Kadrovska igra u Rusiji. Prvi rezultati "Glavno pitanje na koje nema odgovora: na koga se Putin oslanjao u svim kadrovskim igrama"

2. Glavna rekonstrukcija nije u Ministarstvu odbrane, već spuštanje statusa bivšeg sekretara Savjeta bezbjednosti Nikolaja Patruševa na nivo pomoćnika predsjednika. Prije razrješenja iz Savjeta bezbjednosti, Patrušev je upravljao svim bezbjednosnim snagama Ruske Federacije. Dakle, generalno, takva osoba koja bi nadzirala snage sigurnosti jednostavno ne postoji sa svim pratećim posljedicama. Što se tiče samog Patruševa, njegovo novo polje aktivnosti je brodogradnja.

S jedne strane, ovo je slično situaciji kada je Staljin generala Semjona Buđonija imenovao za zamjenika ministra poljoprivrede za konjogojstvo. Sa druge strane, ne radi se samo o sukobu sa menadžmentom VTB (inače, banke zadužene za izgradnju novih brodova), već i o izuzetno važnom dijelu posla koji se prije svega odnosi na Sjeverni morski put i sve vojne flote.

3. Što se tiče Ministarstva odbrane Ruske Federacije, za vrijeme ministra Sergeja Šojgua ono je bilo podijeljeno između samog Šojgua, na jednoj, i Patruševa i Sergeja Čemezova (plus ostaci bivšeg ministra odbrane Anatolija Serdjukova, koji trenutno radi u strukturama Rosteca). Dakle, sada vidimo blickrig za čišćenje Ministarstva odbrane od top menadžera koji su se fokusirali na ove likove. I istovremeno, pokušaj da se uništi postojeći korupcijski lanac: Ministarstvo odbrane (Šojgu) – Vojna industrija (Čemezov) – snage bezbjednosti (Patrušev). Također, nije tajna da u najvišem rukovodstvu FSB-a ima dosta ljudi iz krugova bliskih Patruševu i Čemezovu, a za sada ostaje da se vidi da li će i tu biti otpuštanja.

4. Pobjeda Čemezova u vladi, naravno, za njega još nije postala pirova. Ali sa svim kadrovskim imenovanjima, Putin je uništio najjači tandem u svom okruženju: tandem Patrušev i Čemezov, koji bi mogao postati država u državi. Zapravo, sve kadrovske promjene posljednjih dana povezane su upravo sa rastom uticaja, pa i rastom ovog tandema.

5. Novi ministar odbrane nije ideolog "čuda ekonomskih kontrasankcija", o čemu su mnogi pisali posljednjih dana. On je, prije svega, bio "državno oko" u Vladi premijera Mihaila Mišustina. U Ministarstvu odbrane ima dvije funkcije: da očisti i preusmjeri korupcijske šeme, kao i da poboljša tehnološke lance između Rosteca i vojske. Čekanje na čudo, kako mnogi pišu, je nerealno. Međutim, u određenim tačkama problema to će vjerovatno pokazati rezultat. Ponavljamo, pojedini projekti.

6. Važno je obratiti pažnju na neupadljivu poziciju ministra sporta, koju je dobio štićenik Sergeja Kirijenka, Mihajlo Degtjarev. Očigledno, Kremlj se plašio da stvori zasebnu strukturu za mlade (mladi i migranti su dva glavna problematična područja ruske vlade) i "sakrio" se u sportu. Važno je što Kirijenko želi nagledati ovo pitanje, ali je novi ministar dobio još jednog predsjedničkog nadzornika - Alekseja Djumina.

Djumin će imati i Državni savjet (također, konkurenciju Kirijenku) i Komitet vojne industrije (konkurencija Čemezovu i, verovatno, za sada podršku novog ministra odbrane Rusije Andreja Bilousova). Sada svi analitičari kažu da je Djumina mjesto predsjedničkog pomoćnika tranzit prije nego se vine u visine. Verovatno je tako. Ali prethodni tranzit (mjesto guvernera) otegao se na dugi niz godina.

7. Glavno pitanje na koje nema odgovora: na koga se Putin oslanjao u svim tim kadrovskim igrama. Za sada se može samo nagađati o kome se radi, ali odgovor na ovo pitanje zavisit će od toga ko će činiti novi Putinov uži krug nakon što političar broj dva (Patrušev) barem privremeno izgubi status.