Kako žigosanje kao 'strani agent' utiče na one koji ostaju u Rusiji  

Prvi put uveden 2012. godine, samo nekoliko mjeseci nakon što je Vladimir Putin započeo svoj treći predsjednički mandat nakon talasa masovnih antivladinih protesta, Zakon o stranim agentima prvobitno je bio usmjeren na organizacije koje su primale sredstva izvan zemlje, ali je nekoliko puta proširen tokom godina i sada se može primijeniti na medije i građane, čak i u slučajevima kada nema dokaza o finansiranju iz inozemstva.

“Strani agenti” ne mogu biti kandidati na saveznim, regionalnim ili lokalnim izborima, ne mogu predavati u školama ili na državnim univerzitetima, niti primati naknade ili prihode od iznajmljivanja i prodaje imovine.

Amandman na Zakon iz 2022.  godine proširio je kriterije o tome šta je „strani agent“ na svakoga ko je kritikovao politiku Kremlja. Od tada je došlo do upisivanja mnoštva novih podataka u registar stranih agenata, koji Ministarstvo pravde ažurira svake sedmice i sada ima više od 900 imena.

Dok na listi ne iznenađuje niz visokoprofiliranih kritičara Kremlja, poput bivšeg glavnog urednika Nove gazete Dmitrija Muratova i Olega Orlova, predsjednika ruske grupe za ljudska prava Memorial, stotine manje poznatih novinara i aktivista pronašlo je svoja imena dodato na listu posljednjih godina, jer je odlučnost Kremlja da ušutka svaki glas protivljenja, koliko god mali, jačala.

Iako su mnogi od onih koji su označeni kao "strani agenti" napustili zemlju i žive u egzilu, drugi nastavljaju živjeti u Rusiji, iako su im prava ozbiljno ograničena.  Naprimjer, "strani agenti" ne mogu biti kandidati na saveznim, regionalnim ili lokalnim izborima, ne mogu predavati u školama ili na univerzitetima koje finansira država, niti primati naknade ili prihode od iznajmljivanja i prodaje imovine.

Ruske vlasti tvrde da oznaka „strani agent” ni na koji način nije diskriminatorna i da sve dok dotična osoba šalje izvještaje o svojim prihodima Ministarstvu pravde, može nastaviti živjeti i raditi u Rusiji bez opasnosti od progona. Međutim, u praksi je praktično nemoguće dobiti posao u Rusiji ako nosite oznaku „strani agent“.

Daria Keikinen, koja je vodila kampanju predsjedničke nade Borisa Nadeždina prije nego što mu je zabranjeno da se kandiduje na prošlogodišnjim izborima, govorila je ranije o tome kako joj je nedavno ponuđen posao u ruskoj kompaniji, da bi ponuda bila povučena kada je potencijalni poslodavac saznao da je registrirana kao „strani agent“.

Slučaj Keikinenove nije usamljen. Ana (čije je ime promijenjeno radi sigurnosti), aktivistica i “strani agent”, rekla je za Novaya Gazeta Europe da je otpuštena ubrzo nakon što je započela novi posao profesora na univerzitetu, te da joj je čak i zaštitar rekao da “nema mjesta za strane agente i izdajice” tamo.

 

Od tada, uprkos tome što je kvalificirana za rad u visokom obrazovanju, Ana je bila primorana raditi privremene poslove samo da bi finansijski ostala na površini. “Od četiri do osam sati radim u supermarketu, utovaram i istovaram namirnice... Onda, ako mogu, odspavam nekoliko sati, a onda radim kao taksista od 14 do 21 sat. Nedavno sam dobila i posao kurira”, kaže ona.

„Nemam se čega stidjeti, jednostavno je moj život ispao“, nastavlja Ana.

Zakon o “stranim agentima”, kaže Ana, direktan je potomak Staljinovog Velikog terora protiv onih koje je sovjetska vlada smatrala “narodnim neprijateljima”, što bi obično dovelo do duge zatvorske kazne,  ako ne i streljanja. „Ljudi su odavno postali potrošni materijal za vlasti“, nastavlja Ana. "Nemamo više glasa."

„Ova stigma će ostati sa svakim od nas sve dok je Putin na vlasti“, kaže Vladimir (ime premijenjeno radi sigurnosti sagovornika), još jedan ruski aktivista i „strani agent“ čije su molbe za posao nekoliko puta odbijane

"Postoji diskriminacija na ovaj ili onaj način - samo vas mame, daju vam jednosložne odgovore ili odbiju vašu prijavu bez ulaženja u detalje", kaže Vladimir. "Najvjerovatnije postoji neka vrsta liste 'nepouzdanih' kandidata koja se pojavljuje u određenoj fazi procesa prijave".

Iako je sada našao zaposlenje u jednoj od rijetkih ruskih nevladinih organizacija za ljudska prava koje nastavljaju raditi u zemlji, Vladimir naglašava da njegova etiketa „stranog agenta“ nije uticala samo na njega, već i na one oko njega, uključujući njegovu suprugu, koja je po kratkom postupku otpuštena s posla ubrzo nakon što je policija pretresla Vladimirov dom.

Zaista, priča da mu je jedan od policajaca koji je izvršio raciju izričito savjetovao da spakuje stvari i napusti zemlju, te dodaje da je uvjeren da je “ovaj ekonomski pritisak samo još jedan način da nas protjeraju iz zemlje”.

Sofija (ime promijenjeno radi sigurnosti sagovornika) kaže da nije imala službeni posao otkako je proglašena "stranim agentom" i da su joj svi postojeći ugovori raskinuti prije dvije godine. Neko vrijeme je zaobilazila ograničenja tako što je neko drugi potpisivao ugovore za nju dok je ona obavljala sav posao.

Ali ovo zaobilazno rešenje moglo bi imati ozbiljne posledice i preplavljeno je krivičnom odgovornošću za bilo koju kompaniju ili pojedince uključene u šemu, kaže Sergej (ime promijenjeno), advokat i bivši lokalni odbornik kome je ponuđena slična šema na poslu, jer je bio primoran dati ostavku nakon što je njegov poslodavac dobio poziv od lokalnih vlasti o njegovom statusu „stranog agenta“.

“Za mene je ovo neprihvatljivo. Ovo je falsifikat i fiktivno zapošljavanje”, rekao je Sergej. “Odbio sam, a nekoliko sedmica kasnije primio sam telefonski poziv i rečeno mi je da će mi to biti posljednji dan na poslu”.