Kako iskoristiti sredstva ruske Centralne banke za Ukrajinu

 

Kako međunarodni dijalog o potpunoj invaziji Rusije na Ukrajinu ulazi u novo poglavlje, tako mora i razmišljanje o tome kako podržati Ukrajinu u njenoj hrabroj odbrani njenog teritorijalnog integriteta, ali i Evrope.

Ovdje se treba pozabaviti mnogim problematičnim pitanjima - neka od njih su stvarna, neka izmišljena i izmišljena na način koji samo EU i njena birokratija mogu riješiti. A glavni među njima je šta učiniti sa zamrznutom imovinom ruske Centralne banke, čiji je lavovski dio denominiran u eurima i stoga se drži u bankama sa sjedištem u EU.

Do danas su politički i finansijski lideri Evrope pronašli beskrajne izgovore da odgode presijecanje ovog Gordijevog čvora. Ali dok su krenuli u pregovore i dogovore, nastavak neslaganja i odlaganje rizikuju katastrofu.

Da rezimiramo: Ubrzo nakon ilegalne invazije Kremlja na Ukrajinu, G7 je donio hrabru odluku da imobilizira ruske devizne rezerve, za koje se procjenjuje da prelaze 300 milijardi eura. To je značilo da su ta sredstva stavljena van dometa Rusije, jer je postalo nezakonito da banke koje su ih držale - ili bilo ko drugi u EU - s njima rade bilo šta.

Nakon duge debate, 2024. godine G7 se tada složio da bi se profit od ove imovine — iako ne sama imovina — mogao staviti na raspolaganje Ukrajini u obliku zajmova za vanredno ubrzanje prihoda (ERA), u ukupnom iznosu od približno 45 milijardi eura. A ovi zajmovi su osigurani izvanrednim profitom od sredstava ruske Centralne banke, koja ostaje zamrznuta u zapadnim bankama.

Za sada, tako nekontroverzno. Ali zašto se ova imovina ne može oduzeti i dati Ukrajini?

U posljednjih nekoliko godina, izneseno je niz pravnih, finansijskih i općih argumenata, sa različitim stepenom razloga.

Prvo, pravni argumenti: sredstva Centralne banke imaju koristi od suverenog imuniteta — nešto na šta mnogi ukazuju kada se zalažu protiv potpune konfiskacije. Ipak, ovaj argument su odlučno opovrgli pravnici, koji su postigli konsenzus da bi se u ovom slučaju mogao primijeniti međunarodnopravni koncept „protivmjera“. Ovaj koncept dopušta mjere koje bi inače bile nezakonite, ako su srazmjerne i poduzete kao odgovor na nezakonit čin druge države, kako bi se posljednja potaknula da poštuje međunarodne obaveze.

U ovom slučaju, sredstva ruske Centralne banke mogla bi se iskoristiti za pritisak na Kremlj da poništi svoje ratoborne postupke i poštuje teritorijalni integritet Ukrajine. Međutim, najvažnije je da kontramjere moraju biti reverzibilne – što je centralna tačka koju treba uzeti u obzir u svakom predloženom rješenju.

Drugo, tržišni argumenti: prema predsjednici Evropske centralne banke Christine Lagarde i drugim visokim finansijerima u Eurozoni, konfiskacija ruske imovine mogla bi stvoriti "pravne rizike" za ulaganja u eurima. Ova zabrinutost je nesumnjivo ukorijenjena u sjećanju na krizu državnog duga u euru od prije 15 godina, koja je ovu grupu finansijera ostavila sa oblikom PTSP-a, samo da bi ih zemlje poput Saudijske Arabije sugerirale da će prodati državni dug u euru ako dođe do konfiskacije.

S obzirom na ravnodušnost tržišta prema prvobitnom zamrzavanju imovine – što je vjerovatno tačka najveće opasnosti za euro – i ograničenu dostupnost visokokvalitetnih alternativnih sredstava, ovi strahovi su neosnovani. Štaviše, zapravo nije potrebno trajno konfiskovati ovu imovinu kako bi se povećala sposobnost Ukrajine da od nje ima koristi. Jednostavno bi bilo dovoljno slijediti gore naveden koncept protivmjera.

