Kako će EU postići svoju politiku 'derizika' i smanjiti ovisnost o Kini?

Prošlog marta, u govoru na Mercator institutu za kineske studije, predsjednica Evropske komisije, Ursula von der Leyen, najavila je namjeru evropskog bloka da smanji ekonomsku zavisnost od Kine. Von der Leyen je koristila izraz "derizik", koji ukazuje na potrebu smanjenja rizika povezanih sa pretjeranom ovisnošću o Pekingu.

Kina trenutno zadovoljava 98 do 100 posto evropskih potreba za teškim elementima rijetkih minerala, Turska 98 posto potreba za borom, a Južna Afrika 71 posto potreba za platinom.

 Ali kako će Evropska unija implementirati strategije smanjenja rizika kada se oslanja na uvoz iz Kine, koji je od suštinskog značaja za izgradnju tehnologija niske emisije za zeleniju budućnost?

Ko osigurava glavne kritične sirovine za EU?

Većina kritičnih sirovina nalazi se izvan Evropske unije. U nekim slučajevima, blok je isključivo ovisan o jednoj zemlji.

Evropa stoga pokušava diverzificirati svoju ponudu i uvela je Zakon o kritičnim sirovinama.

Navodi 36 sirovina koje smatra "kritičnim", od kojih je 16 kvalificirano kao "strateške", što znači da su ključne za tehnologije koje su neophodne za zelenu i digitalnu tranziciju, te sektor odbrane i svemirskih istraživanja.

Stvaranje stabilnog i otpornog ekonomskog okruženja

John Seaman iz Francuskog instituta za međunarodne odnose objasnio je da je tranzicija na društvo nulte emisije učinila Evropu sve više ovisnom o Kini, jer joj je potrebno više baterija za električne automobile, solarnih panela i drugih komponenti za obnovljivu energiju.

"Sada se postavlja pitanje kako ublažiti rizike u vezi sa tim ovisnostima? I kako pregovarati sa Kinom da osigurate da Kina ne koristi svoje resurse na štetu evropskih interesa",pita Seaman.

EU je predložila Evropski zakon o kritičnim sirovinama u martu 2023., a Vijeće Evrope je kasnije usvojilo svoj stav o tom prijedlogu u junu.

ao dio šire strategije, EU želi diverzificirati svoje lance snabdijevanja u digitalnoj, zelenoj i zdravstvenoj industriji, bolje iskoristiti postojeća trgovinska pravila, odbraniti kritične sektore i povećati trgovinu sa drugim zemljama.

Hoće li ove ambicije imati odjek kod industrijskih igrača?

 

Emilie Jolivet, koja radi za Yole Group, konsultantsku firmu sa sjedištem u Lyonu, jugoistočna Francuska, misli tako: „Mnogi naši klijenti zapravo žele povratiti kontrolu, posebno nad ambalažom, koja uglavnom dolazi iz Kine i sa Tajvana. Oni se nastoje preseliti u jugoistočnu Aziju, naprimjer".

EU je, također, pokrenula Evropski zakon o poluprovodnicima sa ciljem povećanja kapaciteta proizvodnje poluprovodnika na 20 posto potreba globalnog tržišta do 2030. godine.

"Ne možemo razmrsiti lance snabdijevanja koji su složeni i gdje je cijna komponenti veoma važna. Napor Evropske unije da uloži 43 milijarde eura je prilično značajan. To neće biti dovoljno da se postigne potpuna autonomija u poluprovodnicima, ali jeste već prvi korak ka savladavanju ili ponovnom ovladavanju ovom industrijom“, rekla je Jolivet.

Francuska prednjači

Svjetska banka kaže da se očekuje da će potražnja za kritičnim sirovinama porasti za 500 posto do 2050. godine zbog ubrzanja zelene tranzicije. Francuska se zalaže za obnovu lanaca snabdijevanja, posebno za poluprovodnike i baterije.

CEA je organizacija za tehnološka istraživanja koju finansira francuska vlada, a koja provodi inovativne projekte u cijelom industrijskom lancu vrijednosti. Simon Perraud, zamjenik direktora na lokaciji Grenoblu, objasnio je da Francuska i Evropa moraju kontrolirati i diverzificirati industrijske lance vrijednosti, ako žele kontrolirati svoje buduće energetske sisteme.

„Važno je ulagati i nastaviti istraživanje i razvoj kako bi se podržao cijeli ovaj industrijski ekosistem, naprimjer, proširenjem autonomije električnih vozila, korištenjem manje kritičnih materijala u baterijama i razvojem procesa recikliranja baterija kako bi se povratilo više metala. I sve to po nižoj cijeni", rekao je Perraud.

Izrada baterija sa manje kritičnih materijala cilj je francuskog startapa Olenergies. Razvija litijum-željezno-fosfatne (LFP) baterije bez kobalta ili mangana za masovno skladištenje obnovljive energije ili za napajanje centara podataka.

„Odlučili smo da koristimo materijale koji se mogu naći skoro svuda na planeti i koji se lako mogu reciklirati, što će nam omogućiti da proizvodimo baterije koje imaju najmanje četiri puta duži životni vijek od konvencionalnih litijumskih baterija i, iznad svega, veoma su osjetljive na digitalnu optimizaciju", rekao je Julien Le Guennec, izvršni direktor i osnivač Olenergies.

Novi lanci snabdijevanja dovode do povećanih troškova

Manje moćne, ali ekološki prihvatljivije, ove baterije su prilagodljive zahvaljujući umjetnoj inteligenciji. Ali, koštaju 20 posto više od onih uvezenih iz Kine. Da biste se istaknuli na visoko konkurentnom tržištu LFP baterija, potrebno je brzo proizvesti veliku količinu.

Olenergies se nada da će otvoriti svoju prvu gigafabriku do 2026. godine, u utrci za tehnološkim otkrićem.

Švedska bi, također, mogla dati odgovor, švedska državna rudarska kompanija LKAB objavila je da je otkrila milion metričkih tona rijetkih zemnih metala u Kiruni, na sjeveru zemlje, u januaru 2023.

 

Iako će iskopavanje ovih najvažnijih minerala potrajati, ono služi kao najveće nalazište u Evropi. Predviđa se da će ovi metali postati važniji od fosilnih goriva u tranziciji Evrope ka većoj upotrebi obnovljive energije.

To je pozitivna vijest za Evropu, ali također, upozorava John Seaman, ponovna izgradnja evropskih lanaca snabdijevanja će dovesti do viših cijena, a time i do veće inflacije.