tada već napunila 18 godina, i ponudila mu da se vrati u Ukrajinu. Kostja je u početku odbio, jer je, prema njegovim riječima, već bio naviknut na nove roditelje.

"Onda sam se probudio i poslao joj poruku: 'Idi'. A ona je već krenula. Onda sam se ponovo predomislio. I tako sam nekoliko puta oklijevao jer smo bili uplašeni. Mislio sam da hoću doć u Ukrajinu – ali ovde nema hrane, ništa, a u Rusiji, rekli su, imat ću sve. Što se tiče povratka, Kostja se konsultovao sa svojim usvojiteljima.  

"Rekli su: 'Odluka je tvoja', ali su mi savjetovali da ostanem. Predložili su mi da se, naprotiv, cijela porodica preseli u Rusiju", kaže dječak.  

Na kraju je odlučio da se vrati u Ukrajinu, jer je želio vidjeti svoje rođake koji su se preselili iz Hersonske oblasti u Černihiv.

„Kada sam vidio ukrajinsku zastavu i grb na granici, odmah sam osjetio da sam se vratio u svoju zemlju“, prisjeća se Kostja.  

U Kijevu je dječak smješten u hotel koji vodi Save Ukraine, nevladina organizacija koja pomaže u povratku deportovane ukrajinske djece. Kostja je narednih nekoliko mjeseci proveo sa svojom porodicom. Međutim, ni teško bolesni otac ni sestre ne mogu brinuti o dječaku. On je to prihvatio s razumijevanjem i vratio se u hotel  Save Ukraine.

Nedavno je za Kostju pronađena nova hraniteljska porodica u Poltavi. Tamo se već odselio i, prema riječima dobrotvora, adaptirao se. Uprkos teškom putu i nemogućnosti da živi sa rodbinom, dječak je za DW rekao da ne žali zbog povratka u Ukrajinu.

Strategija za povratak dece iz Rusije

Prema zvaničnim podacima Ukrajine, od 19.500 deportovane ukrajinske dece, do sada je vraćeno skoro 390 djece. Nisu svi bili smješteni u ruske porodice. Javno je poznato najmanje troje djece koja su vraćena iz svojih porodica.

Državni službenici i branitelji ljudskih prava koji su uključeni u proces povratka kažu da je najteže vratiti se porodicama u Ruskoj Federaciji.  

"Još je teže sa potpunom siročadi. Kada u Ukrajini ima roditelja ili krvnih srodnika, oni mogu otići po djecu. Ali kada nisu, to je nemoguće", Katerina Bobrovska, advokat 18-godišnjeg Bohdana Jermohina, koji se uspio vratiti iz ruske porodice, komentara za DW prošle godine. Drugi dječak, na čijem je povratku radila Bobrovska, pobjegao je od svoje hraniteljske porodice u Ruskoj Federaciji, jer u Ukrajini nije imao staratelje koji bi ga mogli uzeti.

Ruski staratelj Volodimir, koji je usvojio dječaka Maksima iz Donjecka, osuđuje deportaciju u Rusku Federaciju ukrajinske djece koja imaju rođake u domovini. Istovremeno, on naziva selidbu njegovog usvojenog sina Maksima na teritoriju pod kontrolom Ukrajine "veoma teškim pitanjem".

„Šta će biti s njegovom psihom? Živio je u internatu (u okupiranom Donjecku. – Ed.), nije vidio svoju porodicu“, razmišlja čovek „Tamo im je ispran mozak da je Ukrajina neprijatelj...“ .

 

Nesmetan povratak ukrajinske djece iz ruskih porodica bit će moguć tek nakon završetka rata, koji može trajati godinama, sugeriše Katerina Raševska, ekspert "Regionalnog centra za ljudska prava". U ovom slučaju, prema njenom mišljenju, uklanjanje djeteta iz ruske porodice i smještaj u ukrajinsko sirotište kako bi se pronašla nova porodica može biti traumatično za ovo dijete. "I odjednom već toliko voli tu porodicu da apsolutno ne želi novu?" - misli Raševska.  

Prema njenom mišljenju, Ukrajina bi trebala razviti sistem za povratak takve djece:  

„Naprimjer, ove ruske porodice će otići ili na teritoriju Ukrajine ili na teritoriju treće zemlje. I bit će u obavezi da ovoj djeci osiguraju ukrajinsko obrazovanje, da ih ne odgajamo kao Ruse, već kao Ukrajince, ali će djeca ostati s njima”.

Šef nevladine organizacije Save Ukraine Mikola Kuleba smatra da Ukrajina treba vratiti svu djecu iz ruskih porodica.  

"Uklonite ih iz ruske porodice, dovedite u Ukrajinu i recite im istinu. Jer dijete je prevarom smješteno u ovu porodicu", kaže Kuleba i istovremeno se slaže da je ovo pitanje diskutabilno.  

„Za nas kao državu ostaje činjenica da je ovo ukrajinsko dijete“, podsjeća nas zauzvrat ukrajinski ombudsman Dmitro Lubinec. On smatra da odluke o tome gdje će takvo dijete živjeti treba da donose njegovi rođaci ili, ako ih nema, ukrajinski državni organi.  

"Ako osoba ima 18 godina, bit će nam dovoljno da čujemo: "Sve mi odgovara, smatram se državljaninom Ruske Federacije i ostat ću ovdje.  Ovo je slobodan izbor odrasle osobe. Ali ja znam da će mnogi odrasli reći da se žele vratiti u Ukrajinu”,  dodaje Lubinec.