Kako ruske specijalne službe pretvaraju ukrajinske tinejdžere u teroriste

Sedamnaestogodišnji Saško (ime promijenjeno) je išao u školu, igrao odbojku i učio svirati gitaru. Sada je uhapšen i čeka sudsku presudu u pritvorskom centru u Nikolajevu. Ovaj mladić je osumnjičen za organiziranje terorističkog napada na kojeg su ga potaknule  ruske obavještajne službe. U razgovoru za DW, koji se odvija u prisustvu predstavnika SBU-a, momak ne poriče svoju umiješanost: "Ne mogu ni objasniti kako sam na ovo pristao".

Teroristički napad u Nikolajevu

Dana 14. februara 2025. godine, dogodila se eksplozija u blizini popularnog kafića u centru Nikolajeva.  

"Zvuk je bio glasniji nego kada je raketa pogodila fabriku", prepričavaju događaje tog dana školarci iz susjedne zgrade.  

Dva mjeseca nakon tragedije, mještani se jasno sjećaju eksplozije, a na kafiću se još uvijek popravlja fasada.

Kako je istraga utvrdila, eksplozivna naprava kućne izrade detonirala je u torbi koju je donijela 42-godišnja stanovnica Poltavske oblasti. Zaposleni u kafiću rekli su za DW da je nekoliko minuta prije eksplozije žena sjedila za stolom, a zatim kupila peciva - drugim riječima, "nije namjeravala umrijeti". Zatim je žena izašla napolje, postavila torbu na ulaz u objekat, gdje je eksplodirala. Poginula su tri vojnika iz Centra za razminiranje - dva inženjera i medicinska sestra, kao i žena koja je donijela bombu. Istražitelji SBU-a sugeriraju da je djelovala po uputama ruskih operativaca, koji su daljinski detonirali eksploziv.

Već sljedećeg dana nakon terorističkog napada, policija i SBU priveli su saučesnike u zločinu: četiri tinejdžera starosti 14, 15, 16 i 17 godina. Prema istrazi, dječaci su napravili eksploziv i predali ga kurirki. Najstariji od njih je sagovornik DW-a Saško.

Kako su Rusi regrutovali Sašu

Saško, tinejdžer u trenerci i obrijan, kaže za DW da je jedan od njegovih prijatelja iz djetinjstva pronašao posao sa nepunim radnim vremenom na Telegramu:  

"U početku je fotografisao zgrade. A onda mu je ponuđen posao sa većom plaćom".

Posao je bio pravljenje eksploziva. Momak je u ovaj zadatak uključio tri prijatelja, uključujući i Sašu. Obećano im je dvije hiljade dolara za njih četvoricu.

Slijedeći upute šefova, koji su se predstavili kao Roman i Oleksandr, dječaci su napravili eksploziv, stavili ga u torbu i dali kurirki da ga donese u Nikolajev. Tokom prvog pokušaja detonacije eksploziva, kaže Saša, eksploziv nije funkcionirao pa su on i prijatelj otišli u Nikolajev i proveli tri dana popravljajući napravu u iznajmljenom stanu.

Saško insistira da nije znao za šta priprema eksploziv.

"Prijatelj mi je rekao da će otići u inozemstvo. Kao što je on bio prevaren, tako sam i ja". Prema riječima osumnjičenog, šefovi Roman i Oleksandr govorili su ruski i ignorirali dječakova pitanja o motivima i svrhi eksplozivne narudžbe. Saša kaže da im nije vidio lica: šefovi su putem video poziva na Telegramu davali upute kako sastaviti bombu, ali je samo Saško uključio kameru.

Kako rade ruski regruteri

Kriminalci obično rade po standardnoj shemi: na Telegramu objavljuju oglase o lakoj zaradi, vješto komuniciraju s potencijalnim izvođačima i postepeno ih uključuju u "slučaj", počev od lakih "zadataka", objašnjava kontraobavještajni oficir odjeljenja SBU-a u Nikolajevskoj oblasti.  

"Regruti se namamljuju novcem i misle da će dobiti nagradu za određene radnje. Ali SBU je dokumentirala da počinioci ne dobijaju nagrade koje su im obećane", kaže on.

