15.02.2023.

Kako je ruska invazija na Ukrajinu promijenila geopolitiku

Izvan granica Ukrajine, ruska invazija na njenog susjeda preokrenula je dijelove svjetskog poretka, uključujući formiranje novih blokova koji nisu viđeni od Hladnog rata.
Evo nekih od glavnih promjena koje je ruska invazija donijela, u vrijeme kada se približava prva godišnjica sukoba.
 
Novi blokovi se spajaju
 
Rat je pojačao sukobe i konfrontaciju, kao i postojeću globalnu tendenciju da se zemlje formiraju u blokove u čijem središtu su Washington i Peking.
"Prešli smo u neuređeni multipolarni svijet u kojem je sve oružje: energija, podaci, infrastruktura, migracije", rekao je u decembru visoki predstavnik EU za vanjsku politiku Josep Borrell.
“Geopolitika je ključna riječ, sve je geopolitika.”
Centralna Azija, Kavkaz, Balkan, Afrika i Azijsko-pacifik bili su poprišta borbe za uticaj između sila poput Kine, EU, Rusije i Turske – bilo kroz finansiranje infrastrukturnih projekata ili sklapanje sporazuma o trgovini, vojnoj ili diplomatskoj saradnji.
Rat protiv Ukrajine dodatno je uzdrmao stvari, oslabivši pritisak Rusije na bivše sovjetske republike u centralnoj Aziji i kreirao novu ulogu Turske kao posrednika.
“Ova haotična reorganizacija je stvarna, ali vjerovatno privremena”, rekao je Pierre Razoux, šef istraživačkog centra FMES sa sjedištem u Francuskoj.
"Neizbježno, kraj rata će Rusiju i Evropu ostaviti oslabljene i istrošene, dok će dva velika pobjednika iz ove situacije biti SAD i Kina", dodao je Razoux.
 
Rusija je vezana za Kinu
 
Kina je morala razmotriti rat u svjetlu svog dugoročnog strateškog cilja da postane vodeća svjetska sila do 2049. godine. Iako Peking podržava Moskvu, izbjegao je poteze koji bi mogli udaljiti Zapad.
 
"Kina se ne distancira, već je učvrstila svoje bliže odnose sa Rusijom”, rekla je Alice Ekman, analitičarka za Aziju na Institutu za sigurnosne studije EU.
U svom godišnjem izvještaju objavljenom u februaru, estonske obavještajne službe navele su da je "preuranjeno vidjeti uzdržanu podršku Xi Jinpinga Putinovom ratu kao znak distanciranja od Rusije".
Podrška možda nije u potpunosti usklađena, a Kina ne nudi isti nivo pomoći kao što Vašington daje Ukrajini, ali "moramo pogledati činjenice: ekonomske veze su ojačale", rekao je Ekman.
U stvari, rat znači da Moskva riskira da postane puki vazal ili satelit Pekinga.
“Rusija nije u poziciji da pregovara sa Kinom, koja će uzeti sve što želi od Rusije, a da ne da Rusiji ono što ona želi, kao što su oružje ili ključne elektronske komponente”, rekla je Agathe Demarais, ekonomistkinja i stručnjakinja za sankcije.
Ipak, “ideologija može preuzeti vodstvo nad ekonomskom neravnotežom, a odnos ne treba analizirati samo kroz racionalnu leću”, rekao je Ekman.
"Kremlj se kladi na diverzifikaciju svojih geopolitičkih, ekonomskih i strateških veza sa Turskom, Bliskim istokom, Iranom i Afrikom kako bi ograničio svoju ovisnost o Kini”, rekao je Razoux.
Ogroman ruski nuklearni arsenal, daleko veći od kineskog, također sprečava da Rusija postane potpuno podređena.  
 
Da li je Evropa bitna?
 
Za Evropsku uniju, rat predstavlja i priliku da pokaže da može djelovati kao ključni igrač, kao i opasnost od ponovnog igranja druge violine, iza Washingtona.
„Evropi ne ide baš loše, pokazala je svoju otpornost, sposobnost da reaguje veoma brzo od samog početka rata, uz vojnu podršku, pomoć izbeglicama, smanjenje energetske zavisnosti od Rusije”, navodi visoki evropski zvaničnik koji je želio ostati anoniman.
EU je „odgovorila na hitne potrebe. Da li se pripremila za budućnost i svoje mjesto na globalnoj šahovskoj tabli? Ostalo je još posla”, dodao je zvaničnik.
Demarais je rekao da „postoje jasna dva bloka, jedan američki, jedan kineski zajedno sa svojim saveznicima i Rusija. Hoće li Evropa postati treći blok ili ne, ili će se pridružiti Amerikancima?”
 
