Kako Ruska Federacija skriva zločine u Mariupolju: nove zgrade na kosturima i zamjena stanovništva

 

Logistički centar i agresivna propaganda

 

Od 24. februara 2022. godine grad na obali Azovskog mora je pod stalnom ruskom vatrom. Na teritoriji Mariupolja vodile su se ulične borbe, bombe su padale na kuće, bolnice, škole - grad je bio u blokadi. Stotine hiljada mještana bilo je prisiljeno napustiti svoje domove, desetine hiljada su poginule. Tijela su ležala po cijelom gradu nekoliko mjeseci, svaki dan su se pojavljivali novi, često neprepoznatljivi grobovi. Tijela se ponekad i dalje odvoze na groblje, pronalaze se tokom popravki, većinu je teško identificirati. Ako je moguće, sahranjuju se na gradskom groblju. Drugdje se još uvijek mogu vidjeti grobovi duž puteva ili u građevinski otpad koji nije uklonjen.

Međutim, ruske društvene mreže i mediji ne govore o sahranama. Tamo možete pogledati video zapise o tome kako grad živi "pod Rusijom" - "sretni ljudi", "nove kuće" i "nestanak svega ukrajinskog".

Ruska Federacija pokušava od Mariupolja stvoriti novi, takoreći, prosperitetni grad koji živi i razvija se "pod njenim okriljem". Niko ne pokazuje već uništene višespratnice i groblje, okupacione vlasti podižu nove zgrade sa igralištima, otvaraju plaže i postavljaju skulpture.

"U početku, mislim, Ruska Federacija nije htela ništa uraditi sa Mariupoljom, ostavili bi ga uništenog. Ali u augustu 2022. godine Ukrajina je pogodila Krimski most, a Rusi su počeli koristiti samo put kroz Mariupolj," kaže za Focus Petro Andriščenko, savjetnik gradonačelnika Mariupolja. "Tada je ruska vojska shvatila da im je potrebna pogodna logistička baza. Mariupolj je pogodan kao baza. Berdjansk bi, također, mogao doći u obzir kao baza, ali Mariupolj ima bolju luku, Jedinstvena je na Azovskom moru. Osim toga, postoji željeznica i direktan put do Krima. Postalo je jasno da je vrlo zgodno imati takvu vojno-logističku bazu upravo na teritoriji Mariupolja. Jednostavno, pragmatizam. Sa druge strane bitke su se vodile za novac, Rusi su grad podijelili po sferama uticaja, ko šta radi. Počela je rekonstrukcija. Sada po uzoru na Mariupolj već obećavaju obnovu Bahmuta i Avdijevke. Ali sumnjam u to".  

Ruska Federacija je u početku bila zainteresovana za Mariupolj kao logističku bazu, kao što je to u svoje vrijeme bio i Krim, koji bi trebalo osigurati određeni dio fronta. Propaganda je već drugi sloj, isprva se radilo o logistici.

Andriščenko kaže, sada je Mariupolj svojevrsni izlog koji se može pokazati Rusima i takozvanim međunarodnim partnerima, kažu, pogledajte kako je to lijep grad. Niko ne govori kakav je grad bio prije invazije, pokazuju slike razaranja i obnove.

 

Migranti iz centralne Azije sa ruskim pasošima

 

Prema podacima Državne službe za statistiku Ukrajine, od 1. januara 2022. godine u Mariupolju je živjelo više od 425.000 ljudi. U proljeće 2022. godine u izvještaju UN-a navodi se da je 350.000 ljudi napustilo grad. Ne zna se pouzdano koliko ih je poginulo. Kao i koliko ih je trenutno u gradu.

