Josep Borrell: Učiniti ukrajinsku pobjedu mogućom
Gotovo godinu dana nakon ruske invazije na Ukrajinu, rat ulazi u novu fazu. Nakon neuspjelog napada na Kijev prošlog proljeća i zapanjujuće kontraofanzive Ukrajinaca koja je oslobodila Harkovsku oblast na sjeveru i Herson na jugu, ruski predsjednik Vladimir Putin je krenuo u kaznenu kampanju usmjerenu na civile i energetsku infrastrukturu dronovima i projektilima.
Zaustavljen na bojnom polju, Putin nastoji maksimalno povećati broj Ukrajinaca koji su primorani zimovati u hladnoći i mraku.
Linija fronta se nije mnogo pomjerila posljednjih mjeseci. Ali borbe su i dalje žestoke (sa mnogo žrtava), a čini se da se Rusija priprema za veliku proljetnu ofanzivu.
Ruska ekonomija je na ratnom režimu, a propagandna mašina Kremlja je pretjerala, šireći mješavinu apokaliptičnih prijetnji i imperijalnih zabluda. Posljednja ruska nezavisna novinska kuća, Meduza, i njena posljednja organizacija za ljudska prava, Centar Saharov, prisiljeni su se zatvoriti.
Raspoloženje u Moskvi je prkosno.
Pod ovim okolnostima, saveznici Ukrajine imaju pravo povećati vojnu pomoć, uključujući i osiguranje borbenih tenkova.
Cilj je da Ukrajina pobijedi svog agresora. Ali ne možemo željeti taj cilj, a da Ukrajini ne damo sredstva da to postigne. Alternativa je produženi iscrpljujući rat, koji dovodi do većeg broja smrtnih slučajeva u Ukrajini, veće nesigurnosti za Evropu i kontinuirane patnje širom svijeta (zbog ruskog ograničavanja zaliha energije i hrane).
Ukrajinski partneri već su se obavezali da će osigurati naprednu protivvazdušnu odbranu poput raketnog sistema Patriot američke proizvodnje, sposobnijih haubica i dodatnih oklopnih borbenih vozila.
Ali prije nedavnog velikog proboja, vodila se intenzivna debata o tome da li nabaviti tenkove poput njemačkog Leopard 2 ili američkog M1 Abramsa.
Ja, na primer, dugo tvrdim da moramo da osigurati Ukrajini sredstva da potisne Rusiju. Tenkovi su neophodni ukrajinskim snagama da probiju trenutni zastoj rovovskog ratovanja i da povrate zamah koji su imali prošle jeseni kada su ponovo zauzeli oblast Harkov i Herson.
Postizanje “sporazuma o tenkovima” zahtijevalo je vrijeme i intenzivne rasprave, uključujući i Vijeće za vanjske poslove Evropske unije.
Pomak je uslijedio kada je Njemačka pristala isporučiti Leopard 2, u koordinaciji sa Sjedinjenim Državama, koje će osigurati oko 30 M1 Abrams. Iako će isporuka ovih sredstava potrajati i zahtijevati intenzivnu obuku i održavanje, rezultat nije ograničen samo na bojno polje. Poslali smo još jedan snažan signal Rusiji da je Putin pogriješio, još jednom, sumnjajući u našu odlučnost.
Naravno, neki će tvrditi da će više oružja produžiti rat i riskirati dalju eskalaciju i da su diplomatski pregovori jedino rješenje.
Ali dok će Evropljani uvijek ostati otvoreni za svakoga ko je ozbiljan u potrazi za pregovorima i pravednim okončanjem rata, Rusija je do sada jasno dala do znanja da namjerava istrajati sa svojim ratnim zločinima.
Svi koji su pokušali pregovarati sa Putinom vratili su se praznih ruku. Dok se to ne promijeni, moramo zaključiti da je jedini način da se okonča rat dati Ukrajini sredstava da protjera osvajača.
Stoga je zadatak EU da učini sve što je u njenoj moći da podrži Ukrajinu. I to je ono što mi radimo.
Zajedno s vladama država članica EU, već smo mobilizirali 12 milijardi eura (13,1 milijardu dolara) oružja i pratećih zaliha za Ukrajinu, od čega 3,6 milijardi eura dolazi iz Evropskog mirovnog fonda. Kada se uzme u obzir i makrofinansijska i humanitarna pomoć, naša ukupna podrška iznosi oko 50 milijardi eura.
Štaviše, EU je sada vodeći pružatelj vojne obuke za ukrajinsko osoblje. Kroz misiju vojne pomoći EU u Poljskoj i Njemačkoj, na putu smo da obučimo 15.000 vojnika do aprila, a spremni smo udvostručiti napore i obučiti još 15.000 – uključujući i obuku za korištenje tenkova kao što je Leopard 2.
EU, također, radi na desetom paketu sankcija, pošto je već smanjila našu zavisnost od uvoza energenata iz RUsije u roku od samo nekoliko mjeseci.
I nemojte pogriješiti: sankcije djeluju. Ruska nafta prodaje se sa popustom od 40 dolara u odnosu na Brent, a očekuje se da će njeni dnevni prihodi od energije pasti sa oko 800 miliona eura na 500 miliona eura nakon što su naše posljednje mjere startale ovog mjeseca.
Rat skupo košta Kremlj, a ti troškovi će samo rasti što duže bude trajao.
Prošlog januara, neposredno prije invazije, posetio sam region Donbasa i vidio liniju fronta.
Na povratku kroz Kijev, premijer Denis Šmihal je rekao da “invazija dolazi i znamo da se nećete doći boriti na našoj strani”. Ali, požurio je da upita: „Hoćete li nam dati oružje koje nam je potrebno da se branimo?“
Iskreno, nisam bio siguran kako da odgovorim, jer nisam znao koliko će evropska odlučnost biti jaka.
Danas, odgovor dolazi lako.
Dok putujem u Kijev ove sedmice na samit EU-Ukrajina, niko ne sumnja da je Evropa došla do te prilike. Sada moramo nastaviti osigurati Ukrajini sredstva da porazi agresora, obnovi njen suverenitet i pronađe svoje mjesto u Evropskoj uniji.