Za sada ujedinjeni sa Washingtonom u podršci Kijevu, evropski lideri žele "ojačati odnos sa SAD-om, ali shvataju da bi mogli ostati sami na jedan ili dva politička mandata ako kandidat izolacionista polaže pravo na Bijelu kuću”, rekao je Razoux.
S obzirom da više država članica EU ne vide budućnost izvan sigurnosnog kišobrana SAD-a i NATO-a, EU traži više područja za smanjenje strateških ovisnosti osim ruskih fosilnih goriva, koja su sada uglavnom odsječena.
Deklaracija na samitu u Versaju izvan Pariza prošlog marta navela je oblasti poput ključnih sirovina, poluprovodnika i prehrambenih proizvoda kao prioritete.
Bruno Tertrais iz francuske Fondacije za strateška istraživanja (FRS) rekao je da Evropljani pate od "strateškog odugovlačenja", odbijajući da djeluju dok ne ostanu bez druge opcije.
Ipak, EU će nastojati da se probije do mjesta u bilo kojim pregovorima o okončanju rata.
Kako se kaže, Tertrais je rekao „ako nisi za stolom, ti si na meniju“.
"Ne želim da samo Kinezi ili Turci pregovaraju o tome šta će se dalje dogoditi", rekao je francuski predsjednik Emmanuel Macron za Le Monde u decembru.
 
SAD se okreću Aziji
 
Tadašnji predsjednik Barack Obama je 2009. godine predvidio da će "odnos između Sjedinjenih Država i Kine oblikovati 21. vijek", nagovještavajući pomjeranje pažnje Washingtona s atlantskog svijeta na Pacifik.
Ipak, ruska invazija na Ukrajinu sugerira da odlazak iz Evrope možda neće biti tako lak za Obaminog bivšeg potpredsjednika Joea Bidena.
„Rusija koči ovaj američki pomak prema Kini. SAD moraju relativno brzo riješiti ovo evropsko pitanje”, rekao je načelnik francuske vojske Bertrand Toujouse.
Bajden se suočava sa "činom balansiranja", rekla je istraživačica sa Univerziteta Washington Giovanna De Maio, ističući "rastuće pozive američkih političara da se sukob riješi što je prije moguće", kao i negodovanje u opoziciji Republikanske stranke zbog Bidenovih isporuka oružja Ukrajini.
Rat je, ipak, ponudio mnogo lekcija o potencijalnom sukobu s Kinom oko Tajvana, rekao je nedavno za Financial Times američki komandant u Japanu James Bierman.
“Nakon ruske agresije 2014. i 2015. godine, ozbiljno smo dobili upozorenje o  pripremama za budući sukob: obuku za Ukrajince, pre-pozicioniranje zaliha, identifikaciju lokacija sa kojih bismo mogli pružiti podršku”, rekao je Bierman.
 
„Mi to zovemo pozorište. I postavljamo pozorište u Japan, na Filipine, na druge lokacije.”
 
Udarac globalizaciji
 
Osim što su Kijev opskrbljivali oružjem, saveznici Ukrajine predvođeni SAD-om i EU nastojali su ugušiti rusku ekonomiju oštrim sankcijama.
Trgovinske mjere se, također, osjećaju na globalnom sistemu slobodne trgovine koji nije završen od kraja Hladnog rata - iako je već patio.
"Sankcije popunjavaju prazninu u diplomatskom prostoru između neefikasnih deklaracija i potencijalno smrtonosnih vojnih operacija", napisala je Demarais u svojoj knjizi "Backfire".
U energetici, gdje je Rusija teška kategorija, sankcije poput ograničenja G7 i EU na cijenu po barelu njene izvezene nafte "ukinule su globalno tržište" fosilnih goriva, izjavio je za AFP izvršni direktor Totalenergiesa Patrick Pouyanne.
“Šta uopće znači ideja o globalnoj cijeni nafte nakon što smo odlučili da uvedemo gornje granice, kada dva glavna kupca Kina i Indija (koje ne primjenjuju sankcije) mogu kupovati od Rusa po različitoj cijeni?”, upita Pouyanne.
„Ovo je nešto zaista novo i to ćemo doživjeti u 2023.
Velike sile hakiraju nekada njegovane principe slobodne trgovine drugdje, kao što su ograničenja SAD-a na prodaju određenih kompjuterskih čipova Kini ili indijska obustava izvoza pšenice.
Svi ovi voljni efekti došli su na vrhu udara pandemije koronavirusa na globalne lance snabdijevanja.
“Tendencija da se svijet fragmentira datira od prije rata, ali došlo je do dvostrukog šoka pandemije, a zatim rata, koji ga je ubrzao”, rekao je Demarais.
 
Kriza troškova života
 
Rat je donio negativne efekte na cijenu hrane, grijanja i sigurnosti - tri najosnovnije potrebe čovječanstva - od zemalja u razvoju u Africi do bogate Evrope.
"Globalna kriza troškova života je već ovdje", naveo je Svjetski ekonomski forum u svom godišnjem izvještaju o globalnim rizicima za 2023, napominjući da su pritisci već rasli prije urada pandemije COVID-19.
 
Iako su neke vlade pokušale obuzdati uticaj, „ u 2022. doživjeli smo talas protesta bez presedana zbog nepristupačnosti i pristupa osnovnim potrepštinama za svakodnevni život“, napisali su istraživači Naomi Hossain i Jeffrey Hallock u studiji za njemačku Fondaciju Friedrich Ebert.
"U nekoliko zemalja, ovi protesti su dalje eskalirali u veće nacionalne političke krize, sa nasiljem, žrtvama i zahtjevima za političkim promjenama", rekli su istraživači.
Afričke i bliskoistočne zemlje su posebno patile, jer uvoze ogromne količine hrane, kao i siromašne zemlje širom svijeta sa malim finansijskim potencijalima.