Kako ruske specijalne službe manipuliraju porodicama ukrajinskih ratnih zarobljenika

Pročitao sam nekoliko priča o zatočeništvu.

Žena čiji je muž u zatočeništvu priznala je: Zvali su me iz zatočeništva. Razgovarala je sa mužem – živ je. Kako bi osigurali njegovo oslobađanje, tražili su da "preda" kritične predmete, fotografira vojnu opremu itd. Živi u blizini velikog željezničkog čvorišta. Ali muž kao da ju je upozorio – tri puta je ponovio: Dobro sam, ne brini. Kaže da je želja za saradnjom prošla, ali je bilo...

Rat traje već tri godine. Najmanje 8.000 Ukrajinaca, uključujući vojnike, nalazi se u zarobljeništvu u Rusiji. Teško je zamisliti stanje porodica koje očajnički žele osloboditi svoje najmilije od ruske torture. Rusija nevoljko i sporo razmjenjuje zarobljenike, igrajući igu iscrpljivanja  živaca kako bi iskoristila stanje iscrpljenih i razočaranih ratnih zarobljenika i njihovih porodica dugim čekanjem.

Ruska propaganda i specijalne službe aktivno manipuliraju emocijama rođaka ratnih zarobljenika, koristeći ih za svoje potrebe. Zatvorenike procjenjuju na osnovu nekoliko kriterija: mjesto službe, položaj, čin, te da li među rođacima ili poznanicima imaju javne ličnosti ili visoke funkcionere.

Drugi važan faktor je publicitet samog zatočeništva. Ako se zatvorenik smatra "perspektivnim", vrši se pritisak na njegovu rodbinu: od "ohrabrivanja" do direktnih prijetnji.

Trenutno su poznati brojni slučajevi kada su predstavnici ruskih specijalnih službi kontaktirali porodice ratnih zarobljenika i zahtijevali od njih da preduzmu radnje u cilju destabilizacije ukrajinskog društva.

Neprijateljski agenti, također, pokušavaju se infiltrirati u zajednice porodica branitelja koji učestvuju u skupovima i akcijama podrške zatvorenicima kako bi izazvali razdor i podstaknuli radikalne akcije. To potvrđuje i ukrajinska odbrambena obavještajna služba.

Štaviše, nepoznate osobe zovu rođake ratnih zarobljenika, pokušavajući ih natjerati na saradnju. To uključuje pružanje obavještajnih podataka, onemogućavanje civilne infrastrukture, a ponekad čak i terorističke aktivnosti. Zauzvrat obećavaju olakšanje položaja zatvorenika ili im direktno prijete.

 

Također je povećan broj slučajeva kada je zatvorenicima dozvoljeno da pozovu svoje rođake. Glavna poruka ovakvih razgovora je da se sije očaj i panika: navodno, „Ukrajina je izgubila“, „niko ne čeka“, „svi su zaboravili“. Glavna stvar u takvoj situaciji je shvatiti da sama činjenica poziva znači da je vaša voljena osoba živa.

 

Neprijatelj  nastoji dobiti lične podatke o rođacima ratnih zarobljenika. U tu svrhu kreirani su posebni Telegram kanali, a "službenici" takozvanog 'L\DPR' pozivaju da im se takvi podaci prenose.

Koje zaključke treba izvesti na osnovu podataka ukrajinskih obaveštajnih službi? Svaka informacija dostavljena neprijatelju će neminovno biti upotrijebljena protiv Ukrajine. To ni na koji način neće pomoći rodbini, već će samo zakomplicirati situaciju.

Ukoliko ruske specijalne službe osjete spremnost na saradnju, samo će pojačati pritisak i povećati svoje zahtjeve. U takvim slučajevima, šanse za puštanje iz zatočeništva naglo se smanjuju.

Stoga bi sva pitanja vezana za povratak Ukrajinaca iz zatočeništva trebala rješavati isključivo stručnjaci Koordinacionog štaba.

Trenutno Ukrajina ima dovoljno "fonda za razmjenu" za obavljanje velikih razmjena, a glavni cilj je format "svi za sve". Stoga je važno održavati plasman provjerenih informacija, izbjegavati saradnju sa neprijateljem i vjerovati samo zvaničnim strukturama.

U suprotnom, neko može postati žrtva obmane i prevare, jer prevaranti često iskorištavaju nevolje porodica ratnih zarobljenika u cilju iznuđivanja novca. Zapamtimo ovo.