U ljeto 2023. godine, potpredsjednik Vlade Ruske Federacije Marat Husnullin izjavio je da Mariupolj ima 270.000 stanovnika. Ukrajinski izvori kažu da se radi o manjem broju. Preostalo je oko 50.000 do 55.000 hiljada civila koji su živjeli prije potpune invazije, neki se vraćaju u grad, ali uglavnom penzioneri. Također, u Mariupolju se već nalazi oko 50.000 do 60.000 migranata iz Ruske Federacije, posebno iz centralne Azije. I vojno osoblje i zaposlenici raznih specijalnih službi. Ima ih otprilike 10.000 do 15.000. To je, općenito, dvostruko manje od broja koji je prijavila Ruska Federacija.

"Rusija ne dovodi svoje građane u Mariupolj, ona ih ohrabruje da se kreću veoma aktivno", nastavlja Andriščenko. "To su dva različita procesa. Prvi su zapravo dovedeni prije više od godinu dana. Počelo je u jesen 2022. godine, kada su privukli su migrante iz centralne Azije. Bilo ih je 10.000 do 15.000".

Ali malo po malo počeli su nestajati. Bili su mobilizirani i upućeni na front.

Drugi talas zamjene su baš Rusi. Rusija ih potiče da se presele u Mariupolj na stalni boravak.

 

„Drugim riječima, to znači da se prvi val u provođenju politike zamjene ukrajinskog stanovništva ruskim stanovništvom dogodio na račun migranata neslovenskog porijekla. Oni su, prema našem mišljenju, postali državljani Ruske Federacije odnedavno, a pre toga su bili državljani Uzbekistana i Turkmenistana. Drugi — na račun državljana Ruske Federacije iz regiona udaljenih od centra. Odnosno,  tokom ove dvije godine i ovakve promjene u sastavu stanovništva mogu se vidjeti“, kaže savjetnik gradonačelnika Mariupolja.

Ruska Federacija potiče svoje građane da se presele u Mariupolj, prije svega, mame ih poslom i visokim plaćama. U Mariupolju, Rusi zaista isplaćuju visoke plaće nekim kategorijama radnika. Naprimjer, vozači tzv. komunalnog prevoza.

Drugo, obećavaju stanove. Hipoteka od dva posto sa minimalnim učešćem. Na proljeće kreće novi hipotekarni program, odnosno podjela napuštenih, ali neoštećenih stanova. Odnosno, davanje u bescjenje čak i ličnih stvari vlasnika stanova koji su pobjegli iz Mariupolja, ostavljajući svoje domove ili su poginuli tokom napada na grad. Prodaju i djelimično uništene stambene objekte, motivirajući kupce da će vremenom poskupjeti.

"Nudi im se dobri uslovi, hipoteka, minimalna prva rata, plaćat će je 30 godina. I, također, visoka plaća. U Mariupolju primaju duplo ili tri puta više nego u Ruskoj Federaciji. Budžetske organizacije i komunalni radnici dolaze u Mariupolj. U Rusiji su bili plaćeni 10.000 do 15.000 mjesečno, au Mariupolju za isti posao – 30.000 do 35.000. Da bi više ljudi došlo, nude im se dodatne pogodnosti: privremeni smještaj, besplatni ručkovi. Sve je to čudno, ali ispostavilo se da su uslovi srušenog Mariupolja bolji od onih u kojima su živeli do sada“, kaže Petro Andriščenko.

 

Oporavak ili kuće na kostima

 

U šta je Rusija pretvorila Mariupolj jasno se vidi na satelitskim snimcima. Istražitelji su u više navrata objavljivali fotografije snimljene prije i nakon invazije. Prema izvještaju UN-a, tokom dva mjeseca borbi u gradu, uništeno je ili značajno oštećeno oko 90 posto visokih zgrada i više od polovine privatnih kuća. Legitimno Gradsko vijeće Mariupolja izvijestilo je u novembru 2022. godine da je više od 50.000 stanova uništeno tokom borbi u gradu.

No, uprkos takvom razaranju, ruske vlasti su, nakon što su preuzele kontrolu nad gradom, počele pozivati stanovnike regija Ruske Federacije da se presele u Mariupolj. Za njih su počeli da grade nove domove i obnavljaju stare.