Evo šta se dogodilo Saši i njegovim prijateljima: nakon terorističkog napada, šefovi su im prebacili manji dio novca, ali on nije primio ništa više - šefovi su se pozivali na probleme s transakcijama. Saša je uspio potrošiti svu svoju zaradu za jedno veče, a već sljedećeg dana završio je u pritvoru.

Dok Saško tvrdi da nije razumio gdje će se koristiti eksploziv koji je pomogao razviti, prepiska njegovog prijatelja, koju je DW-u dostavila Služba sigurnosti, sugerira suprotno. "Poklon je uspio. Minus devet članova TCC-a", piše svojoj djevojci jedan od osumnjičenih za teroristički napad.  

Sagovornici se zatim raduju snazi eksplozije i gubitku života, zaključujući razgovor sljedećim porukama:

Osumnjičeni: Sad smo ja i momci ubili 10 ljudi.

Djevojka: Serijski ubica. Jeb' se.

Osumnjičeni: Ura!

 

„Ovo pokazuje subjektivnu stranu pritvorenika“, komentira kontraobavještajni oficir, „jer su oni razumjeli šta rade i time su se razmetali“.  

Zaposlenik SBU-a dodaje: "pokrivanje" u obliku "borbe protiv TCC-a" je uobičajena taktika ruskih specijalnih službi.

Komunikacija s ruskim šefovima: DW eksperiment

DW je to otkrio i kada je na Telegramu pronašao sumnjive oglase o znatnoj zaradi i, u ime 16-godišnjeg tinejdžera, komunicirao sa dvije osobe koje su, po svemu sudeći, ličile na predstavnike ruskih specijalnih službi. Obojica su ponudili da spale automobile TCC-a, obećavajući 1.000 dolara za svaki uništeni automobil. Sagovornici DW-a poslali su detaljna uputstva o tome kako pronaći pravi automobil i zapaliti ga, ali je opis potencijalnih meta uključivao bilo kakva vojna vozila. Kao alternativu, predložili su spaljivanje relejnih ormara na željeznici, ali cijene za takve "objekte" bile su znatno niže.

Jedan od regrutera bio je ljubazan, uljudan, savjetovao je da bude "pažljiv i oprezan", obećavajući "dug i plodonosan rad". Drugi je vršio pritisak, bio je grub, zahtijevao je da se brže baci na posao i svoj globalni cilj nazvao "spaliti apsolutno sve". Obojica su nerado odgovarali na pitanja o motivima svojih aktivnosti, pozivajući se na činjenicu da ne rade ni za jednu državu i da se ne nalaze u Rusiji.

SBU kaže da već imaju rezultate u identifikaciji konkretnih zaposlenika ruskog FSB-a i Glavnog štaba GRU-a koji regrutuju Ukrajince: sumnjiče ih i stavljaju na potjernice. Služba sigurnosti ne otkriva metode i sredstva pretraživanja i identifikacije, kako regrutera, tako i regruta.

Teroristički napadi u kojima su učestvovali maloljetnici

SBU je počela pratiti trend sabotaža od maja 2024. godine. U početku su to bili napadi podmetanjem požara na vojna vozila ili objekte Ukrzaliznitsije, a od početka 2025. godine postali su pravi teroristički napadi.  

„Ruski FSB i GRU su prešli sve crvene linije“, komentira glasnogovornik Službe sigurnosti Artem Dehtjarenko, naglašavajući da se maloljetni počinitelji mogu eliminirati kao neželjeni svjedoci.

Početkom marta 2025. godine, u Ivano-Frankivsku, eksplozivna naprava kućne izrade detonirala je u rukama dvojice tinejdžera koji su je, prema podacima SBU-a, napravili po narudžbi ruskih specijalnih službi. Istražitelji vjeruju da je bomba aktivirana daljinski. Sedamnaestogodišnji dječak je poginuo, njegov petnaestogodišnji saučesnik je izgubio noge i vid, a dvojica prolaznika su povrijeđena. Ubrzo nakon toga, SBU i policija su u Ternopiljskoj oblasti priveli 14-godišnju učenicu, za koju su, prema navodima SBU-a, okupatori namjeravali detonirati ekploziv koji je nosila u blizini okružne policijske uprave. Istraga je utvrdila da su ruski manipulatori prisilili djevojku da pravi eksploziv, prijeteći joj da će objaviti njene obnažene fotografije na internetu, kojima su pristup dobili navodnim hakovanjem djevojčinog telefona. Izvođenjem ovakvih terorističkih napada, ruske specijalne službe, prema Dehtjarenku, "pokušavaju destabilizirati društveno-političku situaciju u Ukrajini i posijati paniku u društvu".

