28.04.2025.

Kako bi rusko ekonomsko usporavanje moglo postati poraz

Ekonomski indikatori trepere narandžasto. Ako Kremlj pogriješi, mogli bi postati crveni.
Ruska ekonomija se više ne pregrijava; njen rast, o kojem Vladimir Putin neprestano trubi, gubi zamah. Ovo će biti neugodno za neke Ruse, posebno za 20 ili više miliona stanovnika koji žive u siromaštvu, ali vojni napori vjerovatno neće biti pogođeni usporavanjem ruske ekonomije. To ne znači da režim može biti samozadovoljan;,još uvijek postoji mnogo toga što može poći po zlu.
Inflacija usporava, a tržište rada je manje pod pritiskom nego što je bilo prije godinu dana. Rast koji je ostao u ruskoj ekonomiji skoncentrisan je u proizvodnji, posebno u sektoru odbrane i srodnim industrijama, a podstiče ga državna potrošnja. Za Putina, koji je zaokupljen ratom u Ukrajini, rast nije sam po sebi cilj. Blago usporavanje neće biti veliki problem, sve dok ne pređe u recesiju.
Dakle, kakva je trenutna situacija i šta bi moglo poći po zlu?
Nekoliko znakova ukazuje na usporavanje ruske ekonomije u prvom kvartalu 2025. godine.
Prvo, postoji pad inflacije. Sezonski prilagođena inflacija iznosila je 7,1 posto u martu, u odnosu na 12,9 posto u četvrtom kvartalu 2024. godine. Sedmična inflacija, također, ukazuje na stalno usporavanje, jer su indeksi cijena neprehrambenih proizvoda zabilježili najsporiji sedmični rast u godini.
Drugo, kompanije i potrošači se manje zadužuju. Kako više kamatne stope utiču na zaduživanje, kreditiranje je znatno niže nego prošle godine. Geopolitički faktori, također, su ometali rast, uključujući rasprodaju na globalnim finansijskim tržištima u martu i aprilu, što je imalo negativan uticaj na ulaganja u rusku imovinu.
U međuvremenu, pad uvoza, nade u prekid vatre i moguće ublažavanje sankcija, zajedno sa slabljenjem američkog dolara, podigli su cijenu rublje. To, zauzvrat, usporava inflaciju, jer se manje rubalja plaća za uvoz. Postoje znaci manje potražnje za radnicima od strane proizvodnih fabrika. Osim toga, poreska potrošnja se, također, usporava u odnosu na zimske nivoe.
 
Potrošnja stanovništva, jedan od ključnih pokretača rasta, opada, a kompanije očekuju da će bilježiti pad do kraja godine. Sklonost štednji ostaje visoka usred rekordno visokih kamatnih stopa na depozite, dok se očekuje da će se rast plata ublažiti  
Industrijska proizvodnja usporava. Proizvodnja u ekstraktivnim industrijama (poput industrije uglja i nafte) nastavlja opadati usred nižih cijena roba. Proizvodni sektor je u februaru zabilježio godišnji rast od 3,2 posto, ali više od 60 posto tog rasta se pripisuje vojnoj proizvodnji. Jaz između vojne i civilne proizvodnje se povećava.
Povećani troškovi dijelova i sirovina, smanjenje domaće potražnje i nedostatak radne snage koče svako povećanje proizvodnje, prema studiji Centralne banke Rusije.
Nakon tri godine militarizacije zemlje, ruska ekonomija nema više tempo rasta koji je imala ranije. Prema zvaničnim prognozama, očekuje se da će se ekonomski rast ove godine usporiti sa 4,1 posto na 2,5 posto. Konzervativnije prognoze, poput onih Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Banke Rusije, predviđaju tempo od oko polovine tog procenta.
Do sada se ovo svodi na meko prizemljavanje ruske ekonomiej, a ne na krah. Dok je ekonomija u takvom padu, ratni napori će se i dalje u potpunosti finansirati. U Kremlju smatraju vojno-industrijski kompleks primarnim pokretačem ekonomije, a njegovo finansiranje je glavni prioritet. Niža inflacija bi uklonila dio pritiska na vojne troškove. Štaviše, pad potražnje za radnom snagom i posljedično sporiji tempo rasta plata omogućili bi vojsci da privuče više vojnika po ugovoru za manje novca - ruska država trenutno plaća oko 22 miliona dolara dnevno samo za plate za prijavu u vojsku.
Ekonomija se ne demobiliše; samo gubi snagu.
Uprkos tome, pad može lako postati nagli pad. Loše odluke kreatora politike, daljnji pad cijena nafte ili nepažnja s inflacijom i Rusija bi se mogla naći u problemima.