Kako uvoz kineske nafte pomaže u podršci režimima u Moskvi i Teheranu

U tom procesu zaobilaženja sankcija, Peking koristi kineski juan kao novčanu jedinicu za plaćanje pošiljki nafte i naftnih derivana, što predstavlja “znak za hvalnosti” za pomoć u podršci ruske i iranske ekonomije.

Poznato je da se i iranska i ruska ekonomija u velikoj mjeri oslanjaju na prihode od izvoza nafte, ali posebno kada je u pitanju Rusija, zapadne sankcije su ozbiljno poremetile isporuke nafte i naftnih derivata iz ove države u posljednje dvije godine, odnosno, od početka rata s Ukrajinom.

Kao rezultat toga, i mehanizmi plaćanja su se našli na udarima sankcija koje podržavaju Washington i niz drugih zapadnih država.

Da bi se suprotstavili režimu sankcija i barem dijelom umanjili njegove posledice, i Rusija,  a u manjoj mjeri Iran, preusmjerili su svoj izvoz nafte prema Kini, najvećem svjetskom uvozniku sirove nafte. Kao rezultat toga, 2023. godine Kina je navodno uštedjela oko 10 milijardi dolara nabavljajući naftu od  zemalja koje su pod sankcijama, uključujući Rusiju i Iran.

Indija je, također, dugo ignorirala zahtjeve, a zatim i molbe Washingtona da obustavi uvoz ruske nafte, štedeći milijarde u procesu uvoza nafte iz Rusije.

Ovo je dovelo do toga da su Peking i Teheran vremenom uspostavili alternativni sistem trgovine naftom, zaobilazeći zapadne bankarske i brodske kanale, pri čemu je Rusija usvojila iranske metode nakon ograničenja cijena na vlastiti izvoz sirove nafte od strane saveznika Grupe sedam (G7) u decembru 2022. godine.

Shodno tome, Iran, Rusija i Kina su sada stvorile tržište za sankcioniranu naftu, obavljajući transakcije u kineskoj valuti. Ova trgovina često uključuje takozvane tankere 'flote u sjeni' prema navodima u izvještaju Atlantskog vijeća. Vjeruje se da takve flote djeluju izvan konvencionalnih propisa koji važe u pomorskom transportu.

Vjeruje se da priliv prihoda od nafte iz Kine podstiče iransku i rusku ekonomiju, a istovremeno podriva sankcije Zapada.

Nadalje, upotreba kineske valute, juana (CNY) i kineskih platnih sistema, služi za ometanje pristupa zapadnim jurisdikcijama podacima o finansijskim transakcijama, slabeći provođenje sankcija.

Kina je, također, razvila mehanizme za uvoz iranske nafte izvan zapadnih finansijskih i brodskih mreža. Iran, kao i Rusija,  koristi tankere “flote u sjeni” za otpremu nafte u Kinu i zauzvrat prima uplate u juanima preko manjih kineskih banaka.

 

Ovi tankeri obično rade tajno kako bi izbjegli otkrivanje. Nakon što bude dovezena u Kinu, nafta se zatim rebrendira na način da joj se “dodijeli” malezijsko ili bliskoistočno porijeklo i zauzvrat kupuju manje, nezavisne kineske rafinerije.

Ovi manje, nezavisne, kineske rafinerije apsorbiraju većinu iranskog izvoza nafte otkako su državne rafinerije prekinule transakcije zbog zabrinutosti zbog uvedenih sankcija.

Vjeruje se da se takve transakcije plaćaju u juanima preko manjih finansijskih institucija koje su sankcionirane od strane SAD-a, uključujući Banku Kunlun. Ova strategija zauzvrat štiti velike banke u Kini od rizika američkih finansijskih sankcija.

Teheran, međutim, ima ograničene mogućnosti za trošenje juana izvan Kine, a najčešći način potrošnje juana od strane Irana se ogleda u kupovini kineske robe ili deponovanju sredstava u kineskim bankama. Rast iranskih deviznih rezervi, koji se dijelom pripisuje izvozu nafte u Kinu, ukazuje na to da bi značajan dio mogao biti u juanima.

Rusija, suočena sa sličnim izazovima sankcija, također je usvojila iransku taktiku izbjegavanja zapadnih sankcija. Uprkos razlikama u ozbiljnosti sankcija, obje zemlje su se u velikoj mjeri oslanjale na Kinu u trgovini naftom, koristeći nacionalne valute za transakcije.

Međutim, Rusija u velikom mjeri zavisi od vlastitih kineskih interesa. O tome najbolje svjedoči postupak  kineskih banaka koje su obustavile plaćanja od sankcionisanih ruskih subjekata, nakon sekundarnih sankcija SAD 2023. Godine. To naglašava oprezan pristup Kine u upravljanju njenim angažmanom sa Rusijom.

ZAKLJUČAK

Svjetski mediji pomno prate manje-više otvoreno kršenje sankcija od strane Kine koje su uvele zemlje Zapada Rusiji, naročito kada je u pitanju trgovina naftom i naftnim derivatima. Kina je u zapadnim sankcijama vidjela šansu za sebe i dalji razvoj vlastite privrede. Kao najveći svjetski uvoznik nafte Kina uvozi rusku naftu po puno povoljnijim cijenama u odnosu na one koje vladaju na svjetskom tržištu. I u ovome tekstu se navodi da je samo po tom osnovu Kina prošle godine uštedjela oko 10 milijardi dolara.

Korištenje “flote u sjeni”, odnosno, prevoznika čija plovila ne posluju u skladu sa međunarodnim zakonodavstvom kada su u pitanju pomorske plovidbe, dodatno upućuje na spremnost Kine na kršenje međunarodnog, ali i lokalnog zakonodavstva i standarda, sa čime su zemlje Zapadnog Balkana dobro upoznate.

Plaćanje u juanima dodatno osnažuje kinesku privredu i državu, dok Iran, a, naročito, Rusiju čini jako ovisnom o Kini. Kako je poznato da kineska država ne prepoznaje “prijatelje” kada su u ekonomski interesi u pitanju, vjerovatno je pitanje dana ili trenutka kada će Kina odlučiti “naplatiti” od Rusije svoj doprinost ruskom izbjegavanju sankcija. 

Pri tome, ne treba smetnuti sa uma da je Kina kako bi spriječila da se još neke kineske kompanije nađu na udaru zapadnih sankcija, formirala posebne (male, nezavisne) rafinerije koje prerađuju rusku naftu, ali i banke preko kojih se vrši platni promet. To pokazuje da Kina zbog Rusije, ali i Irana nije spremna riskirati vlastiti ekonomski položaj i da kinesko prijateljstvo ima granice.