Najranjivije kategorije stanovništva za regrutaciju su osobe s različitim vrstama ovisnosti, nezaposleni i maloljetnici, kaže glasnogovornik SBU-a.  

Od 2024. godine, Služba sigurnosti i Nacionalna policija pritvorile su više od 600 osoba zbog sumnje na saradnju sa ruskim specijalnim službama. Više od polovine njih je nezaposleno, 22 posto su maloljetnici.

Rusko regrutovanje: ko je u opasnosti?

U razgovoru za DW, Vasil Bohdan, šef odjela za prevenciju maloljetništva u Nacionalnoj policiji, definira djecu koja se nalaze u vidnom polju policije i vode se na preventivnim evidencijama zbog počinjenih prekršaja kao rizičnu grupu. Istovremeno, Bohdan naglašava da svako dijete može pasti na "udicu" ruskih specijalnih službi.  

"Kada šefovi daju maloljetnicima jednostavne zadatke, oni u njima izazivaju osjećaj avanture, kriminalnog romantizma, maloljetnici se mogu "zanijeti" time".

Kako bi spriječili regrutaciju, maloljetnici održavaju predavanja za školsku djecu i studente, te rade sa rizičnim grupama, kaže Bohdan. Istovremeno, naglašava da ključnu ulogu imaju roditelji koji bi trebali biti zainteresirani za živote svoje djece, obraćati pažnju na pojavu novca ili dragocjenosti nepoznatog porijekla kod svoje djece, a također i graditi odnose povjerenja s djecom kako bi se oni mogli obratiti odraslima sa svojim problemima.

Šta prijeti onima koji sarađuju sa FSB-om

Četiri osobe privedene zbog sumnje da su organizirale teroristički napad u Nikolajevu suočavaju se sa kaznom do 15 godina zatvora. Sankcija za člana zakona za koji su optuženi omogućava doživotni zatvor, ali takva kazna se ne primjenjuje na maloljetnike u Ukrajini, objašnjava advokatica Polina Marčenko.  

Prema riječima advokata, sudovi često ne izriču najoštrije kazne u slučajevima koji uključuju maloljetnike, uzimajući u obzir iskreno kajanje, saradnju u istrazi i nepotpunu svijest o njihovim postupcima.  

„U slučaju Saške i njegovih prijatelja, smrt trojice vojnika je očigledno otežavajuća okolnost“, kaže Marčenko.

Advokatica naglašava da u slučajevima koji uključuju maloljetnike koje su regrutovali Rusi, roditelji mogu biti odgovorni za nepravilno ispunjavanje roditeljskih dužnosti:  

"Organi starateljstva i socijalne službe trebaju biti uključeni u takve slučajeve. ... Trebali bi utvrditi kakva je atmosfera u porodici, da li roditelji ispunjavaju svoje roditeljske dužnosti: naprimjer, ispitati komšije o tome da li ima svađa kod kuće, da li roditelji koriste alkohol ili droge, kako bi razumjeli zašto se to dogodilo", kaže Marčenko.  

Saško, koji čeka presudu suda u pritvorskom centru, kaže da se priprema za najstrožiju moguću kaznu, "a vidjet ćemo". Momak kaže da žali zbog onoga što je uradio.  

"To je sve o čemu razmišljam. Kao: zašto? Gdje sam mogao razotkriti ovu shemu? Gdje sam se mogao izvući iz ovoga?"  

Na pitanje DW zašto je odlučio razgovarati s novinarima, osumnjičeni je odgovorio: "Da bi ljudi znali šta ne smiju raditi i šta to znači".