Na kraju, opći argumenti: belgijski premijer Bart De Wever nedavno je rekao da bi konfiskacija ruske imovine bila „čin rata“, nosila bi „sistemske rizike za cijeli finansijski svjetski sistem“ i dovela do ruske odmazde. Ali čini se da De Weverove primjedbe zanemaruju činjenicu da je Rusija već uključena u ilegalni rat, da su mnoge zapadne kompanije već doživjele odmazdu Moskve, kao i činjenicu da Belgija – kao dom velikog iznosa ruske imovine – ubire ogromnu poresku korist od njihovog prisustva u njegovoj zemlji.

Sve u svemu, čini se da nema vjerodostojnih argumenata za neuspjeh Evrope da bude odlučnija u tome kako se sredstva ruske Centralne banke koriste u korist Ukrajine.

Iako je prošlogodišnja odluka G7 možda djelovala u vrijeme stabilnijih transatlantskih odnosa, činjenice su se sada promijenile, a isto tako i odgovor Evrope. Rizik koji predstavlja mogućnost da će Mađarska ili Slovačka staviti veto na nastavak zamrzavanja ruske imovine na sljedećem dvogodišnjem obnavljanju u julu samo povećava hitnost.

Dostupno je jednostavno rješenje koje rješava sve ove nedoumice.

Kako bi se izbjegao rizik odmrzavanja sredstava ruske Centralne banke i povratka u ruke Kremlja u julu, Evropa treba iskoristiti argument protivmjera i staviti sredstva izvan dosega Moskve. To se može postići prenošenjem u novi subjekt lociran u Belgiji, uz nadzor upravljanja EU, i stavljanjem pravnog vlasništva imovine u trust u korist Ukrajine. Važno je da se imovina ne bi prenijela u Ukrajinu, već bi se koristila za generiranje stalnog toka prihoda od anuiteta za podršku nabavkama za odbranu i tekućim potrebama za finansiranjem.

Kako stvari sada stoje, Ukrajina nema kapacitet da apsorbuje tako ogromnu sumu novca u jednom potezu, ali joj je potreban pouzdan i održiv prihod. To znači da bi zahtjev reverzibilnosti argumenta kontramjera bio ispunjen, jer bi potencijal da se vlasništvo nad imovinom vrati u Rusiju ostao. I, na stranu, da je sjedište subjekta u Briselu, belgijski porezni prihod bi također bio zaštićen.

Ogromna većina sredstava ruske Centralne banke koja je postojala u februaru 2022. godine bile su obveznice koje su od tada dospjele i iznose ogromnu gomilu gotovine uz vrlo nisku kamatu. Kada se jednom prebace u novo subjekt, ovom imovinom bi se moglo aktivno upravljati, zarađivati znatno veći prihod i osigurati anuitet gotovinskog toka za podršku Ukrajini, smanjujući potrebu zapadnih saveznika da traže u sve manjim sredstvima poreskih obveznika kako bi Ukrajinu održali na površini.

I kako se polako pojavljuju prekid vatre i mirovni sporazum za koji se nadamo, ova sredstva bi mogla predstavljati osnovu za stvaranje Ukrajinske banke za obnovu - one koja se zasniva na njemačkom Kreditanstalt für Wiederaufbau, koja je osnovana za finansiranje obnove zemlje nakon Drugog svjetskog rata.

Kako se debate u Briselu i zemljama članicama nastavljaju, inercija bloka i nedostatak vizije sve više znače da rizikuje poraz iz ralja pobjede. A s rizikom koji predstavlja krajnji rok za obnovu imobilizacije u julu, sat otkucava. Međutim, za svaki izgovor postoji jasno rješenje – ono što zaista nedostaje je politička volja za djelovanje.

I to se mora promijeniti prije nego što kolebanje EU dovede do katastrofe.