 

"Mnogi grobovi su ostali na privatnim imanjima. Ako govorimo o velikim grobljima, ona su srušena zajedno sa kućama - mnogo stvari je odneseno na deponiju zajedno sa leševima. Počela je gradnja na ovim mjestima. Ekstremni primjer: na lokalitetu dva velika groblja, na aveniji Mir blizu puta za selo Manguš, iznikle su višespratnice. Naročito stambeni kompleks Nevski. Na njegovom mestu je poginulo najmanje 250 ljudi tokom napada. Malo dalje je i visoka zgrada u kojoj  je izgorjelo 150 ljudi. Bila je i zgrada. Oni koji su ostali u Mariupolju su u šoku. Rusi ovo ne mogu izbjeći. Proces sahranjivanja je odavno gotovo. Sada samo grade nove objekte", dodaje Andriščenko.

A da bi to uradili, ruše stare kuće, uglavnom u centru grada, a ne samo da grade nove, već promijene numeraciju. Dakle, čak i oni koji su ostali od mještana u Mariupolju, nakon što su ostali bez stambenog prostora, teško mogu konkurisati za stanove u novim zgradama, čak i ako su na njihovom mjestu oni koji su nekada imali stanove na tom mjestu - zvanično stare zgrade više ne postoje, a prave se nove za prodaju. Najprestižnija područja su blizu mora i bliže centru. Kuće se grade i na periferiji grada, a prodaju i stanovi. I jedne i druge kupuju Rusi.

Umjesto toga, ako pročitate komentare stanovnika u raznim lokalnim publikacijama, možete vidjeti mnoge pritužbe na odbijanje okupacionih vlasti da nadoknade gubitke, prinudna iseljavanja i užurbanu gradnju. Neko piše da su Rusi, rušeći kuće, obećali da će ljude stambeno zbrinuti, ali ne ispunjavaju obećanja. Neko se žali da čekaju nadoknadu za uništeno. I jedni i drugi pišu žalbe predsjedniku Ruske Federacije Vladimiru Putinu.

Komunalne usluge u gradu nisu u potpunosti osigurane. Naprimjer, nije bilo moguće obnoviti sistem grijanja, a ako zahladi, većina ljudi uključi grijalice, onda nestaje struje. Česti su prekidi snabdijevanja pitkom vodom. A računi za komunalije dolaze kompletni.

 

Promjena sastava stanovništva kao ratni zločin

 

Trenutno stručnjaci kažu da je strateški zadatak Ruske Federacije promjena sastava stanovništva na okupiranim teritorijama. Fizički i psihički. Tako je bilo najprije na Krimu, zatim u Donjeckoj i Luganskoj oblasti, a sada je jug naseljen vojnicima i pripadnicima specijalnih službi koji dovode svoje porodice. Ne samo dok traje rat ili su na službenom putu, već im to postaje stalno mjesto boravka.

"Neophodno je shvatiti da je ono što Rusija radi, potiskujući lokalno stanovništvo sa okupiranih teritorija i dovodeći svoje građane, u najmanju ruku ratni zločin. Pod određenim okolnostima, može se kvalificirati kao zločin protiv čovječnosti“, rekao je za Focus analitičar CrimeaSOS Jevgenij Jarošenko.

On kaže da je od prvih sedmica okupacije Krima bilo moguće evidentirati kretanje stanovništva.

"Očigledno, jedan od faktora je bio to što je dolazak okupacionog režima značio da su mnogi ljudi koji su izražavali određene stavove ili pripadali određenim grupama bili u opasnosti od progona, pa su stoga bili primorani napustiti Krim, preseliti se u kopnenu Ukrajinu. Prije svega, ovo se odnosi na proukrajinske aktiviste, neke vjerske grupe koje su slobodno djelovale do 2014. godine, ali su ilegalnim širenjem ruskog zakonodavstva odjednom postale navodni ekstremisti ili teroristi”, kaže Jarošenko.

Vremenom se represija počela primjenjivati ne samo na proukrajinske simpatizere, svaki put kada se krug pojedinaca i novih grupa stalno širi. Na kraju su mnogi Krimljani bili suočeni sa izborom: ili ostati na Krimu i izlažiti se opasnosti, ili napustiti njegove granice i početi graditi svoje živote od nule, što, naravno, nije lako.

Prisilno izdavanje pasoša postalo je dodatni faktor za odlazak stanovništva sa Krima. Nisu svi hteli nametnuti ruski pasoš, a bez ruskog državljanstva bilo je nemoguće dobiti medicinsku pomoć na poluostrvu, mogućnosti zapošljavanja su bile značajno smanjene, a bilo je zabranjeno posjedovanje privatne imovine na gotovo cieloj teritoriji Krima.

"Sa druge strane, od prve godine okupacije, Rusija je počela aktivno promovirati preseljenje svojih građana na Krim", nastavlja Jarošenko. "To je bilo uzrokovano sa nekoliko faktora. Prvo, Rusiji je bio potreban birokratski aparat u okupacionoj administraciji koji bi joj bilo lojalan. Moguće je primjetiti da među mnogim liderima okupacionih vlasti postoji ono “uvijek”. Odnosno, okupatori ne vjeruju uvijek krimskim kolaboracionistima. Naprimer, na čelu okupacione uprave Sevastopolja su osobe dovedene iz Moskve, Sankt Peterburga ili drugih gradova Ruske Federacije skoro svih 10 godina. Isto je situacija u sudstvu. Rusija je počela ubrzano militarizirati Krim. Ako je u okviru sporazuma o prisustvu ruske Crnomorske flote, bilo dozvoljeno da zadrži najviše 20.000 vojnog osoblja, da bi nakon ilegalne okupacije, potpuno ignorirajući prethodne sporazume, svoj vojni kontingent na poluostrvo počeli dovoditi u neograničenom broju. Samo u prvih pet godina od okupacijom Krima, broj vojnog osoblja se povećao za 2,5 puta".  

Često je rezultat preseljenja vojnog osoblja dovođenje njihovih porodica. Mnogi stanovnici udaljenih regija Ruske Federacije dobili su priliku da se presele na topli Krim.

 

"Međutim, cijene stanova na Krimu nisu bile tako jeftine, a plaće nisu bile tako visoke. Možda samo na početku. Prije nekoliko godina cijene u Sevastopolju mogle su se porediti sa cijenama u Moskvi, a plaće sa plaćama u kopnenoj Ukrajini. Mnogi koji su se doselili u početku su shvatili da je skupo i vratili se nazad”,  prisjeća se analitičar KrymSOS-a. –

Premješteni su i mnogi predstavnici specijalnih službi i zatvorski čuvari, koji su počeli uvoditi represivne mjere i praksu mučenja. Prema Uredu predsjednika Ukrajine u Autonomnoj Republici Krim, "Rusija je na poluostrvo preselila 500.000 do 800.000 svojih građana za 10 godina. Ruska Federacija koristi preseljenje kao način da promijeni demografsku situaciju i sastav stanovništva, kako bi se što više Ukrajinaca zamijenilo lojalnijim predstavnicima ruskog carstva“.

Sličan scenario se sada provodi u Mariupolju i drugim gradovima na okupiranim teritorijama. Građani sa ruskim pasošima žive u Kahovki, Hersonska oblast, ili Energodar, Zaporošk oblast.

Ima li onih koji čekaju Ukrajinu? Naprimjer, ljudi iz Mariupolja su sigurni u to. Navodi se da su aktivni mariupoljski pokreti otpora i Ateš koji prate situaciju i provode subverzivne aktivnosti, kao i pojedini građani koji pomažu ukrajinskim specijalnim službama da procijene situaciju. Ali vremenom, kao što možemo vidjeti na primjeru okupiranog Krima ili Donjecka, situacija postaje sve kompliciranija.